Zanimljiva informacija pristigla je prije desetak dana iz Istre. Kapitalan ulov u podvodnom ribolovu, jedan od najvećih na Jadranu uopće. Ipak, daleko od rekordne tune, teže od 270 kilograma, ulovljene prije gotovo trideset godina. Dva mlada ribolovca – Stefano Grbac iz Šišana i Toni Milevoj iz Rapca – ulovila su goluba teškog 75 kilograma.

Ulovljen je praktički u plitkom, na dubini od desetak metara, blizu plaže Sveti Stipan, na području Šišana. Na prvu, ulov za divljenje i trajni upis u anale podvodnog ribolova. Istodobno, i ulov što je pobudio mnoge komentare na društvenim mrežama te više pitanja, pa i kontroverzi.

Ulovljen je golub kosir, jedan od tri goluba stanovnika Jadranskog mora. Ostali su golub ćukan i golub uhan. Golub kosir je najrasprostranjeniji, a najčešći mu je naziv samo golub. Na našoj obali i otocima još su mu nazivi biskup, kolumbul, kosir, ororaža, sokol, šipatka.

Oblikom tijela potpuno odudara od klasičnog ribljeg izgleda, što je slučaj s većinom riba koju u narodnom govoru svrstavamo u ladovinu. Ima tupastu gubicu s izbuljenim očima, potpuno spljošteno i rašireno tijelo romboidnog oblika, kojemu je širina do dva puta veća od duljine tijela, ne računajući rep. Posebno mu se ističe dugački rep s otrovnom bodljom smještenom u njegovu korijenu, koje se valja čuvati. Rep je dvostruko duži od čitava tijela. Promatran iz daljine golub prilikom plivanja djeluje poput ptice u letu, pa zacijelo odatle i njegov naziv. Golub je troma riba, pliva sporo, podižući se tek neznatno iznad dna.

Prosjek – tri kilograma

Tijelo goluba prekriveno je glatkom i sluzavom kožom, bez ljuski. S gornje strane boja mu je smeđezelenkasta do smeđežućkasta, s bakrenim ili crvenim preljevima, a s donje sivkastobjelkasta sa smeđkastim obodom. Duljina golubova tijela mjeri se od vrha glave do kraja repa i maksimalno može iznositi 2,60 metara, dok mu je najveća širina 1,50 metara. Prosječna lovna veličina kreće se između 50 i 100 centimetara. Prema literaturi maksimalna mu je težina 67 kilograma. Jasno, priroda uvijek nudi izuzetke, na kopnu i u moru. Težina prosječnih primjeraka iznosi oko 3 kg. Iz života goluba, odnosno njegove biologije treba istaknuti da se mrijesti u toku zime i proljeća te da ženka izleže žive mlade, njih 3 – 7 odjednom.

Golub je stanovnik čitavog Jadrana, a najčešće boravi na dubini između 10 i 50 metara, iako se može spustiti čak do 300. Gušća naselja nalaze mu se bliže obali, osobito u zaljevima te lagunama i oko ušća rijeka. Najčešće boravi na muljevitu i pjeskovitu dnu, a moguće ga je naći i na tvrdoj podlozi. Na otvorenu moru najučestaliji je na sjevernom Jadranu, do 50 metara dubine. U ljetnim mjesecima češće se pojavljuje bliže obali. Danju obično boravi na dnu, zakopan u pijesku, a noć provodi u pokretu, tražeći hranu.

Lov goluba nije previše interesantan i teško bi bilo naći ribara, profesionalnog ili sportskog, koji kreće na more s namjerom da njega lovi. On se ulovi usput, dok se lovi druga riba. Jedino za podvodne ribolovce može se reći da ga namjerno love, jer kada ga vide u svojoj blizini odlučuju hoće li pucati ili neće. Goluba se može loviti raznim alatima gospodarskog i sportskog, odnosno rekreacijskog ribolova, a to su pridnena povlačna mreža koća, mreže stajačice i potegače, parangal i podvodna puška.

Za parangal ćemo ponoviti ono što smo mnogo puta napisali za neke druge ribe. Nitko neće izrađivati poseban parangal, odnosno alat za lov goluba, ali on se može uloviti na pridneni parangal namijenjen lovu drugih riba koje borave na istom prostoru. Ipak, bolje bi bilo da je parangal malo teži, ako se već ulovi da ga sigurno izvučemo. Parangal možemo izraditi od najlona debljine 0,60 – 0,80 milimetara, a na krajeve njegovih prama vezujemo veće udice broj 4 – 7. Za ješku se koristi svježu srdelu, giru, bugvu ili trak hobotnice.

Lov goluba moguć je u svako doba godine i po svakom vremenu, uvijek kada je u more položen parangal na terenu na kojemu on boravi. Ipak, više i lakše se lovi u proljeće i jesen. Jedino ga podvodni ribolovci love uglavnom u ljetnim mjesecima, kada se zadržava na manjim, njima dostupnim dubinama.

