Prema novom Zakonu o logopedskoj djelatnosti, na koji se u ovoj struci čeka već 20 godina, logopedsku terapiju smjet će obavljati samo magistri logopedije, a ne profesori hrvatskog jezika, fonetičari i drugi stručnjaci za jezik koji to danas ponekad čine.

Logopedi će dobiti svoju strukovnu komoru, licence i obvezu stručnog usavršavanja, a sve bi to trebalo podići razinu kvalitete logopedske djelatnosti na našem tržištu.

– Danas je zbog nedostatka logopeda postalo općeprihvatljivo da se logopedijom bave svi oni koji imaju bilo kakve veze s jezikom i govorom. Tako profesor hrvatskog jezika smatra da može rješavati disleksiju, magistar fonetike da može rješavati poremećaj govora, od mucanja do ostalog.

Razne struke pokušavaju ući u to područje, iako za to nemaju nikakve realne kompetencije. Danas na tržištu svatko tko misli da nešto zna o jeziku, bavi se otklanjanjem patologije primarno kod djece, a neki to pokušavaju i kod odraslih, upozorava Draženka Blaži, profesorica s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu i članica radne skupine za izradu novog zakona.

Ali logopedija je, dodaje, više od poznavanja jezika, to je znanost koja se bavi patologijom, jezičnim, govorno-komunikacijskim poremećajem, poremećajem hranjenja i gutanja, poremećajem glasa i slušanja.

Što donosi novi zakon?

Upravo nestručna pokrivenost logopedske terapije bila je jedan od glavnih razloga da struka već desetljećima traži da se to područje regulira zakonom. Njime se uređuje tko uopće smije provoditi takvu terapiju, koje kompetencije i opremu mora imati i kako se mora stručno usavršavati, odnosno koju razinu kvalitete usluge mora pružiti svojim korisnicima.

Znanstvene spoznaje su u logopediji izuzetno brze i puno se toga otkriva svakodnevno. Zakon o logopedskoj djelatnosti predviđa osnivanje logopedske komore, uvjete za dobivanje licence, a time i obvezu kontinuiranog stručnog usavršavanja.

I treće, zakonom se propisuju uvjeti prostora i opreme logopedskog kabineta. U javnom zdravstvu, upozorava Blaži, danas nema standardiziranih testova bez kojih se ne može procijeniti razinu jezičnog znanja i razumijevanja.

Slično je i u privatnoj praksi, iako privatnici puno više ulažu u edukaciju i opremu jer su na tržištu. Zakon definira i privatnu logopedsku praksu, pa će tako privatni logoped moći raditi samo na tom mjestu te eventualno u drugoj smjeni zaposliti još jednog logopeda.

– Zakon će, nadamo se, urediti sustav, iako smo narod koji je strašno maštovit i uvijek se dosjetimo kako izbjeći zakon. Tako da ne gajim nadu da više neće biti rada na crno, no sada će postojati regulator koji vas za to može prozvati i možete snositi određene konzekvence, ističe Blaži.

A što s manjkom logopeda?

Iako će osigurati minimalnu kvalitetu usluge, novi zakon neće riješiti problem manjka logopeda, već bi »čišćenjem« stanja na tržištu mogao i smanjiti broj onih koji tu uslugu daju.

Zadnjih se godina osnivaju novi studiji logopedije, pa je tako nakon riječkog ove godine pokrenut i osječki studij logopedije. Ima naznaka da bi narednih godina logopede mogla početi obrazovati i sveučilišta u Zadru i Splitu.

Manjak logopeda tako će biti nadomješten kroz neko vrijeme, no treba najmanje pet godina da stasaju nove generacije logopeda. Situacija je danas u Hrvatskoj prilično loša – 30 posto populacije treba neki oblik logopedske usluge, a na raspolaganju imamo oko 1.500 logopeda.

Standard je Europske unije jedan logoped na 5.000 stanovnika, a ide se prema tome da jedan logoped pokriva 3-4.000 stanovnika. Kod nas jedan logoped pokriva od 7.000 do 8.000 stanovnika, što znači da za Europom debelo kaskamo.

U Rijeci više od 150 studenata logopedije

Zbog iznimne deficitarnosti Sveučilište u Rijeci prije četiri je godine pokrenulo preddiplomsku razinu sveučilišnog studija logopedija, a iduće jeseni s tog će studija izaći prva generacija magistara logopedije.

Od pokretanja studija do danas interes za upis, kaže prorektorica za studije, studente i osiguranje kvalitete Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. Marta Žuvić, ne jenjava.

– Godišnja upisna kvota za preddiplomski studij je 30 mjesta, a broj prijavljenih je 11 do 14 puta veći. Za tih 30 upisnih mjesta svake se godine prijavi 350 do 450 maturanata. Veliki je broj onih koji studij logopedije označe kao prvi izbor, jer takvih za jedno mjesto u prosjeku bude 3,5 do 5 puta više.

Ove ćemo akademske godine imati više od 150 studenata logopedije na obje razine studija. Radimo na tome da im osiguramo i dodatne prostore kako bi zadržali kvalitetne uvjete rada, jer zbog kvalitete ne idemo s proširenjem upisne kvote, kaže prof. dr. Žuvić.