Dražen Katalinić

Ukiseljena optužnica

Dražen Katalinić

Foto M. MIJOŠEK

Foto M. MIJOŠEK

Ovo je suđenje pokazalo da oni koji izvlače novac iz velikih firmi više nisu naivni kao nekada

placeholder


Optužnica u aferi Uljanik najprije se više od tri godine kiselila prije nego je sud odlučio sazvati prvo ročište. A onda su počela otpadati neka od imena okrivljenih pa su uslijedile »proceduralne pogreške« Državnog odvjetništva zbog čega se nekima nisu mogle potvrditi optužnice, a neki su se dosjetili da istodobno budu i okrivljenici i svjedoci, poput bivšeg direktora »3. maja« Domagoja Klarića, zbog čega ga je sud oslobodio optužbe za gospodarski kriminal te prema odluci suda Klarić nije umiješan u slučaj u kojem je riječko brodogradilište oštećeno za 95 milijuna kuna.


Odlično mu je krenulo kada je odlučio iznijeti svoju obranu čime je poremetio tijek sudskog procesa, a tužiteljstvo zbog toga odlučilo odustati od njegova progona zbog nedostatka dokaza.


U međuvremenu je tužiteljstvo odustalo od progona još dvojice okrivljenika – Silvana Kranjca i Eduarda Milovana iz Pule, a teretilo ih se da su kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju počinili kao bivši direktori Uljanik Brodogradilišta. A sada će biti svjedoci protiv ostalih koji se nisu dosjetili biti i okrivljenici i svjedoci. Time se broj okrivljenih s 12 smanjio na 9, odnosno za četvrtinu, pa se smanjio i ukupan iznos štete u aferi, jer onaj dio zamračenog novca koji se odnosi na one koje se odustalo progoniti očito više nije sporan. Trivijalna logika. A za hrvatsku javnost – vuk ujeo tovara, odnosno još jedna u nizu afera koja će završiti oslobađajućim presudama, dok za pronevjeru opet nitko neće biti kriv.




Možda su toga svjesni i u tijelima kaznenog progona pa štetu nastoje sanirati najavama da bi suđenje u ovoj velikoj aferi moglo završiti do kraja godine, dakle šest mjeseci prije prvotnih najava da bi proces trebao završiti sredinom 2025. A možemo biti i bezobrazni pa zaključiti da će suđenje završiti prije roka jer se smanjio broj osumnjičenih i ukupan iznos štete, a i optužnica se »reducirala od dvojbenih točaka« pa sud ima manje posla. Opet trivijalna logika. Ili vuk ujeo tovara. Ili u DORH-u možda smatraju da je bolje sada odustati od progona pojedinaca, nego da cijela optužnica padne u vodu.


Osim spomenutih, u pojedinim »dvojbenim« točkama optužnice neće se progoniti ni Veljka Grpca ni Giannija Rosandu, kao ni Dragutina Pavletića i Darka Šorca koji se više ne terete za poticanje na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, nego za pomaganje u tom kaznenom djelu.


A sada malo trivijalne matematike. Na početku afere dvanaestoricu okrivljenih teretilo se za štetu od 900 milijuna kuna, a nakon što je optužnica dobila novi »make up«, a trojica otpala od progona, sporna svota smanjena je za čak 651 milijun kuna. Onako, od oka. Tu i tamo neki milijun, trivijalno. Pa je ekipa sada kriva za pronevjeru »samo« oko 249 milijuna kuna. I u aferi »mali Uljanik« se istopila svota, i to s 853 na 202 milijuna. Reducirao se i broj točaka optužnice pa tako više ne postoji druga točka. Nećemo ni navoditi da su među osumnjičenima bili i ljudi iz Hrvatske brodogradnje – Jadranbrod, koji su bili prva u nizu kontrolnih točaka u procesu restrukturiranja »3. maja«, a danas se više uopće ne spominju.


Ovo je suđenje pokazalo da oni koji izvlače novac iz velikih firmi više nisu naivni kao nekada, u slučaju da ih uhvate. Shvatili su da partijsko-stranačka knjižica više ne pomaže, kao ni svečano pokajničko obećanje: »Neću više, majke mi!« Postali su sofisticirani i domišljati, od optuženika se transformirali u svjedoke u postupku koji se vodi protiv njih, a ako su priznali da su lopovima »samo« držali ljestve, onda imaju pravo zadržati svoj dio. Suđenje u aferi Uljanik tako je postalo priručnik, svojevrsan popis uputa budućim optuženicima kako da izbjegnu zatvorske kazne, promijene tijek suđenja i zadrže oteto; trivijalizirati suđenje i vrijeđati zdrav razum.


U cijeloj ovoj aferi posebno je zanimljivo što je Europska komisija nadzirala restrukturiranje »3. maja«, upravo zbog činjenice da se radilo o dva brodogradilišta u sastavu jedne grupacije i opasnosti da se novci nenamjenski prelijevaju!