Iz Senja nam se javio Nikola Cigut, ribolovac koji je u svom prvom spinnerskom pokušaju ulovio brancina takvih gabarita o kakvima mnogi prekaljeni ribolovci sanjaju.

Evo što nam je Nikola rekao o tom svom vatrenom spinnerskom krštenju:

– Ja nikada nisam spinao.

Uvijek sam lovio orade i ušate sa obale i to na štapove za 20-30 eura i s rolicama koje koštaju dvadesetak eura.

Prijatelj Enes mi je pokazao kako se spina, uglavnom strijelke, jer kada sam vidio njegove ulove, zainteresirala me ta vrsta ribolova.

Naravno ja sam i dalje imao 2.4 metara dug štap za pedesetak eura i rolicu od 20 eura.

Stvarno sam se mučio sa strijelkama koje su imale oko kile pa mi je velikodušno odlučio posuditi malo jaču rolicu.

Dolazim tako ujutro malo zabacit štap desetak puta i vidjeti hoće li se nešto baciti na varalicu.

A to sam pokušavao s novom varalicom koju uopće nisam mogao daleko zabaciti. Uopće mi se nije svidjela ta varalica, a još se ni na rolicu nisam navikao – priča nam Nikola.

– Vratio sam svoju staru varalicu Savage Gear Surf Walker 18,5 centimetara i 27 grama jer sam nju naučio voditi.

Uspio sam zabaciti u blizinu gdje sam vidio da more ‘kuha’ odnosno gdje strijelke iskaču.

Dva tri zabačaja i riba je tu!

Hvala Bogu pa sam imao jaču rolicu, jer sa starom, kada bih zakačio ribu od kilu i pol, uopće nisam mogao namotavati, bila je preslaba.

Riba je bila jaka i znao sam da je veća. Što se više približavala vidio sam koliko je velika.

I što sam je bliže obali dovlačio to je ona bila mirnija.

Imao sam sak koja nije namijenjen za tako veliku ribu, pa sam isto tako četiri puta fulao uvesti ribu u mrežu.

Tek je peti put riba ušla unutra pa sam je izvadio vani.

A riba je vani bila skroz mirna i ja sam i dalje bio uvjeren da je to strijelka od oko dva kila – nastavlja Nikola.

– Minutu kasnije je do mene došao čovjek iz kafića koji je rekao da je vidio da sam nešto veliko izvukao i uvjeravao me da je to lubin i da ima sigurno dvije – dvije i pol kile.

Ja sam ga vagnuo, i vaga je pokazala 3,480 grama i to nakon što sam ga otkrvio, tako da je vjerojatno prije nego što je sva krv izašla bilo taman preko 3,5 kilograma.

A ja, čim sam izvukao ribu, ne znajući da je brancin, nazvao sam Enesa da mu kažem da sam ulovio ogromnu strijelku i da ima barem dvije kile.

No nakon što mi je čovjek rekao da je brancin, ja ponovo nazovem Enesa da mu kažem da je vjerojatno brancin, ali da nisam siguran i da bih mu je htio pokazati – priča Nikola dalje.

– Navratio sam do njega i on je odmah po repu vidio da je brancin i rekao mi :

– Kada si mi na telefonu rekao da je vjerojatno brancin, mislio sam si, ma šta brije on, nema šanse da je brancin, nema ovdje brancina i nema šanse da si ga izvuk’o van…

I eto, jeftin i slab štap, jeftina rolica, početnik koji svega par dana prati takvu vrstu ribolova.

Nekima i dalje nije jasno kako sam ja na taj ‘dječji’ pribor izvukao takvu ribu.

Na to nemam neki poseban odgovor, očito i ćorava kokoš pogodi zrno.

Nisam ja neki vrsni ribolovac, strastven jesam i očito me sreća prati.

Kada sam izvukao ribu van, noge su mi se tresle od adrenalina, to je jedan baš poseban osjećaj. Doručak sam preskočio. Rekao sam, budem si kupio nešto u pekari nakon lova.

Nit sam doručkovao, niti ručao. Od tog svog adrenalina čovjek nije niti gladan – nastavlja Nikola iskreno.

– Mogu samo reći hvala Enes, imam odličnog učitelja uz kojeg sam stajao, učio i gledao njegove pokrete ruku. Neki takvu ribu traže godinama.

Neki danima brumaju kilama srdele da bi brancina od kilu i pol ulovili.

A kod mene su se jednostavno stvari same posložile i s tom malo jačom rolicom.

Nikada do sada nisam ulovio brancina, niti probao. I ispalo je baš da je moj prvi ulov brancina kapitalan.

Budući da ja ne znam filetirati ribu, brancina sam donio Enesu koji je napravio dva ogromna filea.

Predložio sam, budući da ja tu ribu ne bi ni ulovio da nije bilo njega, da složimo zajednički roštilj.

I eto, jedan file je jelo nas petero, s pečenim krumpirom i salatom – ispričao nam je Nikola Cigut.