Foto Arhiva/NL
Mogla je biti fešta na Tromostovju, moglo se mnogo toga, ali - čemu. Kad ti se bez ikakvog povoda jasno da do znanja kako si šugava merda, bolje je stati na počivališću Lom i u policijski definiranoj koloni krenuti prema Stožicama
povezane vijesti
- Rijekina vrata protiv Koprivničana čuvat će 16-godišnjak, no mogao bi otići s Rujevice za koji dan
- Radomiru Đaloviću protiv Slaven Belupa nedostaje “pola momčadi”, evo kakvu bi udarnu postavu danas mogao izvesti
- Branič Rijeke uoči Slaven Belupa: “Problema imamo, ali dat ćemo sve za pobjedu i jesenski naslov”
Ne kao kad je slovenski izbornik Matjaž Kek sa svojom izabranom nacionalnom vrstom u ključnoj utakmici kvalifikacijskog susreta dočekao Kazahstan – pobjeda je značila plasman na Euro nedavno održan u Njemačkoj – kad je na ljubljanskom, državnom stadionu Stožice bilo ispunjeno svih 16.038 mjesta, ali ni ne daleko od toga – Rijeka je atmosferu u Ljubljani podigla do usijanja. Odlučujući susret kvalifikacijskog ciklusa za ulazak u grupnu fazu europske Konferencijske lige koji večeras s početkom u 19 sati igraju Olimpija i Rijeka ide k tome i u red najbrojnijih riječkih međunarodnih gostovanja svih vremena.
S obzirom da atmosfera na Kvarneru nakon poraza u završnici prošlog prvenstva te finalu kupa, podizanje cijene kompleta ulaznica i prekid suradnje s trenerom Željkom Sopćem, nije bila na najvišoj razini, očekivanja od plasmana u Europu bila su još i manja. Ipak, s obzirom da je Rijeka startala iz kvalifikacija Europske lige, poraz od švedskog Elfsborga nije značio oproštaj s Europom nego susret s – Olimpijom.
Sve je to podiglo zanimanje za odlazak na uzvrat u Ljubljanu do jako visoke točke tako da se ovo što nas večeras očekuje naziva i “novim Stuttgartom”, kojem upravo danas obilježavao 11. rođendan. Da, riječ je o mitskom gostovanju na Mercedes Areni kad je Rijeka došla do svoje prve europske jeseni od kako se prakticira grupni sustav natjecanja. Teško da išta može nadmašiti emociju koja je nosila igrače na toj utakmici, kao ni doček u Rijeci kad je gorjelo sve od zračne luke na Krku do Korza, ali nakon toga grupna faza Europske lige ponovila se još tri puta. Zanimljivo, Rijeka se i tada, 2013. godine mogla sastati s Olimpijom ali su Ljubljančani u dva susreta, zbog tada važećeg “gola u gostima”, izgubili od tada malo poznate slovačke Žiline tako da se službena europska utakmica s nekim slovenskim klubom “odgodila” za 11 godina.
No, koliko god Ljubljana danas bila vrlo “napeta”, čemu su pomogle i kaotične odluke organizatora utakmice koji malo bi, mali i ne bi gostujuće navijače na tribinama izvan sektora predviđenog za fanove Rijeke, ipak, do sada, ništa ne može nadmašiti mitski pohod prema Milanu. Bilo je tada, 2017. godine, na San Siru više od pet tisuća navijača Rijeke, a ono što je posebno bilo lijepo, zanosno, ma slobodno možemo reći veličanstveno činjenica je da je svima bio dozvoljen ulazak u samo središte jednog od najvažnijih, najmoćnijih gradova Europe. Duomo je bio obojan u plavo-bijelu boju, a gradske vlasti središnjeg grada Lombardije su navijačima Rijeke osigurali liniju metroa samo za njih! Impresivno, pa i zbog toga s koliko je samopouzdanja gradska i policijska vlast Milana dozvolila tolikom broju nogometnih navijača korteo koji će zauvijek ući u anale europske nogometne scene.
Godine u kojima je Rijeka suvereno prolazila kvalifikacije i postala jednim od Top100 europskih klubova imaju još nekoliko brojnošću zanimljivih epizoda. Dakako, ne ulazimo u to da za Armadu kilometri nisu važni i da je na svim gostovanjima, bila ona blizu ili daleko, teška ili “turistička”, ali kad je brojnost u pitanju svakako se ističe i Salzburg, kad se krenulo rušiti moćni, generičkom metodom i s golemim Red Bullovim novcima preoblikovani klub koji je pred sobom imao “siguran” put u Ligu prvaka. I tada je povijesna jezgra Mozartog grada bila u plavo-bijelim bojama, a iako su domaći ljudi, Salzburg sebe doživljava daleko moćnijom, kulturnijom i značajnijom sredinom od one koja dominira “ostatkom” Austrije, gledali u čudu, pa i s dodatkom prijezira, Rijeka je a ne Salzah preplavila glazbenu metropolu Austrije.
U istoj državi, iste te godine u grupnoj se fazi putovalo u Beč na ogled protiv domaće Austrije. I tada je djelovalo kako je kolona automobila i kombija s navijačima Rijeke duga najmanje od granice do glavnog grada, i tada je središte jedne od najznačajnijih europskih metropola bilo prepuno razdraganih ljudi u plavo-bijelim bojama.
Svakako, ostat će upamćeno i gostovanje u Budimpešti kad se krajem srpnja 2014. godine Rijeka sastala s Ferencvarošem. Istina nije tada bilo fešte u centru jer je zbog iznimnih tenzija koje su podizali mađarski navijači, toliko su dugo očekivali iskorak svog kluba i njegov ulazak na veliku europsku nogometnu scenu da su im frustracije narasle do neba, umjesto čega je napravljena jedna od većih “policijskih vježbi” u Mađarskoj. Riječka su vozila selektirana, okupljana na nekoliko odmorišta i onda najzaobilaznijim mogućim putem, bila je riječ o skoro 100 kilometara, dovođena do samog starog stadiona nekad legendarnog mađarskog kluba. Dakako da su najbrojnija inozemna gostovanja na koje se može automobilima, iz mnogo razloga pa tako i cijena, ali nezaboravno je bilo i gostovanje Rijeke u Sevilli 2013. godine kad se igralo protiv Betisa. Ne toliko brojni, ali ni najmanje malobrojni, navijači Rijeke su do juga Španjolske stigli iz najmanje deset zračnih luka Europe, većinom iz Italije, dok su iz centra grada do stadiona prepraćeni nakon aktiviranja – konjice.
I večeras – Ljubljana. Mogla je biti fešta na Tromostovju, moglo se mnogo toga, ali – čemu. Kad ti se bez ikakvog povoda jasno da do znanja kako si šugava merda, bolje je stati na počivališću Lom i u policijski definiranoj koloni krenuti prema Stožicama. Tamo, na terenu i na tribinama, pokazati tko je nogometni gospodar ovog dijela Europe, pa feštati doma, nakon povratka. U svakom slučaju kolona će biti duga, jako duga kao i dimenzija emocija koje će igrače Rijeke nositi do pobjede. Da, baš danas, na 11. rođendan Stuttgarta.