Klima, klimatske promjene, toplinski valovi, oluje, alarmi narančasti i crveni, požari, poplave, tuča usred ljeta što razara usjeve….

I narod koji se panično svega toga sjeti kad mu nevolja zakuca na vrata, ili kad su političari na godišnjem odmoru pa konačno neke važne stvari dođu na dnevni red.

Samo, jesmo li ikada odgovorili na onih pet, ako ne i šest pitanja što na engleskom jeziku počinju slovom W!? Tko, zašto, kako kada….

Odgovore smo tražili i dobili u Državnom hidrometeorološkom zavodu od mr. sc. Lidije Srnec, voditeljice Odjela za klimatsko modeliranje, praćenje klimatskih promjena i biometeorologiju.

Lidija Srnec / Foto: Davor Kovačević

Trajan utjecaj

Što nam se to dogodilo? Što nam se dogodilo i događa s obzirom na to da imam dojam kako se u javnom govoru ne mičemo puno od onog što nas taj tren zadesi?

– Sve češće vidimo naslove u novinama i na portalima koji govore o ekstremnim vremenskim pojavama, kako u našoj zemlji, tako i širom svijeta. Takve vijesti postale su dio naše svakodnevice i njihov učinak nije više samo širenje vijesti kao informacije. One će kod nekih izazvati nemir i nelagodu, neki će ih ignorirati, dok će ih drugi čak i izrugivati. Iako su ponekad naslovi izvađeni iz konteksta i onoga što je bit priče radi privlačenja klikova, sama tema nije nimalo bezazlena.

Svaki ekstremni vremenski događaj, pogodi li nekog osobno, uzrokuje materijalnu štetu ili gubitak ljudskih života, nije više samo vijest; on donosi ozbiljne posljedice koje ostavljaju dubok i trajan utjecaj. Posljedice možemo vidjeti svuda oko nas, čak i kada se ne dogode u našem »dvorištu«. Požari koji ovih dana pustoše Dalmaciju i njezinu unutrašnjost, s kojima se vatrogasci hrabro bore, donijet će značajne štete za lokalno stanovništvo, negativno utjecati na zdravlje, ekosustav i turizam.

Ovi događaji će, barem nakratko, zahtijevati analize i osvrte na trenutačno stanje, uključujući klimatske i vremenske uvjete koji su pridonijeli nastanku ovih opasnih požara i utjecali na njihov tijek gašenja.

Činjenica je da klimatska analiza srpnja, u pogledu temperature i oborina, pokazuje da je u Dalmaciji bilo ekstremno toplo, s mjesečnom količinom oborina uglavnom upola manjom od tridesetogodišnjeg prosjeka (1991. – 2020.). Tijekom većeg dijela srpnja, Dalmacija je bila pod upozorenjem zbog opasnosti od toplinskog vala. Iako se ovo upozorenje prvenstveno odnosi na ljudsko zdravlje, ima značajan utjecaj i na sve druge aspekte ekosustava. Uz deficit oborine, standardizirani oborinski evapotranspiracijski indeks potvrđuje vrlo sušne uvjete u posljednja tri mjeseca.

Karakteristični za naš Jadran, bura i jugo, često dodatno otežavaju akcije gašenja. Ovi uvjeti, bez obzira na uzrok požara, pružaju gotovo idealne uvjete za njegovo širenje. Olujno nevrijeme početkom srpnja oštetilo je velik broj kuća u Bošnjacima, uništilo usjeve koji su trebali uroditi plodovima, zabilježen je pomor roda.

Mnogi se vjerojatno sjećaju oluje koja je 19. srpnja 2023. godine pogodila veliki dio kontinentalne Hrvatske, prošavši od Slovenije preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine do Srbije. U Hrvatskoj su, uz ogromne materijalne štete, izgubljena četiri života. Kako onda odgovoriti na pitanje što nam se sve dogodilo i što nam se događa?