Laka meta, ali oprez

Podvodnim ribolovcima lov goluba ne predstavlja veći problem. Kao lovina nije im previše zanimljiv, ali veći primjerak može predstavljati atraktivan trofej. Na dnu mora lako će ga uočiti, još lakše ako je u pokretu, nije pretjerano brz, niti će pred opasnosti tražiti sklonište. Uostalom, gdje da se skrije kad je stanovnik ravna dna. Onako velik i širok dobra je meta, a pritom je važniji oprez nego precizan pogodak. Podvodni ribolovac mora znati da goluba ne smije privući posve blizu, da mu ne dođe na dohvat repa i otrovnih bodlji. Može se dogoditi, ako se radi o velikom primjerku, da će snažan golub plivati neposredno iznad dna i vući za sobom podvodnog ribolovca. Opasnosti, međutim, nema jer brzo će malaksati pa neće biti problema izvući ga na površinu. Maksimalan oprez potreban je pri izvlačenju na barku i oslobađanju s ostiju ili harpuna, jer još uvijek može mahnuti repom i snažno udariti.

Ima ribolovaca koji ne žele riskirati moguću nezgodu, pa će pri susretu s golubom plivati dalje, puštajući ga na miru, bez ikakve želje ili pokušaja da ga ulove. Kad je golub na brodu, bez obzira na to kako je i čime ulovljen, treba nastojati čim prije odrezati mu taj opasan rep. Iskusni podvodni ribolovci odrezat će rep još u moru, čim su sigurni da se golub posve smirio.

Opasna i otrovna riba

Golub je jedna od rijetkih jadranskih riba za koju se obvezno naglašava da je opasna, odnosno otrovna. Njegov otrovni sustav smješten je na repu, bliže bazi, a sastoji se od pilasto nazubljene, jedne ili dvije, bodlje. Oko njih nalazi se ovojnica koja se raskine prilikom aktiviranja. Sa strane imaju žljebiće u kojima se nalaze otrovne žljezde. Otrovne bodlje golub koristi tako da repom snažno udara prema gore nastojeći zahvatiti žrtvu. Pritom joj zadaje duboke rane, a potom rep povlači tako da se rana još više širi. Oštećene ili ranije aktivirane bodlje manje su otrovne nego kad golub prvi put aktivira svoj otrovni sustav.

Prilikom udarca, zbog pritiska na žljezde, istiskuje se otrov, a jedan njegov dio ostaje u rani. Rana je opasna sama po sebi, jer dolazi do velikog krvarenja, a djelovanje otrova potencira bol, crvenilo i oteklinu. Daljnje djelovanje otrova izaziva slinjenje, povraćanje, oštećenje srca, grčeve i šok. U težim slučajevima ranjavanja ili ako izostane pravodobna liječnička intervencija može nastupiti i smrt.

Jestiv, bez velike slasti

Meso goluba je jestivo, bijelo i tvrdo, loše kvalitete. Redovito se nudi na ribarnicama, što znači da ima kupce. Osobno, zazirem od njega, ali je mišljenje pojedinaca generalno nebitno. Mladi ribolovci uzeli su po polovicu velike ribe, rekli da će podijeliti članovima obitelji i prijateljima. Još je jedan od njih dodao da će ga pripremiti “u čripnji s krumpirom”. Ne bih se odazvao pozivu na taj ručak, eventualno da je brodet…

Mogu pretpostavljati koliko je star taj golub. Gurmani dobro znaju, staro meso nije pretjerano ukusno, pa ni riblje. Uz sve to, golubu treba skinuti kožu, što nije nimalo lako i jednostavno. Na takvu “komadu” treba se poprilično pomučiti, a adekvatan užitak nije uzvraćen.

U ovakvim prigodama uvijek se sjetim davne priče zagrebačkih prijatelja, podvodnih ribolovaca. Na području Dugog otoka ulovili su bucnja teškog sedamdesetak kilograma. Za one koji ne znaju, bucanj je jedina jadranska riba koja baš nije jestiva. Oni napravili fine odreske, stavili na gradele, kad odjednom – naprosto su počeli nestajati, meso se istopilo. A i ono što je ostalo nisu mogli jesti… Po povratku kući jedan od njih zavirio je u literaturu…

Nije neki naročiti trofej

Ne znam jesu li mladi ribolovci bili svjesni u što se upuštaju kada su odlučili pucati u tako veliku ribu. Ulovljeni golub uvijek predstavlja opasnost. Lako ga je pogoditi, ali tek tada nastupaju problemi. Iz njihove priče, također, nije jasno tko je pucao, jedan ili obojica. Svojedobno sam bio glavni sudac na državnom prvenstvu u podvodnom ribolovu. Jedan od naših najboljih ribolovaca, vrhunski na međunarodnoj razini, pogodio je goluba teškog četrdesetak kilograma.

– Razmišljao sam treba li pucati, bez obzira na veličinu donosi malo bodova, znam kakvu opasnost predstavlja. Dobro sam ga pogodio, a on je snažno povukao, glisirao sam po površini dok se smirio. Stalno sam razmišljao, je li mi to trebalo. Tresao sam se dok sam rezao rep, ispričao mi je tad.

Kasnije smo se i mi iz pratnje namučili kada smo ga dizali u barku.

Osobnog sam mišljenja da mladi ribolovci nisu puno dobili ulovom tako velikog goluba. Nije on neki naročiti trofej. Jedino fotografiju za uspomenu i dugo sjećanje. Mogli su starca, a sigurno je starac, ostaviti neka poživi još neko vrijeme.

Jedan profesionalni ronilac, dugogodišnji organizator podvodnih izleta, pričao mi je kako na području kvarnerskih otoka ima velikih škrpina, teških oko tri kilograma.

– Puno puta mogao sam je upucati, imao bih odličan ručak za veće društvo. I što bih time dobio? Kratkotrajni užitak… Čuvao sam je nekoliko godina, donijela mi je ona puno tisuća eura!