Olga, Marta, Paula i Ana!

Četiri moćne žene i nad njima „Sjene prošlosti”. Pred nama „Sjene prošlosti”, jer teško će biti ne biti bar malo znatiželjan pa ovaj ponedjeljak ne sjesti navečer pred televizor, okrenuti na RTL i vidjeti kud to stremi domaća dramska serija koja kani biti ultimativan jesenski programski vab i adut.

A kako je novinarski posao takav da mu je kadikad zadatak znatiželju svesti u razumne okvire, evo pokušaja da se iz posve osobne perspektive otkrije štogod od onog što nam ova serija donosi. Privilegij da se prva epizoda pogleda i prije ponedjeljka red je podijeliti sa svijetom.

Krenimo stoga nekim redom, recimo od činjenice da su telenovele pomalo prezren neki žanr i kad se masovno gledaju. Kontradiktorno je, ali se uvriježilo s visoka tako govoriti makar bilo krivo. Krivo, ako ništa ono zato što je telenovela i dalje ona TV forma koja dopire daleko i zahvaća široko.

Ne gledaju to samo zreli umirovljenici i umirovljenice i preživljavanjem satrvena zaposlenička klasa, svi željni sadržaja koji je apolitičan skroz i samim tim neštetan za živce, već se zna za sadržaj ove vrste zakačiti i fakultetska mladost koja će vam do u tančine objasniti što to čini kvalitetnu telenovelu.

Produkcija štedjela nije

Istaknuti će tako i ‘mladost’ i ‘starost’ kako je važno da se vidi da produkcija nije škrtarila, baš kao i to da su glumci znani i kvalitetni. Važnije je to i od same priče, makar uopće ne bi bilo loše da je priča zeru originalna. Originalna, a opet onako životna, da ti se čini da se sve događa tu negdje nama u susjedstvu i kad se dobrano pretjeruje.

Zapravo, složit će se fanovi da od dijaloga tu i ne treba očekivati puno, jer u pozadini bogobojaznog gledanja telenovela ipak ponajviše stoji potreba da se čovjek neopterećen ičim dobro zabavi dok čeka što mu sutra nosi novi nastavak.

Doda li se svemu spomenutom glazba koja mora biti srceparajuća i znakovita te dobar zaplet makar da je mrvu i očekivan, eto dobitne formule.

A prva epizoda serijala „Sjene prošlosti” demonstrira činjenicu da su njeni autori svih ovih komponenti jednadžbe bili itekako svjesni.

Produkcija štedjela nije. Da jest, ne bi se gledatelju otela opaska kako jedan od junaka ‘bome živi u baš lijepom stanu’.

Bogati djeluju bogato, odjeća tu uvelike čini čovjeka, a kadrovi su na trenutke filmski režirani. Ali kad su u fokusu četiri prijateljice iz srednje škole koje se nakon pustih godina opet susreću u starom kvartu taman da se moraju obračunati sa ‘sjenama prošlosti’, sve tu ovisi o odabiru glavnih glumica.

Marina Fenandez je Olga, ona za koju bi, sve se čini, gledatelji morali navijati. I Marina Fernandez osvaja prostor taman tako da se pita čovjek gdje je ta žene bila do sada!? S druge strane klackalice i ona koja bi, sve daje na to, trebala biti glavna zlica je Marta u interpretaciji Jelene Perčin.

Osvetnički žar

Tko god da ih je sučelio očito je mudro zaključio da bi se tu mogla razviti posve fina glumačka igra čim se serijal zalaufa. Ništa manje vjerne svojim likovima Paule i Ane nisu ni Dajana Čuljak i Ana Maras Harmander. Sluti se tu da će se s njih četiri štošta događati.

Nema pri tom ama nikakve veze što hrvatski jezik na trenutke zvuči neprirodno i drveno, jer čudesa publika i ne traži. Uostalom i na kazališnim daskama je najčešće tako.

Traži se zato onaj osvetnički žar u Olginim očima dok se nošena taktovima znakovite glazbe i posvemašnje strasti vraća u stari kvart i staje sučelice ‘prijateljicama’, a toga ima.

Ima u seriji i muškaraca, no nije ovo serijal koji će ih dići na pijedestal bilo kakve vrste. Muškarci su tu poput kakva oruđa nužnog da se priča kadikad zakotrlja u ovom ili onom pravcu, makar bilo na pogon njegovanih trbušnih mišića.

I tu se, reklo bi se, išlo u korak s vremenom. A ima i one glazbe dramatskog naboja, premda su autori dozvolili sebi luksuz da je na trenutke mrvu pomlade, pa da je sve u ritmu kojeg naše dramske serije ovog tipa još vidjele nisu.

Bit’ će da se mrvu osluškivalo što je nova u recentnoj produkciji, jer da se nije osluškivalo tko zna bi li važnu ulogu u seriji imao dvojac policijskih djelatnika, inspektor i marna mu kolegica, koji mišlju, riječju, djelom, a možda i propustom, tako nalikuju na junake svih tih pustih krimi serija što su se rasprostrli po svim programima u svako doba.

I “bogati plaču”

Uostalom, sve i počinje tako što crvena krv poškropi brižno odnjegovane bijele hortenzije.

RTL televizija ima novu dramsku seriju i to domaću. U današnja šparna vremena hrabro je to, ma s telenovelama je kao s automobilima tipa Lada, vazda im treba vremena da se zalaufaju i da se vidi je li ih narod bio spreman čekati da ubace u brzinu više.

„Dobra telenovela mora malo biti kliše, da ti je i toplo oko srce dok je pratiš i da ti je i malo neugodno što je uopće pratiš”, jedna je od boljih narodskih definicija dobrog uratka ove vrste.

Već prva epizodi serijala „Sjene prošlosti” podsjeća na gorku istinu da i ‘bogati plaču’, i to je dobro, to je kliše od kojeg bi moglo biti toplo oko srca. A neugoda!?

Nema neugode dok se čeka da Olga ušeta u kadar pa progovori, ima samo napeta iščekivanja. Olga, Marta, Paula i Ana. Četiri žene, a sve četiri ‘na svoju bandu’. Taman da vidimo kuda će nas to odvesti.