Ove godine, 27. rujna, navršit će se stota godišnjica rođenja Josefa Škvoreckog, velikog češkog književnika, esejista, prevoditelja, scenarista, nakladnika, sveučilišnog profesora, nositelja nekoliko počasnih doktorata i laureata brojnih čeških i inozemnih nagrada.

Rođen je 1924. u Náchodu, koji će kasnije u svojim brojnim proznim djelima preimenovati u Kostelec.

Preminuo je 2012. u Torontu. Naime, nakon propasti Praškoga proljeća 1969. emigrirao je i sa suprugom, književnicom Zdenom Salivarovom, u Torontu je 1971. utemeljio glasovitu emigrantsku nakladničku kuću 68 Publishers, koja je na češkom objavila brojna djela pisaca koji su u Čehoslovačkoj bili zabranjeni. U njoj će tijekom gotovo dva i pol desetljeća (1971. – 1994.) izaći više od dvjesto naslova čeških emigrantskih autora, kao i onih koji su ostali u Čehoslovačkoj i koji su činili neslužbenu, opozicijsku književnost. Cijelo to vrijeme Škvorecky će neumorno pisati i književne tekstove. U egzilu će nastati neka od njegovih najcjenjenijih djela – među ostalima »Mirakul«, »Sjajna sezona« i »Inženjer ljudskih duša«, uz to čitav niz krimića, od kojih je neke napisao sa suprugom, publicističkih i esejističkih tekstova. Gotovo u svim svojim djelima bespoštedno je, na sebi svojstven, humorističan način, demaskirao totalitarizme dvadesetog stoljeća. U Kanadi je ostvario karijeru visokoškolskog profesora te napisao niz romana i pripovijedaka, tragikomičnih groteski, u kojima je oblikovao češko povijesno iskustvo komunističkog totalitarizma.

Završio je gimnaziju u rodnom gradu, gdje je tijekom Drugoga svjetskog rata od 1943. bio prisilno zaposlen kao tvornički radnik. Tijekom gimnazijskog školovanja počeo se zanimati za jazz glazbu, koja se poput crvene niti provlači čitavim njegovim književnim opusom. Nakon oslobođenja studirao je u Pragu engleski jezik i filozofiju te doktorirao. Od 1953. bio je urednik nakladničke kuće Odeon i časopisa Svetová literatura. U književnosti se javio romanom »Kukavice« (1958.), napisanim potkraj 1940-ih, u kojem je opisao život »zlatne mladeži« i građana češke provincije potkraj Drugog svjetskoga rata. Režimska kritika osporavala je djelo kao »bezidejno i cinično«, a od sredine 1960-ih češka književna kritika smatra taj roman »paradigmatskim primjerom modernosti poratne češke proze«.

U prijevodu Matije Ivačića »Kukavice« je 2023. objavila Matica hrvatska. Ovaj romaneskni prvijenac Škvoreckoga odmah je po objavi postao politička tema broj jedan u Čehoslovačkoj. Autor je bio suočen s javnom hajkom te primoran na medijsku samokritiku i napuštanje uredničke pozicije u časopisu Svetová literatura. Roman je promptno povučen iz distribucije i zabranjen. »Slučaj ‘Kukavice’« vrlo je brzo prerastao u opći društveni problem, izravno inicirajući takozvani rat protiv revizionizma, koji je dirigirala partijska vrhuška. U konačnici to je dovelo do novoga zaoštravanja, odnosno vala ideoloških čistki na svim razinama društva. Škvoreckom se zamjerala prevelika sklonost »neprijateljskoj« američkoj kulturi jer su stavovi glavnoga junaka i pripovjedača Dannyja Smirickog, opsjednutog jazzom i djevojkama, bili pljuska u lice društvenoj i političkoj klimi onoga vremena. Jednako je to bilo i prikazivanje crvenoarmejaca kao razularenih divljaka koji pustoše, siluju i kradu, kao i kritičan odnos prema ulozi komunista u poratnoj restauraciji svijeta.

Radnja romana odvija se u posljednjih osam dana Drugoga svjetskog rata u gradiću Kostelecu, kada Nijemci uzmiču pred oslobodilačkim pohodima Crvene armije i američkih trupa. »Kukavice« donose sliku jedne ratom iscrpljene generacije, zlatne »protektoratne« mladeži koja je u besmislu kolektivnoga martirija potratila neke od svojih najboljih godina. Ne želeći biti dio poratne euforije i pompe, Danny i njegovi prijatelji Benno, Lexa, Haryk, Fonda… odbacuju uloge ratnih junaka. Njihovo mjesto nije u društvu kukavica, ali isto tako ni u društvu velikih heroja, oni odbijaju takvu dualnu podjelu svijeta ne bi li očuvali vlastitu samosvojnost.

