SENJ Na sportskoj razglednici slavnog drevnog grada Senja desetljećima je već u prvom planu tamošnji Nehaj, slavni nogometni stogodišnjak koji uspješno odolijeva tolikim loptačkim burama i sa stalno novim generacijama obnavlja priče o senjskom nogometu, pišući tolika poglavlja te bogate sportske sage.

U današnje vrijeme na rasporedu je nedavno započeta utrka za bodovima u Trećoj NL – zapad. To je jedno od natjecanja u kojima je nogomet Senja, grada gdje je one 1896. godine tamošnja gimnazija dobila tri nogometne lopte, a 1912. odigrana prva nogometna utakmica, da bi osam godina potom osnovan i ovaj slavni klub, ima svoje mjesto pod suncem.

– Prvenstvo nam je počelo malo ubrzano, tu su utakmice s Banjolama i Novaljom te onda s Rovinjom, igra se u ritmu subota – utorak. Ne kažem da nam to smeta jer kako je drugima, tako je i nama. Nemamo tu što tražiti neki alibi, no imali smo malih teškoća tijekom priprema s obzirom na to da je dosta igrača radilo u turizmu. U biti, ljeti nam je to skroz drugačije nego zimi – kaže Nehajev Svast, trener nogometnih Uskoka, koji su sedmi nakon tri prvenstvena kola s pet bodova, s jednom pobjedom i dva remija.

Svast je u bogatoj karijeri igrao na Krimeji i u prvoligaškim i drugoligaškim Orijentovim danima, u polusezonama 1997. te 1999. godine pod vodstvom trenera Borisa Tičića te Ilije Lončarevića. Ime je bogate loze Svasta koje desetljećima obilježava sport ovog kraja. Otac Branko je bio igrač najslavnije Nehajeve generacije pred vratarom Hasanbegovićem još prije više od pola stoljeća. Dres Nehaja u obitelji zbilja ide s koljena na koljeno, nosi ga sada u prvoj momčadi njegov sin David. Sestra mu Sara je pak prvoligaško ime, nadarena je rukometašica Zameta.

Kasni početak

– Neki su nam dosta bitni igrači bili malo i bolesni, imali su malo dužu pauzu i kasnili su s početkom priprema. Stoga nam svakako ne odgovara ovaj ubrzani start, ali iz ove kože ne možemo. Moramo napraviti sve da se ovi igrači čim prije vrate u normalan ritam treninga. Uz sve to na nama je pokušati uzeti što više bodova do pauze radi nastupa reprezentacije Treće lige, do petog kola. Očekujemo i da će kroz ovo vrijeme pred nama ovi igrači biti u boljem fizičkom stanju nego što su sada na početku prvenstva.

Kao u vicu u kojem se čovjek tijekom nevremena osmjehuje jer »poslije će biti lijepo vrijeme«, tako se Svasti njegovi momci s pravom nadaju da vrijeme radi za njih, da će iz kola u kolo ekipa biti sve spremnija i uigranija.

– Kako vrijeme bude prolazilo, svakako da će nam u punom pogonu biti jako bitni igrači. Konkretno, imali smo poteškoća s tri igrača iz prednje linije, Tomcem, Vukelićem i Bučajom, a podsjetimo da je u prošloj sezoni Nehaj bio najefikasnija momčad lige.

Njih trojica, naime, nisu prošli pripreme, a to su za nas jako bitni igrači koji su najviše sudjelovali kod tih prošlosezonskih golova, naravno uz pomoć drugih, bez kojih se sve to ne bi moglo ostvariti. Oni su bili spriječeni što bolešću, što poslom, nisu mogli krenuti s pripremama sve tamo do iza Vele Gospe, u ozbiljnijem ritmu rada su tek mjesec dana.

Ovaj senjski samo je još jedan primjer kako igrači i treneri, osim o igrama i suparnicima, itekako moraju misliti na usklađivanje i sportskih i poslovnih obaveza.

– Status igrača je u svakom slučaju amaterski, međutim, uvijek kažem da ovo naše prelazi te neke granice amaterizma s obzirom na nogometne obaveze. Trenira se četiri puta tjedno plus utakmica, pet dana smo u pogonu. Slobodni su sada srijeda i nedjelja, ovo bih nazvao nekim »poluprofesionalizmom«, igrači su na okupu skoro pa cijeli tjedan te je teško govoriti o amaterizmu.

Dogode se skoro i još neke utakmice kroz tjedan, kao u drugom kolu kada smo igrali s Novaljom doma. Da smo morali k njima na put, kao i da smo morali negdje u Istru, većina igrača bi morala izostati s posla. Nedavno smo u pretkolu Kupa doma igrali s Đakovom, da smo išli u Đakovo, ti igrači bi morali tražiti slobodan dan. Uglavnom, igrači su amateri s poluprofesionalnim obavezama.

Stabilnost

U dugoj povijesti Nehaj pamti uspone i padove, sjajne generacije kao ona nezaboravna s konca šezdesetih i sredine sedamdesetih. U klubu se ne zanose velikim planovima, čvrsto su s nogama na zemlji.

– Ambicija nam je biti stabilan klub, ono što je Nehaj uvijek bio bez obzira u kojoj je ligi, na ljestvici od sredine prema vrhu bez puno amplituda. Najbitnije nam je ne ući u stresne situacije i probleme u koje se uđe s nekoliko lošijih rezultata pa je to onda puno teže nadoknađivati.

Inače, želimo isprofilirati što više mladih igrača, oni mlađih godišta ove sezone imaju jako veliku šansu nametnuti se. Nemamo baš velikih rješenja s onima sa strane te su tu većinom domaći, igrači iz Senja. Stoga ovi mlađih godišta imaju sada veliku šansu skrenuti pažnju na sebe i pokazati mogu li biti pravi i može li se na njih računati.

Spominjanje mladih nogometaša pod Nehajem je omiljena sportska tema, stotinjak njih u svim uzrastima mlađih kategorija za grad od nepunih 6 tisuća stanovnika je činjenica za isticanje.

– Prije dvije godine smo krenuli u rekonstrukciju omladinskog pogona s bivšim predsjednikom Denisom Opalom i bivšim prvim trenerom i sportskim direktorom Tomislavom Lopcom, a ja sam se vratio iz Vinodola polusezonu kasnije za voditelja omladinskog pogona. U te dvije godine smo vratili broj djece na to što bi Nehaj morao i trebao imati. Možda smo i sami sebe iznenadili da smo se u tom kratkom razdoblju uspjeli omasoviti tako da imamo šest kategorija u natjecanju u sedam liga.

Po tome je Nehaj u ovom rangu jedan od rijetkih, mislim čak da većina klubova naše lige nema sve uzraste mladih. Imamo više od stotinu djece, što je svakako za Senj jako velika brojka. Recimo, u Rijeci ili Viškovu i slično ima ih 250 ili više s čime se ne možemo uspoređivati, ali znajmo da Nehaj ima isti broj ekipa kao sve one na području Rijeke ili Istre. Natječu nam se pioniri, juniori, mlađi i stariji kadeti, početnici i »minići«, oni od 9 do 11 godina. Čak ekipa U-11 igra i riječku i županijsku ligu.