Kada nam se dogodilo to što nam se dogodilo?

– Vrlo jednostavan odgovor bi bio: zagrijali smo atmosferu. Kako kažu neki, za »samo« malo više od 1 ºC. Činjenica je da, otkad postoje službena mjerenja koja se provode prema jasno definiranim standardima radi globalne usporedivosti, temperatura kontinuirano raste. Svjetska meteorološka organizacija (WMO) potvrdila je da je 2023. bila najtoplija godina otkad postoje mjerenja.

Globalna prosječna temperatura blizu površine Zemlje bila je za 1,45 ºC viša od temperature predindustrijskog razdoblja.

To je vrlo blizu granice definirane Pariškim sporazumom 2015. Godina 2023. je po mnogim meteorološkim karakteristikama bila specifična. U zagrijanoj atmosferi, primarno zbog povećane razine stakleničkih plinova, 2023. je nakon tri godine La Niña uvjeta, dodatno zagrijao i El Niño efekt. Radi se o kvaziperiodičkoj prirodnoj varijabilnosti u tropskom Pacifiku, koja toplim anomalijama oceanske vode utječe na globalnu atmosferu dodatnim zagrijavanjem.

Osim velikih temperaturnih anomalija u Pacifiku, u 2023. zabilježene su vrlo visoke temperature mora širom svijeta. Mjerenja pokazuju da se oceani, uz atmosferu, također brzo griju.

Trenutna mjerenja ukazuju na rekordno visoke vrijednosti, a u protekloj dekadi su oceani svake godine bili topliji od prethodne godine. Sve navedeno dovelo je do globalne temperaturne anomalije od 1,45 ºC. Neki bi mogli pomisliti da to nije velika razlika, ali…

Spustimo li se na regionalnu, europsku razinu, porast je iznosio »samo« još jedan stupanj više. Godina 2023. je u Europi bila 2,6 ºC toplija u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

Jednostavna usporedba ljudskog zdravlja i atmosfere može nam pomoći da shvatimo globalni porast temperature.

Ako uzmemo tjelesnu temperaturu zdravog čovjeka od 37 ºC kao referentnu vrijednost, globalni porast temperature od 1,45 ºC odgovara tjelesnoj temperaturi od 38,5 ºC kod čovjeka. Za europski porast temperature, koji je veći, to bi značilo tjelesnu temperaturu od čak 39,6 ºC.

Postavlja se pitanje – jesu li taj stupanj i pol ili dva i pol zaista »samo« mali? Zagrijavanje u atmosferi je neupitno.

Gotovo premašena prošlogodišnja granica od 1,5 ºC, potpisana Pariškim sporazumom, ne mora značiti da će tako biti svake sljedeće godine. Ipak, dostizanje vrijednosti od 1,45 ºC ukazuje na veliku vjerojatnost da ćemo sljedećih godina varirati oko te vrijednosti i da je gotovo sigurno da ćemo je i premašiti.

Ono što je ključno – brzina kojom idemo u tom smjeru. Prema Pariškom sporazumu, porast temperature trebao je biti ograničen na 1,5 ºC, odnosno 2 ºC u odnosu na predindustrijsku razinu do kraja 21. stoljeća, dakle do 2100. godine.

Međutim, sada, u polovici treće dekade ovog stoljeća, već se približavamo toj prvoj granici. Pitanje je možemo li i želimo li usporiti ovaj trend?

Prvi modeli

Zašto nam se dogodilo? Kako to da »najinteligentnija« bića na Zemlji to nisu mogli odavno naslutiti?

– Ne bih rekla da nam se događa nešto čega nismo bili svjesni. O globalnom zagrijavanju govorimo već desetljećima, a njegovi učinci su dokumentirani kroz mjerenja i znanstvena istraživanja.

