U starim godištima Pomorskog godišnjaka koji je izdavao tršćanski Lloyd​ spominje se jedrenjak duge plovidbe, brigantin »Tersatto« koji je još 1843. bio u vlasništvu bakarskih armatura Bartola Zmajića i Tome Žuvića te kostrenskog brodovlasnika Martina Šoića. Sačuvani su popisi posade i luke ticanja od 1843. do 1847. (Oristano, Marseille, Toulon, Trapani, Trst, Rijeka…).

U Pomorskom godišnjaku iz 1848. i 1850. godine objavljeni su jedini podaci o tom jedrenjaku: izgrađen u Dubrovniku 1802. godine, imao 225 tona nosivosti, zapovjednik mu je bio Martin Šoić, posada iz Rijeke, Kostrene, Podvežice, Kraljevice, Omišlja, Krasice, istočne obale Istre, ali i Dubrovnika i Boke. Kasnije se brigantin više ne spominje …

Jedrenjaci

Moramo spomenuti i drveni jedrenjak »Madonna di Tersatto« izgrađen 1856. u brodogradilištu na Pećinama koji je imao 312 brt i bio u vlasništvu Filippa Vidicha. No, postojao je još jedan motorni jedrenjak (gulet) istog imena, izgrađen 1899. godine u vlasništvu Girolama dall’Olio iz mjesta Bisceglie, a brod je registriran u lučkoj kapetaniji Molfetta. Jedrenjak je 25. listopada 1940. rekviriran od Talijanske kraljevske ratne mornarica u Draču te je bio pod vojnom upravom do kapitulacije Italije koja ga je zatekla u Tivtu na popravku. Nepoznatog datuma zarobili su ga partizani i proglasili ratnim plijenom. Daljnja sudbina ostala je nepoznata.

Nakon Prvog svjetskog rata, Jadranska plovidba sa Sušaka, malom putničkom salonskom putničko-teretnom parobrodu »Szamos« izgrađenom za poduzeće Ungaro-Croata iz Rijeke, promijenila je ime 1922. u »Trsat«. Nakon što je taj brodar uvrstio u svoju flotu mnoge brodove Dalmatie i krčke Austro-Croate, nije ih mogla uposliti na izletničkim prugama, pa je, prema poslovnim izvješćima 1924. godine, uz ostale brodove, prodan te je postao »Gueuz Tepe« u vlasništvu Societe Concessionaires des Affairs du Port de Smirne iz Smirne. Mijenja ime u »Goztepe« 1931. godine, ali ne i vlasnika, a 1949. vlasnik je T. C. Munakalat Vakaleti Devlet Denizyollari ve Limantari Sirketi Isletme V.M. iz turskog Izmira. Plovio je do 1961. godine, a izgrađen je daleke 1908. godine u brodogradilištu Marco U. Martinolich S.A. u Malom Lošinju. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je u službi Austrougarske ratne mornarice, za prijevoz vojnika i ranjenika s fronta u akvatoriju Boke, nakon što je bio u raspremi u Novigradskom moru, 1919. je u vlasništvu G. Calafati iz Trsta, a korisnik je Società Istriana di Transporti Marittimi iz Pule. Do dodjele Jadranskoj plovidbi, plovio je na liniji Trst-Kopar, a do pred taj rat održavao je pruge prema Crikvenici i Novom, a nedjeljom do Opatije i Lovrana.

Početkom 1938. godine ponovo se pojavljuje ime »Trsat« na jednom trabakulu iz Plomina (bivši »Montecristo R.«). Drveni trabakul izgrađen je 1909. godine u Chioggi, plovio je između istarskih i talijanskih luka, kada ga kupuje Tomo Bogović iz Malinske koji mu daje ime »Trsat«. No, već 1940. prodan je Ivanu Druškoviću iz Račišća, zadržao je ime, a početkom 1944. godine potopljen je u Metkoviću.

Odlikovanje

U upisnik brodova duge plovidbe Direkcije pomorskog saobraćaja u Splitu iz 1931. godine upisan je parobrod »Trsat« s matičnom lukom u Bakru, u vlasništvu Kvarnera, brodarskog poduzeća sa Sušaka. Dioničari u tom poduzeću bili su Englezi, ali i članovi poznate bakarske obitelji Polić. Brod je izgrađen 1919. godine kao »War Severn« za The Shipping Controller iz Londona kao mali obalni brod (samo 71 metar dužine i 11 metara širine, pogon parni stroj trostruke ekspanzije, brzina 10,0 čv) u brodogradilištu Forth Shipbuilding & Engineering Co. Ltd. iz Alloa, a iz C6 razreda standardnih obalnih teretnih brodova. No, prvi je put zaplovio pod imenom »Allie« za kompaniju Stone & Rolfe iz Llanellija. Prvi zapovjednik »Trsata« bio je Mate Šarinić iz Kostrene, a dugo je bio u najmu prevozeći za francusku mornaricu ugljen (antracit). Zanimljivo je da su na brodu bili ukrcani uglavnom pomorci s Krka, a dugo godina na njemu je bio upravitelj stroja Vinko Magašić iz Baške. Početkom Drugog svjetskog rata zapovjedništvo preuzima Abdon Glavan iz Kostrene (Sv. Barbara). On je s brodom čak sedam puta prelazio Kanal prevozeći iz Dunkerquea za Englesku britanske i francuske vojnike u sklopu evakuacije. Za te plovidbe, pod upravom britanskog Ministarstva ratnog prometa, i prikazanu hrabrost odlikovan je najvišim britanskim ratnim odlikovanjem. Brod je 7. rujna 1941. bombardiran i potopljen oko sedam milja od Kinneard Head u plovidbi Reykjavik-Hull s teretom ribe.

