Zlatarnica Kolvesi u srcu grada Rijeke posluje već desetljećima. Smještena ispod riječke ure, zlatarnica je konstanta riječkoga Korza. Zlatni i srebrni nakit predmet je djelovanja zlatarnice, a često zadire u privatne i intimne predmete klijenata koji povjerenje zlatarnici daju već generacijama. Kad je riječ o konstanti i povjerenju, iste se riječi mogu primijeniti i za one s druge strane pulta. Anton Kolvesi kao treća generacija zlatara preuzeo je posao i nastavio uspješno obiteljsko nasljeđe. Anton i supruga Alberta vode zlatarnicu Kolvesi, a u ovoj kratkoj priči upoznaju nas s mnogim pojedinostima zlatarnice u srcu grada.

Naš sastanak zbio se upravo u zlatarnici. Površinom mala prodavaonica u sebi krije velik broj dragocjenih komada nakita. Iza glavne prostorije smještena je priručna radionica koja u danima gužve uvijek dobro dođe. Ljepota tradicionalnih obrta jest upravo da podsjećaju na starinska vremena. Drvom i staklom obložena unutrašnjost mjesto je rada srdačnog bračnog para kojemu je zlatarstvo zapisano u obiteljskom stablu te koji su dokaz da jabuka ne pada daleko od stabla.

Talijanska veza

Rane pedesete godine prošloga stoljeća razdoblje je kada je zlatarnica Kolvesi krenula u svoje, pokazat će se, mnoge godine poslovanja. Sve minule godine ona se nalazi na istoj lokaciji. Anton Kolvesi unuk je osnivača zlatarnice, a s vremenom je preuzeo posao.

– Počeci zlatarnice sežu u 1951. godinu. Otvorio ju je moj nonić i sve ove godine zlatarna se oslanja na obiteljsku tradiciju. Ja sam treća generacija obitelji i nastavljam tu tradiciju. Nakon moga nonića, zlatarnu su vodili moj otac i njegova braća, a danas je ja vodim zajedno sa svojom suprugom. U svojoj sam mladosti završio srednju građevinsku školu, upisao i fakultet, no silom prilika počeo sam raditi u zlatarnici i, kako to obično biva, napustio studij i ostao u zlatarstvu, započinje svoju priču Anton.

Kročivši u zanat zlatarstva, Anton se za ovaj posao školovao u Italiji, a po završenom majstorskom ispitu, stekao je sve preduvjete da preuzme poslovanje obiteljske zlatarnice.

– Dvije sam se godine školovao u Italiji kako bih postao zlatar. Tamo sam igrom slučaja upoznao i svoju današnju suprugu. Bilo je to u gradiću Rosa, blizu Bassano del Grappa, koji se smjestio pokraj Vicenze koja slovi za svjetski poznato sjedište za zlato i proizvodnju zlata. I prije toga sam radio u zlatarni, no na tom školovanju sam naučio jako puno, mnogo novih tehnika. Kada sam završio studiranje u Italiji, stric je bio pred mirovinom i netko je trebao nastaviti obiteljski posao. Tada sam uputio upit našoj obrtničkoj komori mogu li preuzeti posao. Imao sam usto i nešto radnog staža u zlatarnici, no iz komore su mi rekli da najprije moram položiti majstorski ispit u Zagrebu, stoga je to malo potrajalo, dodaje Anton.

Nove tehnologije

Život je htio da se Anton i Alberta upoznaju na školovanju. Svoju povezanost sa zlatarskim poslom združili su pod zajednički nazivnik, pa danas zajedničkim snagama danomice vode obrt pružajući si međusobnu podršku. Otkako se Antonov stric umirovio, supružnici posljednjih šest godina dijele poslovanje. Mijenjajući se i dijeleći smjene, Alberta dodaje kako upravo u poslu pronalaze inspiraciju.

– Oboje dolazimo iz zlatarskih obitelji i kako smo se upoznali i krenuli u zajednički život, novac nam nije bila vodilja u ovome poslu već ljubav prema tom poslu. I ja sam odrasla u tom poslu. To je nešto što je u obitelji i vi to ne radite nego to živite. Stoga, mi smo to. Znamo za druge branše i druge poslove. Radili smo i njih, ali opet smo se vratili onome što nam je najveća ljubav. U zlatarstvu se osjećamo poznato i ugodno, dodaje Alberta Kolvesi.

Zlatarstvo je prema definiciji obrt koji je specijaliziran za rad sa zlatom i drugim plemenitim kovinama. Zlato je u povijesti ljudskog roda toliko glasovit i čuveni plemeniti metal da je njegova vrijednost s vremenom postala osnova i u monetarnom sustavu svjetskih ekonomija. Nije stoga ni čudo što se ljudi već generacijama kite zlatnim nakitom, dajući zlatarima priliku da iskažu svoje umijeće, ali i kreativnost pri stvaranju komada nakita.

