RIJEKA – Najveći kazneni postupak koji se trenutno vodi pred hrvatskim sudovima zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, onaj vezan uz aferu Uljanik, polako ide prema svome kraju, barem kada je u pitanju prvostupanjski pravorijek.

Od početka ove godine, kada je održano prvo ročište, dosad je saslušano više od šezdeset svjedoka, pročitano više tisuća stranica dokumentacije, provedeno je financijsko vještačenje, uz dodatne ekonomske analize i nije isključeno, prema nekim indicijama, da bi se do kraja ove godine moglo završiti suđenje koje se protiv bivše menadžerske vrhuške iz Uljanik grupe i Uljanik plovidbe, a danas Alpha Adriatica, vodi na Županijskom sudu u Rijeci.

Doduše, to će uvelike ovisiti o tome kakvi će biti daljnji potezi braniteljskih timova optuženika među kojima je, čini se, došlo do različitih, pa i suprostavljenih stavova oko same strategije obrane.

Od optuženih do svjedoka

Jer, nakon Domagoja Klarića, bivšeg direktora »3. maja«, koji je u travnju ove godine odlučio iskoristiti svoje pravo iznošenja obrane, nakon čega je tužiteljstvo odlučilo potpuno odustati od njegovog kaznenog progona, ali koristeći njegov iskaz kao svjedoka u daljnjem tijeku suđenja, isti se slučaj ovih dana ponovio i sa Silvanom Kranjcom i Eduardom Milovanom, bivšim direktorima Uljanik brodogradilišta.

I oni su odlučili, ranije od uobičajenog tijeka suđenja, iskoristiti svoje pravo na iznošenje obrane, nakon čega je tužiteljstvo, slijedom svih utvrđenih činjenica iz dosadašnjeg dokaznog postupka, odlučilo odustati od njihovog daljnjeg kaznenog progona.

Međutim, bit će zanimljivo vidjeti što će tužiteljstvo »izvući« iz njihovog svjedočenja na novom ročištu koje je u slučaju »veliki Uljanik« zakazano sredinom rujna, kao i na koji će način branitelji (pre)ostale osmorice optuženika pokušati anulirati moguću štetu iz njihovih iskaza.

Prema dostupnim informacijama, sudski spis do ovog trenutka nabubrio je na oko 25.000 stranica dok je sama optužnica doživjela bitne izmjene i redukcije jer ju je tužiteljstvo, nakon svih dosad izvedenih dokaza, odlučilo pročistiti od dvojbenih točaka i fokusirati se na one elemente i optuženike za koje smatraju da imaju najveće šanse za osuđujuću presudu.

»Pročišćena« optužnica

Vezno uz prve dvije, po visini inkriminirane štete, dosad najteže točke optužnice u slučaju »veliki Uljanik«, a tiče se gradnje četiri broda za rasuti teret u kojem se optuženicima pripisivalo da su Uljanik brodogradilište oštetili za iznos od 736 milijuna kuna ili blizu 100 milijuna eura, očito su svoje odradili izneseni dokazi i argumenti da je u datom trenutku, a riječ je o razdoblju od 2010. do 2016. godine i krizi u pomorskom sektoru, bilo poslovno, pa i ekonomski opravdano graditi brodove za vlastitu flotu kako bi se zaposlili kapaciteti brodogradilišta. Tim više što su dva od četiri bulk-carriera ostala u vlasništvu Uljanik grupe.

Također, odustalo se od optužbi na račun same kupoprodajne cijene tih brodova.

Međutim, ono na čemu su tužitelji odlučili ustrajati jesu inkriminacije vezane uz način na koji je Uljanik plovidba s direktorom Dragutinom Pavletićem platila i preuzela bulkove »Verudu« i »Stoju« od Uljanik brodogradilišta, kojem je tada na čelu bio Marinko Brgić, prvoptuženi u slučaju »veliki Uljanik«.