Godine 1988. Hansen i suradnici objavili su rad u kojem su pokazali odziv klime dobivene trodimenzionalnim klimatskim modelom na različito forsiranje stakleničkim plinovima i aerosolima. Neki od rezultata studije pokazali su da će zbog povećane koncentracije stakleničkih plinova globalna temperatura porasti za najmanje tri standardne devijacije u odnosu na klimatologiju 1950-tih godina. Navodi se i zagrijavanje oceana u manjim geografskim širinama te tendencija značajnog zagrijavanja u većem dijelu Europe kasnih 1980-ih i 1990-ih. Važno je znati da su klimatski modeli korišteni u to vrijeme bili prvi takvi modeli s mnogo pretpostavki i nedovoljno razlučenih komponenti klimatskog sustava, uz brojne parametrizacije i grubu horizontalnu i vertikalnu rezoluciju.

Ipak, spomenuti rezultati su nešto što danas možemo vidjeti i mjeriti, a također i svjedočiti tijekom toplinskih valova, kako u atmosferi tako i u oceanima.

Godine 2006. Filippo Giorgi je analizom regionalne promjene temperature i oborine te međugodišnje varijabilnosti temperature razvio takozvani indeks regionalnih klimatskih promjena. Pokazao je da se najveće promjene mogu očekivati u području Sredozemlja i sjeveroistočne Europe, među 26 promatranih područja diljem svijeta.

Nakon njih slijede regije sjeverne hemisfere u visokim geografskim širinama i Srednja Amerika. Dakle, znanstveni rezultati kojima danas svjedočimo.

Tko je kriv ili najodgovorniji? Čovjek dakako, ali vjerojatno se da pričati o bogatima, potrebi za zaradom, politici….

– Program Ujedinjenih naroda za okoliš i Svjetska meteorološka organizacija osnovali su 1988. godine Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC).

Njegova je svrha pružiti donositeljima odluka relevantne znanstvene spoznaje o klimatskim promjenama, njihovim utjecajima i posljedicama, kao i o načinima za ublažavanje i prilagodbu tim promjenama. IPCC ne provodi znanstvena istraživanja, nego utvrđuje stanje znanja o klimatskim promjenama. Izvještaji se kreiraju na globalnom nivou, objektivni su i transparentni te prolaze nekoliko razina recenzije. Ne propisuju politiku, ali imaju ključan doprinos u međunarodnim pregovorima za rješavanje problema klimatskih promjena. Najvažniji međunarodni pregovori odvijaju se na godišnjoj Konferenciji stranaka (Conference of The Parties, COP).

Na tim konferencijama raspravlja se o načinima smanjenja štetnog ljudskog utjecaja na klimu, prati napredak u tom procesu i potpisuju međunarodni ugovori. Ova tijela su nužna za rješavanje problema, no postavlja se pitanje: jesu li dovoljna? Može li se problem uistinu riješiti i postoji li globalna te regionalna ili lokalna volja za djelovanjem? Velik dio današnjeg tehnološkog napretka temelji se na eksploatiranju i korištenju fosilnih goriva.

Njihovim svakodnevnim korištenjem, nesumnjivo dodajemo dodatne emisije stakleničkih plinova u atmosferu i povećavamo njihovu koncentraciju.

Ovi plinovi ostaju u atmosferi vrlo dugo, što dodatno pogoršava problem. Može se diskutirati da ljudi u početku nisu bili potpuno svjesni utjecaja fosilnih goriva na globalno zatopljenje. Prošlo je mnogo godina dok nisu potvrđene sumnje da su upravo ta goriva odgovorna za ovaj problem. Sada se nalazimo u razdoblju kada moramo razumjeti da je cijena ulaganja u obnovljive izvore energije manja u odnosu na troškove saniranja šteta i posljedica koje bi mogle nastati ako ne poduzmemo odgovarajuće mjere.

