RIJEKA   Tog 29. kolovoza prije 11 godina Ivan Močinić je presjekao loptu, vanjskim dijelom kopačke odigrao za Gorana Mujanovića, koji se sjurio po desnoj strani i zakucao loptu u mrežu Svena Ulreicha, danas 36-godišnjaka, koji ima status pričuvnog vratara u Bayernu. Bio je to gol u četvrtoj minuti nadoknade drugog poluvremena za 2:2 protiv Stuttgarta i prolaz Rijeke u skupinu Europske lige s ukupnih 4:3.

Močinić se vratio u Rijeku. Kraj igračke karijere došao je prebrzo i Ivan je krenuo u trenerske vode. Sada je pomoćni trener u juniorskoj momčadi Rijeke, desna ruka Vjeki Miletiću.

– Danas igramo u Šibeniku, u subotu dočekujemo Osijek. Čeka nas i Kup, krenulo je s jakim ritmom pa je malo napornije. Kada je u pitanju prva momčad, s njima sam bio cijeli prošli tjedan, uključujući Švedsku, kada je promijenjen trener Sopić. Đalović mi je rekao da se mogu priključiti prvoj momčadi na treninzima kada god imam vremena – kaže Močinić.

S 31 godinom Močo je tek na početku trenerskoga puta.

– Drago mi je što sam ostao u nogometu. Tek sam sad upisao prvi stupanj za C licencu, a u školi nogometa radim treću godinu. Već sam se navikao na ovaj posao, lijepo mi je u omladinskoj školi.

Tih 11 godina od Stuttgarta je proletjelo. Bio je to prijelomni trenutak Rijeke u eri Damira Miškovića, koji je skrenuo Bijele na pobjednički kolosijek. Nepune četiri godine kasnije Rijeka je osvojila dvostruku krunu…

– Začas je proletjelo 11 godina. Lijepo je koji put vidjeti kako je bilo u Stuttgartu. Toga čovjek tada nije svjestan, ali s odmakom… Pogotovo sada, kada vidimo prvu momčad, kako je lijepo ostvariti jedan takav uspjeh, proći u skupine Europske lige. Drukčije je kad igraš Europsku ili Konferencijsku ligu, imaš utakmice u skupini, putuješ u Švedsku, Njemačku, Austriju… Sezona odmah poprima ozbiljnije obrise jer u HNL-u nisu ni puni stadioni niti takvi uvjeti. Lijepo je natjecati se protiv europskih momčadi. Zato je taj Stuttgart bio jako bitan. Rijeku je tada baš krenulo, odigrali su poslije toga pet ili šest eurosezona, a tada je sve nekako ljepše. Bilo bi dobro jednom dočekati i proljeće u Europi.

Kekovi džokeri

Ponekad cijela karijera može stati u nekoliko sekundi. Kada je sve izgledalo izgubljeno, ukazali su se džokeri Matjaža Keka. Naime, Močinić je ušao u 67., a Mujanović u 70. minuti.

– Tada su još bile tri izmjene. Kek je obično od 60. do 70. minute s tri nova igrača pokušao osvježiti momčad. Drago mi je što smo Mujanović i ja bili dio toga posebnog trenutka. Posebnog ne samo za mene, već i za sve navijače Rijeke, sve igrače, trenere i ljude koji su radili u klubu. Nakon dugo vremena dogodilo se nešto veliko. Stuttgart je bio veliko ime i nitko se nije nadao prolazu. Moje asistencije se nitko ne bi sjećao da Mujanović nije tako pobjegao i zabio gol. Osim toga, tri mjeseca ranije jedva smo ušli u Europu golom u zadnjoj minuti. Zadar je izjednačio protiv Splita, a mi smo trebali dobiti Zagreb u posljednjem kolu. Imali smo mi vjeru, ali tek kada smo prošli, shvatili smo kakvu smo stvar napravili za cijeli grad i klub. Lijepo je prisjetiti se, ali od prošlosti se ne živi. Ljudi su već zaboravili što je bilo u nedjelju, okrenuli su se četvrtku i Olimpiji.

U toj momčadi Stuttgarta bio je i Antonio Rüdiger, danas stoper Real Madrida. Ivanov vršnjak.

– Imam fotografiju s njim doma! Stvarno, stoji mi u sobi, on i ja u duelu. On, veći od mene za glavu. Tada je bio fizički dominantan, dobar, ali bio je mlad. Uvijek ga posebno pratim. U toj je momčadi bio i Timo Werner.

