Godinama slušamo i pričamo o tome kako bismo željeli da nam sezona traje što duže, ako je moguće tijekom cijele godine, odnosno da postanemo cjelogodišnja turistička destinacija. Uspijevamo privući sve više gostiju tijekom predsezone, ali i objasniti im da je Hrvatska jednako lijepa i ujesen, ne bi li ih zadržali što duže i nakon ljeta. I izgleda da smo uspjeli napraviti prvi korak u brendiranju Hrvatske kao odredišta koje je podjednako zanimljivo i privlačno i nakon što završe ljetne gužve na autocestama i plažama. Naime, prema najnovijim statističkim podacima, u srpnju nas je posjetilo 155 tisuća turista manje nego u istom mjesecu prošle godine. Jedna od najboljih vijesti za hrvatski turizam nakon oporavka od pandemijskog zatvaranja! S obzirom na to da je booking za posezonu jako dobar, statistika je upravo potvrdila naše napore da postanemo destinacija za cijelu godinu. Odnosno da rasteretimo špicu sezone, a goste »prebacimo« na ostatak godine poput prave turističke velesile kao što je, primjerice, Italija čijoj se renesansi turisti podjednako dive i ljeti i usred zime. A sada bi se usred zime – ako sve odradimo kako treba – mogli diviti renesansnim zidinama Dubrovnika.

Predsezona nam je već godinama odlično popunjena, iako još uvijek ovisi o tome kad će pasti Uskrs, a kad Praznik rada, dok smo posezonu odavno »rastegli« na cijeli listopad. Adventske svečanosti po gradovima pokazale su se punim pogotkom zbog čega se, primjerice, u Zagrebu u prosincu traži krevet više, dok nam naše karnevalske svečanosti, poput one u Rijeci, turiste privlače već u veljači, a ako je Uskrs ranije, već i u siječnju. Hrvatski turizam krenuo je u smjeru koji smo svi priželjkivali zbog čega Hrvatska više nije jeftina tromjesečna ljetna destinacija, poput Lloret de Mara, u koju se turisti dolaze samo rashladiti i potrošiti što manje, a kvalitetan i sadržajan odmor provode u destinacijama koje nude sadržaj i kvalitetu. Poput Hrvatske, na primjer.

S dobrodošlom rupom u srpnju idemo i u smjeru održivog turizma jer smanjujemo pritisak velikog broja turista na ionako preopterećenu infrastrukturu, odnosno nastojimo smanjiti prekomjerni turizam. Jer koliko god nam novca donosila turistička industrija, povijesna je činjenica da ta ista industrija nakon što iscrpi određenu destinaciju, samo se prebaci na novu. Stoga je održivi i cjelogodišnji turizam u Hrvatskoj imperativ jer ne samo da ćemo na takav način održati sezonu nego ćemo i sačuvati originalnost naše turističke ponude. I Zakon o turizmu ide u tom smjeru, odnosno u smjeru ograničavanja broja apartmana na određenoj lokaciji, što će definirati pravilnici i podzakonski akti čije je donošenje u tijeku.

Iako će zvučati paradoksalno, ali manjem broju gostiju u visokoj sezoni raduju se i ugostitelji. Predsjednica njihovog udruženja pri HGK-u Jelena Tabak nedavno je u izjavi za naš list rekla da im manji broj gostiju čak i odgovara jer konačno »ne padaju s nogu« te također dodala da je i ugostiteljima cilj imati goste u prvom i zadnjem dijelu godine, odnosno biti cjelogodišnja destinacija. No, ovdje bi se mogla kriti zamka jer ako produžimo sezonu, »produžit« ćemo dijelom i očekivano visoke cijene u restoranima i hotelima iz špice sezone, što bi moglo utjecati na rast inflacije. Premda smo jako blizu ciljanoj stopi inflacije od 2 posto, najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku upozoravaju na i dalje visok rast cijena u restoranima i hotelima kao glavnim izvorima inflacije u Hrvatskoj, zbog čega se svi pribojavaju prošlogodišnjeg scenarija iz kolovoza, kada je inflacija naglo i »jednokratno«, tj. u odnosu na mjesec prije, skočila za 8,6 posto, i to isključivo zbog cijena usluga, ponajviše onih u hotelima i restoranima. A opet s druge strane, mnogi će reći da ne možemo imati turizam i niske cijene…

Možda će zbog cjelogodišnje sezone najviše negodovati oni koji su desetljećima bili temelj najprije jugoslavenskog, a onda hrvatskog turizma, a riječ je, naravno, o onima koji bi u tri mjeseca zaradili za cijelu godinu i po mogućnosti do iduće sezone ništa ne radili. Takav turizam odavno su pregazili vrijeme i navike turista. Krajnje je vrijeme da se tome prilagodimo.