Neuropsihijatrijska bolnica »Dr. Ivan Barbot« u Popovači konačno će dobiti zaseban odjel dječje psihijatrije, što je dobra vijest za medicinsku granu koja nema ni izdaleka dovoljno prostornih ni kadrovskih kapaciteta za rastuće mentalne probleme djece i mladih.

U e-savjetovanju našao se, naime, Pravilnik o dopuni Pravilnika o listi psihijatrijskih ustanova koje ispunjavaju uvjete za smještaj i liječenje djece odvojeno od punoljetnih osoba, kojim se bolnica u Popovači svrstava u krug od ukupno pet ustanova u Hrvatskoj koje imaju odvojene odjele dječje psihijatrije.

Dosad su to bile Psihijatrijska bolnica za djecu i mlade u Kukuljevićevoj u Zagrebu, te KBC-i u Rijeci, Osijeku i Zagrebu.

Pravilnik se donosi po hitnom postupku, a razlog je tome, navodi se u obrazloženju, obaveza osiguranja dostatnih bolničkih kapaciteta za smještaj i liječenje djece, zbog porasta broja maloljetnih osoba oboljelih od duševnih smetnji te posljedično porasta potreba za bolničkim liječenjem navedene skupine pacijenata.

Liječenje, a ne kazna

Detalji o tome koliko će kreveta dječje psihijatrije biti u Popovači te kakvi će biti drugi uvjeti smještaja maloljetnih pacijenata u tu ustanovu nisu objavljeni, no poznato je da se o Neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači govorilo kao o mjestu za smještaj pacijenata dječje i adolescentne forenzičke psihijatrije.

Umjesto provođenja kaznenih mjera prema djeci koja imaju probleme u ponašanju, dječja i adolescentna forenzička psihijatrija ključna je za identificiranje i liječenje psihičkih poteškoća koje su mogle utjecati na ponašanje djece i adolescenata, razumijevajući njihove razvojne i psihološke čimbenike.

Ova grana psihijatrije dosad u Hrvatskoj nije bila primjereno razvijena, a djeca i adolescenti zbog toga nisu imali adekvatan tretman.

Potvrđuje to i sutkinja za mladež, Lana Peto Kujundžić, koja kaže kako se djeca i maloljetnici koji se nađu na udaru zbog problema u ponašanju i dalje smještaju s odraslim osobama…

– Jako sam htjela da imamo posebnu odgojnu ustanovu koja bi bila nešto kao psihijatrija za djecu. Hoće li tome biti tako u Popovači ne znam, ili će tamo biti samo forenzika ili vještačenje.

To ne bi bilo dovoljno, jer ako se vještači da dijete treba biti u nekoj medicinskoj ustanovi u kojoj bi trebalo imati i školovanje i socijalni rad, opet smo nigdje i nećemo znati gdje ih smjestiti, osim u Centar Lug gdje su djeca s intelektualnim teškoćama.

Kad su u pitanju psihoze i nekakve sumnje na duševne bolesti, mi takvu djecu danas nemamo gdje smjestiti, objašnjava Peto Kujundžić neodrživu situaciju u dijelu forenzične dječje i adolescentne psihijatrije.

Bez izolacije

Poznatu sutkinju, predsjednicu Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež, raduje što se bilo što pokreće u tom pogledu jer se danas u odgojne ustanove, upozorava, smještaju djeca koja imaju psihičkih poteškoća, a nemaju se gdje adekvatno zbrinuti.

– Radujem se, što god da je, bit će korak naprijed. Važni su nam kreveti i liječenje za tu djecu. I bolničko i ambulantno.

Ali trebali bismo imati odmak, i za djecu i adolescente koje se hospitalizira i koji leže u bolnici šest mjeseci, nakon toga osigurati ambulantno liječenje gdje će se nastaviti taj dio. Ali to mora biti sinkronizirano s onime što se radilo u hospitalnom dijelu, navodi.

Situacija je već godinama neodrživa, podsjeća, jer se djeca zbog manjka zasebnih kapaciteta dječje psihijatrije smještaju skupa s odraslima.

– Kad je krizna situacija i kad uspijemo izmoliti krevet za to dijete, onda se ono smješta s odraslima. Ako je u sobi osam kreveta, bit će smješteno sa sedam odraslih osoba, upozorava sutkinja.

Model kakav bi bio poželjan u liječenju djece s psihičkim problemima postojao je nekad u Klinici za psihijatriju »Sv. Ivan« na Jankomiru, gdje su postojale male smještajne jedinice za djecu, a s njima se radilo tako da su djeca imala na raspolaganju dječjeg psihijatra, socijalnog radnika koji je radio s njima, i išla su u školu.

– Imali su sve: socijalu, edukaciju i doktora. Takav bi način bio poželjan u budućnosti, a ne samo odvojena jedinica za djecu. Jer to dijete mora nastaviti školu, biti u socijalnom sustavu, primati posjete roditelja. Nemojmo ih izolirati.

Pogrešno je gledati ih samo sa zdravstvene strane, jer ta djeca nisu samo zdravstveni problem nego i odgojni i obrazovni. Potrebna je veća širina u rješavanju tog problema, zaključuje Peto Kujundžić.