Rani kraj

Močinić je u Stuttgartu ušao u igru umjesto Mehmeda Alispahića, koji igra i danas, s 36 godina.

– S jedne strane postoji žal, s druge sam prekrižio igrački dio. Čak ni ne igram nogomet. Jesam zdrav, ali bavim se drugim sportovima. U nogometu nisam na sto posto i kada nešto treniraš cijeli život, želiš biti kako treba. Zato izbjegavam igrati nogomet, jedino ponekad odigram s klincima na treningu. Postoji žal kada vidim neke utakmice kao ovu u Švedskoj, poželiš ući u igru… Ali kada pomislim koliko sam se mučio posljednje tri, četiri godine, onda znam što bi opet bilo. Samo problemi. Čovjek mora prepoznati kada je vrijeme za kraj. Mislim da sam otišao u pravo vrijeme jer je to bila ozljeda na ozljedu, tijelo više nije moglo pratiti taj ritam. Šteta što nisam mogao odigrati još koju godinu, ali mislim da je tako kod svih.

Riječanin je zaključio igračko poglavlje, a jedna od stanica bila je i – Olimpija. U sezoni 2020./2021. odigrao je šest utakmica za Zmajčeke. U dva dvoboja play-offa Konferencijske lige Rijeka ulazi kao favorit.

– Rijeka je po povijesti, Transfermarktu i samoj momčadi, u prednosti u odnosu na Olimpiju i tako se mora postaviti. Ima bolju momčad, prošle sezone je u domaćem prvenstvu bila »al pari« s Dinamom do posljednja dva, tri kola, a znamo kakav ugled ima Dinamo, a Rijeka je tu odmah do Modrih. Rijeka ima lijepu šansu, ali svaka utakmica je za sebe. Vidjeli smo i protiv Elfsborga da vrijednost prema Transfermarktu ništa ne znači jer su u ritmu utakmica, u top formi, dok Rijeka tek ulazi u formu. Osim toga, u Europi su razlike sve manje. Rijeka je bolja od Olimpije, ali to mora dokazati.

Poker protiv Istre 1961 donio je more samopouzdanja, Ivanović, Pašalić i Rukavina sjajnim su golovima najavili što Ljubljančane očekuje na Rujevici.

– To su igrači koji žive od golova i asistencija. Njima jedan gol može promijeniti cijelu sezonu. Tako su prošle sezone zabijali po četiri, pet ili šest golova u nizu. Tu raste samopouzdanje cijeloj momčadi. Vidjelo se to lani protiv Lillea, kada su Bijeli bili bolji od treće momčadi francuskoga prvenstva. Kod igrača koji posjeduju veliku individualnu kvalitetu, samopouzdanje je vrlo bitno. Nije mala stvar dobiti 4:0 Istru 1961.

Nova momčad

Bijele između dviju utakmica s Olimpijom čeka gostovanje u Osijeku, a nakon toga na Rujevicu stiže Dinamo. U deset dana pokazat će se od čega je sazdana ova momčad Bijelih.

– Sve su to vrlo važne utakmice, ali najbitnije utakmice jeseni su ove dvije protiv Olimpije. One daju mogućnost za još šest europskih utakmica, a svi znamo što znači jesen u Europi. Igrači su ispunjeniji, igraju vrhunske utakmice. Prvenstvo se ipak igra na duže staze.

Olimpija je poslije pet kola vodeća momčad Prve slovenske lige s 11 bodova, baš kao što su Bijeli drugi u HNL-u.

– Kratko sam bio u Olimpiji, ali od tada su prošle tri godine i to je sada potpuno nova momčad. Mislim da osim vratara nitko nije ostao. Sada im je otišao i kapetan Elšnik. Vidim da imaju dosta stranaca, uglavnom Portugalaca, a trener im je Španjolac Victor Sanchez. Riječ je o dobroj momčadi jer slovenska liga raste, a oni su s Celjem posljednjih godina stalno u vrhu.

»Ivan Močinić ima plišane kopačke«, pisao je Orlando Rivetti, doajen hrvatskog sportskog novinarstva. Kao trener, Močinić tek treba ostaviti trag. Njegovi uzori?

– Guardiola je trenerski primjer kako momčad treba izgledati na terenu. Njegove momčadi su savršene. Što se tiče komunikacije s ljudima i igračima, tu je broj jedan Klopp. Mourinho zrači nečim posebnim, a sve što je osvojio nije slučajno… Od svih vrhunskih trenera treba nešto uzeti, nitko nema sve. Guadriola, Klopp i Mourinho su iznad svih, njih sam najviše pratio još dok sam igrao.