Snimila: Ana Krizanec
U moru, desetak metara iza pozornice, par je ljudi koncerte pratilo iz barke
povezane vijesti
Blještava svjetlost gotovo punog Mjeseca iznad Bivija obilježila je ovaj petak i prvu večer ovogodišnjeg Empeduja punk festivala. Odličan lineup okupio je ekipu koja vjerno prati Empeduju već godinama, a osim iz Rijeke i okolice, punkerice i punkeri pristigli su i iz Istre i Zagreba, ali i okolnih država.
Program je počeo na vrijeme, u 21 sat, a otvorile su ga Željezne pilule, tinejdžerski bend iz Zagreba aktivan od studenog 2022. koji svira pod utjecajem punk rock, hardcore, riot grrrl i postpunk podžanrova.
Snažni ženski vokali koji progovaraju o društveno-angažiranim temama poput odrastanja, mentalnog zdravlja, društvenih odnosa i problema žena u suvremenom dobu orili su se plažom, a premda u početku ispred pozornice nije još bilo pretjerano puno ljudi, stvorio se i omanji pogo.
„Ne možeš me promijeniti, bit ću ono što jesam ili ću nestati“ stihovi su kojima su ove mlade žene uzdrmale punk scenu, dakako, na pozitivan način. Nakon kratkog, ali dojmljivog nastupa u kojem su se istakle pjesme „Ti laješ“, „Meta“, „Xanax“ i „Moja persona“, kratko smo razgovarali s Željeznim pilulama.
– Ranije smo već svirale van Zagreba, ali je ovo prvi puta da sviramo na moru. Kada smo dobile poziv, bilo nam je preludo pomisliti da mi otvaramo festival, s obzirom na to da je ovo možda zadnja Empeduja. Mi smo samo htjele biti bend u garaži i raditi za svoj gušt, a kada smo prvi puta svirale vani, sve je krenulo – kazala je Barbara Cvjetičanin te dodala kako im je nevjerojatno bilo biti pozvane i samostalno doći u Rijeku koju smatraju gradom alternative.
Osim što su članice benda, naglašavaju kako su prije svega dobre prijateljice kojima primarni cilj nije probiti se u svijetu glazbe već družiti se i svirati iz gušta. Na glazbi i tekstovima rade zajedno – kako jer ne žele da ijedna bude „glavna“ u bendu, već da sve budu jednake, tako i jer ne žele da im tekstovi budu plitki.
– Osobito nam je u alternativnim žanrovima uvijek falilo žena i umjetnica, a glazba je medij koji svi konzumiraju, a kroz koji mi progovaramo o našim stajalištima u politici i društvu.
Ako stvaramo glazbu, netko će ju i konzumirati te se nadamo nešto naučiti iz toga, ili barem dobiti motivaciju da rade promjene u svom životu i načinu na koji se odnose prema drugima, oko čega se svi trebamo truditi – objasnila je Katja Njari, dok je Mihaela Dužnović dodala kako je njihov temelj ideja da je glazba za sve i da treba biti dostupna svima.
Nakon Pilula, uslijedio je nastup Fudrinjosa, polu-hardcore trija iz Pazina. Dašak mikrofonije i zujanja koje je na nekoliko sekundi uplivalo u njihovu svirku potencijalno je istoj i doprinijelo, pozivajući na pozornije slušanje.
Kada biste naćulili uši, čuli biste da Fudrinjosi pjevaju: „Nikad neću biti ono što svi žele, ja mislim svojom glavom“. Uz autorske poput „Jeba vas acab“ izveli su i „Hajde da se drogiramo“ Hali Gali Halida, dok se polako sve više ljudi skupljalo ispred pozornice Empeduje. U moru, desetak metara iza pozornice, par je ljudi koncerte pratilo iz barke.
U usputnom razgovoru s organizatorom, Andrejem Vučinićem Škotom, saznajemo da se festival odvija po planu i bez kašnjenja, dapače, satnica je čak i uranila, zbog čega su umjesto Motusa iduće nastupile mlade riječke nade hardcorea, Morska bolest. U Lidl majicama pjevali su jednostavne humoristične tekstove koji pak pozivaju na propitivanje („Zašto je Mlinar tako skup?“), praćene jakim riffovima.
Motus Vita Est, pioniri hardcore punk scene u Zagrebu, jedan su od onih bendova čiji se nastup nipošto ne propušta, a poganje uz njihovu glazbu konstanta je od početka pa do kraja svirke jer – „kretanje je život“.
Sinoć su izveli presjek karijere, od prvih pjesama poput „Vikend ratnika“ pa do novijih poput „Stisnute šake“, a zaista je moćno bilo vidjeti kako nakon gotovo četiri desetljeća postojanja još uvijek ustraju u punk filozofiji.
Prva večer Empeduje zaključena je svirkom benda Hak Attak iz Idrije, povratnika na Empeduju koji sviraju hardcore speed punk. Žestoke gitare i ritam koji svakoga pokrene u kombinaciji s politički angažiranim tekstovima koji, između ostalog, progovaraju o začaranim krugovima i okrutnosti kapitalizma, bili su idealna završnica prve festivalske večeri.
U moru, desetak metara iza pozornice, barka s djelićem publike otplovila je dalje.