Polovinu kupoprodajne cijene, ili preciznije 55 posto procijenjene vrijednosti broda, ugovoreno je da pulska brodarska kuća plati u novcu dok je za preostali iznos, 45 posto, Uljanik brodogradilište postalo vlasnikom dionica u povezanim tvrtkama Uljanik plovidbe – United Shipping Services 12 (USS 12) i United Shipping Services 13 (USS 13). Slijedom provednog financijskog vještačenja i drugih analiza, tužiteljstvo smatra i tvrdi da je vrijednost tih dionica bila precijenjena jer su USS 12 i USS 13 u tom trenutku bilježile određene gubitke u poslovanju te da je na taj način Uljanik brodogradilište oštećeno za iznos od blizu 85 milijuna kuna odnosno oko 11 milijuna eura.

Dodatni im je argument da su ljudi iz samog vrha menadžmenta pulskog Uljanika spadali među značajnije dioničare Uljanik plovidbe.

Nakon što su treća i četvrta točka iz početne optužnice izdvojeni u zasebni postupak, takozvani »mali Uljanik« u kojem sudi prvom »uljanikovom« direktoru »3. maja« Zdravku Plišku, Dragutinu Pavletiću i tvrtki Alpha Adriatic, kako je prije nekoliko godina preimenovana Uljanik plovidba, u izmjenjenoj optužnici za »veliki Uljanik« zadnje dvije točke optužnice, peta i šesta, ostale su nepromijenjene po pitanju štete koja se optuženima stavlja na teret.

Ponovno je riječ o inokompanijama USS 12 i USS 13, čija su jedina imovina brodovi »Veruda« i »Stoja«, a kojim se na razini Uljanik grupe u ljeto 2015. godine odlučilo kompenzirati dug od 108 milijuna kuna kojeg je Uljanik brodogradilište imalo prema »3. maju« na račun obavljenih radova na tri pulske novogradnje.

Dodatnu težinu ovoj točki optužnice, kao i onoj za panel-liniju iz Vodnjana, daje činjenica da je »3. maj« tih godina, kao poduzetnik u teškoćama, bio korisnik namjenskih državnih potpora za restrukturiranje. I u svojoj obrani, i u kasnijem iskazu kao svjedoka, Domagoj Klarić, koji je u to vrijeme bio direktor riječkog brodogradilišta, potvrdio je da je njegova razina odlučivanja bila vezana isključivo uz proizvodne procese u Rijeci s obzirom na to da su se sve značajnije odluke, financijske i ine, donosile na razini matičnog društva, odnosno Uljanika d.d., gdje su bile skoncentrirane i sve prateće, stručne službe na razini cijele Uljanik grupe, a čiji je dio 2013. godine postao i riječki »3. maj«.

Dovedeni u zabludu

U oslobađanju Klarića od optužbi veliku je ulogu imala i činjenica da je sve sporne dokumente potpisao nakon prethodne odluke trećemajskog nadzornog odbora, na čijem se čelu tada nalazi Veljko Grbac, u isto vrijeme i član Uprave Uljanika, zadužen za financije. Tužiteljstvo smatra da su »riječki« predstavnici u NO »3. maja«, kao i Klarić te Silvan Kranjc, u to vrijeme direktoru Uljanik brodogradilišta, bili dovedeni u zabludu.

Također, tvrde i da su ugovori koji su stizali iz sjedišta Uljanika bili i antidatirani te, najvažnije, da je vrijednost dionica u USS 12 i USS 13, koje su prenesene s Uljanik brodogradilišta na »3. maj«, bila drastično manja od 108 milijuna kuna koji su se trebali kompenzirati – čak 95 milijuna kuna. Drugim riječima, tužiteljstvo tvrdi da su realno te dionice vrijedile tek 13 milijuna kuna.

U slučaju panel-linije, koju je Uljanik zapravo preprodao »3. maju«, a zatim to nastojalo prikazati kao vlastiti doprinos u restrukturiranju, bez da je riječko brodogradilište imalo potrebe za tom investicijom, navodi tužiteljstva otkrivaju da se čak otišlo toliko daleko da su »3. maju« fakturirani i naplaćeni troškovi njezine montaže u Uljanikovim pogonima u Vodnjanu u iznosu većem od milijun kuna, pa se ukupna šteta po ovoj, zadnjoj točki optužnice procjenjuje na 22,3 milijuna kuna odnosno blizu tri milijuna eura.