Niste valjda mislili da će se zaustaviti? Da će doista, u nekom trenutku, predsjednik Vlade i HDZ-a kazati svoj čuveni “Ne” i zaustaviti sad se već čini teško zaustavljivu pretvorbu Hrvatske u iliberalnu demokraciju, onakvu kakvoj su izbori tek formalna gnjavaža za legitimaciju vlast dobro poznate klike; poput, primjerice, prvenstva Hrvatske u nogometu?

Prije godinu dana se moglo jasno zaključiti u kom pravcu srlja država pod vodstvom premijera s pet jezika , čak i vrlo precizno ocrtati buduće mete nastojanja revolucionara mraka da trajno zarobe hrvatsko društvo.

Godinu dana kasnije može se samo rezignirano zaključiti kako se marš nastavio dosadnom predvidivošću i kako je perspektiva sve mračnija; toliko da bi recentna snoviđenja Viktora Orbana o tome kako su oni posljednja nada kršćanstva u Europi mogla postati dijelom domaćeg političkog mainstreama. Jer, zašto ne? I tko će ih zaustaviti?

Bernardić?

Jedina suštinska razlika današnje Hrvatske i Mađarske ili Poljske kao šampiona odustajanja od liberalne demokracije (zapravo, demokracije same, jer izlazak na izbore bez neovisnih institucija samo je vanjska školjka mimikrijske uloge) je u broju glasova. HDZ nema ni običnu većinu u parlamentu, nego je prisiljen koalirati. A svejedno, eto, uspijeva dosadnom predvidivošću pokoravati dio po dio mukotrpno izgrađenih institucija koje bi trebale biti temelj demokratskog napretka.

I neće stati.

Kako nisu stali prije godinu dana sa relativizacijom (čitaj zalijevanjem) mržnje i pritiskom na institucije, tako neće ni sad – kad su, u međuvremenu, uz asistenciju glavnog državnog odvjetnika srozali povjerenje u DORH, uklonili pravobraniteljicu za djecu i konačno maknuli osobu koja im je jako dugo dizala tlak zato što je rijetko profesionalno radila svoj posao – Daliju Orešković.

Sad je vrijeme da se krene dalje, jer neće opozicija ipak dovijeka biti u ovakvom rasulu, a valja još mnogih savjetničkih usluga dogovoriti u godinama koje slijede. Rang liste po kojima Hrvatska tone po pravosuđu, percepciji korupcije, slobodi medija i sličnim tricama ćemo ionako uskoro, nije taj dan tako daleko, objašnjavati bjelosvjetskim zavjerama protiv samostalne i suverene koja ionako, je li, nikad nije ni bila po volji vladarima svijeta.

Nije teško predvidjeti ni koje bi mogle biti sljedeće mete rata Hrvatske demokratske zajednice (i otužnog ostatka ostataka Hrvatske narodne stranke, čije je konstantno političko sramoćenje već solidno mučno i komentirati) protiv demokracije u Hrvatskoj. Zemlja koja se, naime, hvali kako “nije digla žicu na granici” teško da će otrpjeti cijeli osmogodišnji mandat pučke pravobraniteljice Lore Vidović koja, s mnoštvom argumenata, upozorava da se migrante nezakonito obrađuje, što je zapravo eufemizam za jednako nezakonito protjerivanje iz zemlje. Nismo, dakle, digli žicu, ali ponašamo se kao da je ona tu. Ako netko dijete tu i tamo pogine zbog takvog načina obrane granice EU (i kršćanstva, što bi rekao potencijalni budući uzor iz Budimpešte) – ha, Bože moj, što sad. Nije ni savjest za svakog.

Sljedeća meta revolucionarima mraka koji se, valja ponoviti, sami od sebe neće zaustaviti vjerojatno će biti nevladine udruge, koje će se, po primjerima već spominjanih uzora, nastojati stisnuti smanjivanjem financija i napadima medijskih gerilaca u crnom koji se, valjda, neće pretvoriti i u fizičke. Isto čeka i medije; priče o hibridnom ratu, osobne diskvalifikacije, ignorancija i dilovi s vlasnicima…

Uostalom, u nešto više od dvije godine vladavine HDZ-a, sasvim jasno je u mnogo navrata odaslana poruka poput one koju je prošlog tjedna dobila Dalija Orešković: “Ne usudite se raditi svoj posao. Nemojte se opirati. Glavu dole i tiho, bit će koja mrvica i za vas”.

Revolucionari mraka, nemojte sumnjati ni danas, kao ni prije godinu dana, neće stati. Plenković, čak i ako želi (u što valja itekako sumnjati) neće maknuti ni malim prstom.

Od Hrvatske će na kraju ostati samo komad demokratske ljušture i sve praznija mala zemlja za veliki uspjeh bivših firmi.

Oni neće stati.

Upitna je, dakle, samo jedna, jedina stvar: Što ćete napraviti – vi?