NAPOJI ŽEDNE

Lovci i vatrogasci u akciji. Sva pojilišta su očišćena i napunjena svježom vodom

Sanja Gašpert

Foto LD Srndać

Foto LD Srndać

Redovito obilazimo sva pojilišta, kaže predsjednik LD-a Srndać Zlatko Vukelić



RIJEKA – Velike vrućine koje traju već više od mjesec dana, osim ljudima, probleme i poteškoće stvaraju i životinjama – kako kućnim ljubimcima, tako i divljači. Zbog velikih vrućina, divljač se drži hlada te se povlači duboko u šumu.


Zbog toga ih se rjeđe i viđa izvan šume, jer i divljač traži hladnija mjesta. Sušno vrijeme dovelo je do toga da su presušili brojni potočići, izvori i lokve iz kojih se, uz pojilišta, napaja divljač. Tu u pomoć, kao i svake godine, uskaču lovci i vatrogasci koji se brinu da pojilišta nisu prazna, redovito ih obilaze, kontroliraju i po potrebi nadopunjavaju svježom vodom. Lovačka društva i lovoovlaštenici dužni su pomagati svim životinjama, a prvenstveno divljači s pojilištima.





Obveza lovaca je da pojilišta održavaju čistim i da bude vode. I u Lovačkom društvu Srndać Hreljin, koje sa svoih 105 članova djeluje na području Hreljina, Zlobina, Križišća, Šmrike, Kraljevice i Bakarca, vode brigu da divljač ne ostane bez vode, kao i da su pojilišta čista i uredna.


Voda, voće i povrće


– Svakog ljeta lovci kose određene površine u lovištu, čiste pojilišta i obnavljaju hranilišta za divljač te pripremaju zalihe hrane za zimski period. Naravno, redovito obilazimo sva pojilišta, u čemu nam veliku pomoć daju vatrogasci svojim cisternama. Naime, svako je pojilište, pri tome mislim na ova nova, betonirana, zapremine šest do sedam kubika, i čim se količina vode spusti na otprilike jedan kubik, mi nadopunjavamo pojilište. Kontrola je stalna, gotovo svakodnevna, jer je uvijek netko od nas na terenu – lovci, lovnici, voditelji, tako da svi zajedno brinemo da nam životinje u ovim vrućim danima nisu žedne. Lovcima koji su u blizini živog izvora vode, poput fužinarskog područja, koje ima jezero, je lakše, a mi vodu moramo prevoziti. Ponavljam, tu imamo odličnu suradnju i podršku lokalnih vatrogasaca. Snalazimo se, u svakom slučaju činimo sve napore da divljač uvijek ima svježu vodu. Također, lokalni trgovci nam često daju voće i povrće koje vozimo životinjama da ih osvježimo, kaže predsjednik LD-a Srndać Zlatko Vukelić.



Sve pod kontrolom


Članovi Lovačkog društva Jelen Čavle također brinu o divljači na svom području, obilaze redovito pojilišta i hranilišta.


– Isto kao i prethodnih godina, angažman lovaca je pojačan u vrijeme sušnog razdoblja, uz pomoć vatrogasaca Dobrovoljnog vatrogasnog društva Čavle. Pojilišta su betonirana i obilazimo ih svaka dva dana te po potrebi nadopunjavamo vodom. Vozimo i privatnim vozilima kada zatreba, terencima, punimo bačve i tankove od tisuću litara, tako da naše životinje nisu žedne. Sreća da je naše lovište u zapadnom dijelu, blizu je Rječina sa svojim pritocima, od kojih srećom nisu svi presušili, kažu u LD-u Jelen Čavle.



Od mora do 1100 metara


Lovište LD-a Srndać obuhvaća 5.730 hektara. Uz veličinu, posebna je značajka lovišta što se ono prostire od mora do grebena u dužini od osam do deset kilometara, s visinskom razlikom od 1.100 metara. Najviše brdo je Tuhobić s 1.106 m/n/m te se u lancu Vele i Male Kose preko planine Šćrbac spaja s Kirskim planinama. U lovištu se gospodari krupnom i sitnom divljači. Organizacijski i teritorijalno podijeljeno je u četiri lovne jedinice: lovnu jedinicu Hreljin koja broji 41 člana, lovnu jedinicu Križišće-Šmrika s 34 člana, lovnu jedinicu Zlobin s petnaest članova i lovnu jedinicu Kraljevica – Bakarac također s petnaest članova.