Promjene je nužno uvoditi u svim sektorima, a osobito onima koji pridonose velikim udjelima emisija stakleničkih plinova. Tu bih izdvojila poljoprivredu kao izuzetno osjetljivu granu. Uzgoj hrane i stoke suočen je s brojnim vremenskim i klimatskim rizicima, a u isto vrijeme doprinosi ukupnim koncentracijama stakleničkih plinova. Stoga je nužno u ovom sektoru provesti promjene koje će smanjiti gubitke hrane i istovremeno reducirati emisije stakleničkih plinova.

Budući da su šume jedan od ponora CO2, strateškim upravljanjem, očuvanjem i obnovom šuma, moguće je smanjiti nacionalni ugljični otisak. Osim toga, nužno je upravljati obalnim područjem, koja su ugrožena zbog porasta razine mora.

U razvoju urbanih sredina važno je primijeniti znanje o klimatskim karakteristikama određenog područja, održavati zelene otoke, gradske vrtove i parkove te razvijati učinkovit sustav odvodnje. Također, promet – bilo da je riječ o individualnom, tehnološkom ili gospodarskom – traži prilagodbu i promjene kako bi se smanjio njegov utjecaj na okoliš.

Lokalno djelovanje

Gdje je srž problema i(li) ključ rješenja, gdje i u čijim rukama?

– Atmosfera u kojoj živimo nije ograničena zidovima ili granicama. Svaka molekula stakleničkog plina koju ispuštamo u atmosferu postaje zajednička, bez obzira na to tko ju je emitirao.

Ova molekula će doprinijeti globalnom zagrijavanju, a iako su posljedice globalne, one će se osjećati regionalno i lokalno, često s većim intenzitetom. Klimatske promjene nisu samo problem pojedinca; one su globalni izazov koji zahtijeva rješenja na svim razinama. To znači da je potrebno donijeti globalne sporazume, provoditi ih i nadzirati njihovo izvršenje. Također je važno uključiti regije i lokalne zajednice u rješavanje ovog problema. Treba naglasiti da rješavanje problema klimatskih promjena ne mora nužno slijediti vertikalni smjer od globalnih do lokalnih razina.

Često razvijene lokalne zajednice pokazuju da mogu uspješno rješavati klimatske probleme neovisno o nacionalnim politikama. Ovi primjeri mogu biti inspirativni za druge sredine i potaknuti ih na akciju. Isto vrijedi i za pojedince: iako neki možda smatraju da je smanjenje vlastitog ugljičnog otiska utopijski cilj, svaki korak koji pojedinac napravi doprinosi ukupnom poboljšanju. Jednostavni načini za smanjenje ugljičnog otiska uključuju promjene u načinu prijevoza do posla.

Ako vam radno mjesto nije previše udaljeno, zašto ne biste hodali ili koristili bicikl? Ove opcije ne samo da smanjuju vaš ugljični otisak, već i pozitivno utječu na vaše zdravlje. S druge strane, korištenje javnog prijevoza ili dijeljenje automobila s kolegama može smanjiti vaš ugljični otisak i istovremeno uštedjeti novac. Energetske obnove kuća i zgrada u kojima živimo značajno smanjuju potrošnju energije, kako za grijanje zimi, tako i za hlađenje ljeti. Ove obnove ne samo da donose uštede na energiji, nego i smanjuju emisije štetnih plinova, čime štitimo našu atmosferu.

Uz dostupnije cijene solarnih panela, dizalica topline i električnih automobila, prilagodba dostupnim rješenjima postaje zastupljenija na nivou pojedinca.

Kako ćemo naprijed, ako ćemo uopće? Koliko dugo Zemlja može ovaj naš teror izdržati?

– Zemlja nam svakodnevno pokazuje koliko još može izdržati kroz sve češće i intenzivnije ekstremne pojave uzrokovane klimatskim promjenama. Kada razmišljam o ovoj temi, često se sjetim riječi profesorice s fakulteta koja je rekla da će Zemlja izdržati. Međutim, pravo je pitanje hoće li i kako će čovječanstvo izdržati te promjene.