Zatim je u sljedećih šest godina Škvorecky objavio jedanaest knjiga pripovjedne proze i eseja te prijevode suvremenih američkih pisaca. Kako navodi natuknica u Hrvatskoj enciklopediji, »u njegovu tematski, žanrovski i stilski raznorodnom stvaralaštvu prevladava nastojanje da se zahvati krizni trenutak zbilje u kontrastu s nostalgičnom refleksijom nedohvatne prošlosti. Svijet 20. stoljeća otkriva se kao mjesto gdje čovjek ugrožen totalitarnom mašinerijom svoje postojanje može sačuvati samo sjećanjem i živom govornom frazom.« Značajnija prozna djela su mu novela »Legenda Emöke« (1963.), romani »Oklopni bataljun« (1971.), »Mirakul« (1972.), »Sjajna sezona« (1975.), »Inženjer ljudskih duša« (1977.), »Scherzo capriccioso: veseli san o Dvoráku« (1991.), zbirke kratkih priča »Sedmokraki svijećnjak« (1964.), »Iz života viših krugova« (1965.), »Babilonska dogodovština i druge priče« (1967.), »Iz života češkoga društva« (1985.) i »Pripovijetke iz Rajske doline« (1995.). Pisao je i kazališne komade, eseje, putopise, pjesme, autobiografsku prozu, filmske i televizijske scenarije.

Izdvojimo i roman iz vojničkog života »Oklopni bataljun – Fragmenti iz doba kulta ličnosti«, koji se pojavio u biblioteci HIT zagrebačkog Znanja 1972. u prijevodu Nikole Kršića. Škvorecki ga je napisao »za svoju dušu, uvjeren da će ostati u ladici«. Neki dijelovi objavljeni u časopisima najprije su zabranjivani, pa je njihovo objavljivanje dopušteno, pa su opet zabranjivani. Knjiga je najavljena u Pragu za 1969. godinu i tiskana je, ali nije nikad puštena u prodaju. Tek je 1971. objelodanjena u Kanadi na češkom jeziku, a istodobno se pojavila u francuskom i talijanskom prijevodu.

Le Figaro littéraire je u povodu toga napisao: »Dobri vojnik Švejk još živi«, a Le nouvel observateur: »Kako smo proživjeli tristo godina ropstva?«, pita u jednoj svojoj drami Milan Kundera. »Tako što nismo izgubili smisao za humor«, odgovara mu Škvorecky.

U izdanju Matice hrvatske 2000. godine objavljena je knjiga »Jedna Dvorákova ljubav – Scherzo capriccioso«. U izvrsnom prijevodu Predraga Jirsaka (godišnja nagrada Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji prijevod) čitamo duhovitu, ironičnu, satiričnu, na trenutke i grotesknu romansiranu biografiju Antonina Dvoráka usredotočenu prije svega na njegovu četverogodišnju američku epizodu obilježenu navodnom ljubavnom aferom. U hrvatskom prijevodu objavljena je i »Sjajna sezona« (Mladost, 1986.), priča o čuvenom ženskaru koji voli 23 djevojke, a zapravo ne uspijeva pridobiti nijednu. Knjiga je protkana autobiografskim doživljajima i ironijom prema sebi samom. Spomenimo i knjigu »Bas – saksofon i druge priče o jazzu«.

Kako je u povodu smrti Josefa Škvoreckog napisao Matija Ivačić, »češka književnost i kultura izgubili su svoga poslanika koji, ruku na srce, nikada nije bio samo njihov; veličina Josefa Škvoreckog ogleda se u njegovoj univerzalnosti, u šarmu koji je bio pomalo luckast na onaj simpatično češki način, ali u kojem smo se svi mogli prepoznati, u njegovu prijeporu da realizira samoga sebe u vlastitoj viziji slobode – slobode koja nije poznavala nikakve granice i nikakva ograničenja.« Godine 1990. čehoslovački predsjednik Václav Havel dodjeljuje mu prestižno odlikovanje Red Bijelog lava »za izniman doprinos u obnavljanju slobode i demokracije u našoj domovini, za književnu i uredničku djelatnost u egzilskoj nakladničkoj kući Sixty-Eight Publishers«. No možda i najveće priznanje Češka (tada još Čehoslovačka) mu je odala prilikom drugog izdanja »Oklopnog bataljuna« u Pragu (dvadeset i jednu godinu nakon što je prvo praško izdanje zabranjeno i konfiscirano), koje je dosegnulo nakladu od nevjerojatnih 150. 000 primjeraka! Ivačić ističe i da je Josef Škvorecky bio priznat i popularan i na našim prostorima. Zanimljivo je da je prvi prijevod »Kukavica« na neki strani jezik objavljen upravo u Jugoslaviji 1967. godine.