U floti Jugolinije

Brod “Trsat”, 1963.

Jugolinija 1963. godine je u riječkom brodogradilištu »3. maj« izgradila novi, moderni »Trsat«, prvi zapovjednik bio je kapetan Srećko Mažer iz Kraljevice, a kum broda bio je Leopold Marač. Porinuće je obavljeno 29. siječnja 1966., a primopredaja 8. lipnja sljedeće godine. Bio je dug 155,9 i širok 20,5 metara, pogonio ga je motor Stork-Werkspoor od 10.500 KS brzinom od 18,5/20,0 čv, a imao je i 12 ležaja u dvokrevetnim kabinama za putnike. Brod je plovio na liniji za Daleki istok, a 22. svibnja 1982. službeno je otvorio liniju za Kinu uplovivši u Šangaj pod zapovjedništvom kapetana Milana Kruljca. Kasnije plovi u liniju za Šri Lanku i Bengalski zaljev te Jadran-Južna Amerika, te Jadran-Južna Amerika-Srednja Amerika-Houston. Početkom 1991. godine vije zastavu St. Vincenta i Granadina za vlasnika Cross Seas Shipping Corp. iz Kingstowna, a u indijsko rezalište Alang doplovio je 24. ožujka 1992.

Novi brod s imenom »Trsat« pojavljuje se u floti Jugolinije tek 1997. godine. Radi se o kontejnerskom brodu »Rijeka Express« koji je izgrađen 1980. godine u poljskom brodogradilištu A. Warskiego, Stocznia Szczecinski u Šćećinu kao »Medi Express« za naručitelja Harald Schuldt, a vije zastavu Singapura. Prije samog porinuća 7. lipnja 1980. brod postaje »Rijeka Express«, a vlasnik je Mediterranean Shipping Pte. Ltd. iz Singapura. Tek 10. veljače 1986. podiže jugoslavensku zastavu, Jugolinija plaća carinu i uvozne dažbine. Zastava se ponovno mijenja početkom studenog 1991. godine, vlasnik je Malta Cross Shipping Co. Ltd. iz Vallette, a zastava ona Malte. No, od 1997. kao »Trsat« plovi samo par mjeseci, jer postaje »Neptunia Atlantico« i plovi za luke Južne Amerike u zajedničkom pothvatu Jugolinije s južnoameričkim agentom Neptunia. Ponovno je »Trsat« u 1998. godine kada se upućuje u raspremu u Lamjanu na otoku Ugljanu.

Brod Montserrat B

Početkom prosinca 1999. na zahtjev vjerovnika Hamburgische Landesbank brod je otplovio na Maltu kako bi bio prodan na sudskoj dražbi. Godine 2000. postaje »Montserrat B.« za vlasnika Maritima Montserrat S.L., 2010. »Montserrat« za vlasnika Argo Systems FZE te vije zastavu Sierra Leonea, a 24. lipnja 2010. brod je prodan i završio je u indijskom rezalištu Alang.

Dinamična prošlost

Clarissa, kasnije Trsat

Brod imena »Trsat«, vlasnika Atlantic Faith Shipping Ltd. iz Limassola, dok je menadžer Jadranski pomorski servis iz Rijeke, pojavljuje se 2004. godine i pod tim imenom plovi samo godinu dana. Izgrađen je 1984. godine u brodogradilištu E.J. Smit & Zon’s Scheepwerven B.V. u Westerbroeku kao »Clarissa« za Clarissa Antillen N.V. iz Willemstada, a menadžer je tvrtka Wijnne & Barends. Radi se o malom brodu (dimenzije 91,88×15,0 m) kojeg pogoni Wartsila motor od 1.840 kW brzinom od 12 čvorova. Godine 1994. postaje »Alecto« za Leandros Shipping Ltd. iz Limassola, a šest godina kasnije »Wijmers« za Navalight Shipping Ltd. iz Limassola.

Tanker Boulis 2

Godine 2003. mijenja ime u »Dolphin« za Menamar S.A.S. di Aniello Lubrano Lavandera & V. iz Limassola. Nakon prodaje 2005. godine mijenja ime u »Gose Runner« za Seven Hills Ltd. iz Vallette, a menadžer je Seda Denizcilik ve Ticaret AS iz Istanbula. Šest godina kasnije ime je skraćeno u »Runner« za Vesna Marine Corp., menadžer je ENPLO Enterprises S.A., a 2013. postaje »Boulis II«. Svoje plovidbe završava 2013. godine u turskom rezalištu Aliaga.

Tegljač u floti riječkog JPS-a

Tegljač Trsat

Danas plovi tegljač, pod imenom »Trsat« u floti riječkog JPS-a. Radi se o tegljaču »Angelo Ravano« izgrađenom 2000. u brodogradilištu Damen Shipyards Gorinchem, dok je trup izgrađen u poljskom brodogradilištu Polnocna u Gdansku. Pogoni ga dizelski motor Wartsila od 3.660 kW brzinom od deset čvorova (dimenzije 32,5 x 10,6 m).

Policijski brod

Policijski Trsat

Plovi i policijski brod »P-206 Trsat« izgrađen 2003. godine u Cantiere Navale Vittoria u Adriji. Dug je 13,76 i širok 4,22 metra, a može doseći brzinu od 35 čvorova. Ostalo je zapisano da je 2012. godine prevezao bolesnika iz Malog Lošinja u Rijeku, a da je 2016. godine sudjelovao u operaciji FRONTEX-a (Poseidon Rapid Intervention) u Egejskom moru s ciljem smanjenja migracijskog pritiska na vanjske granice EU-a i sprječavanje prekograničnog kriminaliteta.