– U zlatarskoj obradi ima svega i svačega. Od obrade metala, topljenja metala… U svakom predmetu možeš naći nešto svoje. Nije to neka špranca, neka industrijska proizvodnja pa da svaki predmet jednako ispadne. Ti možeš dati nešto svoje svakom predmetu i ako ga radiš više puta, nijedan put neće ispasti isto. Uvijek daješ dio sebe i svoje kreativnosti, stoga se tu pojavljuje i ta umjetnička sastavnica. Naravno, pratimo u trendove u tehnologiji, tako da smo prošle godine uzeli jedan laserski uređaj pomoću kojega se može raditi praktički sve. Imamo i laboratorij, svoju radionicu gdje imamo više alata i gdje izrađujemo nakit, kazao je majstor zlatar Anton Kolvesi.

Povjerenje

Posebnost obrta koji se naslanja na tradicionalno umijeće prepoznaju dugogodišnji klijenti zlatarnice, no Anton svjedoči kako obrtnici ne stoje uvijek najbolje.

– Imamo svoje dugogodišnje klijente koji su navikli kod nas kupovati nakit, izrađivati ili popravljati. Svatko ima svoje gušte. Netko voli da je to nešto veliko, netko da je to nešto tradicijski iz čega se stvara jedan intimniji odnos. Ja također više volim vidjeti mali obrt, malu radnjicu, jer mi to ukazuje na veće povjerenje. Mislim da u tim velikim trgovinama ne radi uvijek netko kvalificiran; tamo rade trgovci, a pitanje je koliko se oni razumiju u zanat zlatarstva. U Hrvatskoj propadaju obrti i često se sve svodi na trgovinu i to dugoročno nije dobro ni za koga. U europskim zemljama više se vrednuju takvi tradicijski obrti, primjerice urari, postolari, zlatari, krovari… Baš sam pričao s jednom gospođom da u Francuskoj postoje državni poticaji da nove generacije nastave s takvim djelatnostima, kaže Anton.

Riječki Morčići i grb grada Rijeke prepoznatljivi su detalji grada koje se može pronaći u zlatarnici Kolvesi. Rijeka je grad u kojemu, navode supružnici, najviše rade s domaćim stanovništvom, dok u ljetnim mjesecima zna naići i pokoji turist.

– U Rijeci, što se tiče našeg posla, nema neke sezone, već Rijeka živi 365 dana u godini. Dolaze nam turisti svake godine, no oni nam ne predstavljaju velik udio klijenata. Za naš posao ne igraju neku ulogu, jer uglavnom radimo s domaćim ljudima. Rijeka je prepoznatljiva po morčićima, a napravili smo i grb grada Rijeke. Sam proces izrade grba grada Rijeke započinje izradom 3D printa grba i onda se on izlije. To je novija tehnologija. Nakon izlijevanja dolazi do obrade i ovisno o kojem se materijalu radi. Morčići se puno više prodaju jer je tradicijski i prepoznatljiv, čak i po cijeloj Hrvatskoj, dodaju supružnici Kolvesi.

Trendovski nakit

Kao i u mnogim drugim djelatnostima, cijena zlatarskih proizvoda uvelike ovisi o svjetskim okolnostima ponude i potražnje, a u ovome poslu to je još izraženije budući da je riječ o zlatu koje na svjetskim burzama kotira visokom cijenom. Usto, generacijski jaz doveo je do toga da današnji mladi imaju druge preferencije kada se radi u odabiru nakita.

– S obzirom na financijsku situaciju u cijelome svijetu, puno manje se prodaje nakit izrađen od dragocjenih kovina, a više se bavimo popravcima, doradama, novim izradama… Situacija je takva da financijski ne stoje svi najbolje, a današnje cijene zlata dosežu nebesa. Nikad u povijesti cijena zlata nije bila takva kakva je danas, stoga je od prodaje nakita teško živjeti. Naši posjetitelji nakit kupuju uglavnom u nekim ciljanim prilikama; za vjenčanja, rođendane, krštenja, godišnjice i slične prigode. Kada je cijena zlata na burzi velika, zlatni nakit košta i veću svotu novca. Dojma sam da današnji mladi više prate trendove. Ne cijene zlato koliko i starije generacije, već im je od samog materijala bitnije neko ime, neka firma ili potpis. Taj komad nakita ne mora biti od plemenite kovine, već samo ime podiže vrijednost, navodi Anton.

Dugovječni obrt u centru grada poznaju generacije Riječana, a kako i ne bi kada šetnja Korzom prođe u bacanje pogleda u izlog koji se zlati već sedam desetljeća.