Iz Neuma nam se javio Nikola Krešić, ribolovac koji je u vrlo kratkom vremenu uspio zakačiti pravog morskog gladijatora. To mu je kačenje ionako topao i težak dan pretvorilo u još veći napor koji je na kraju ipak okončan uspješnim izvlačenjem.

Evo što nam je Nikola ispričao o tome.

– Toga je dana napokon iza 8:30 malo spala vrućina.

Zovem prijatelja Ninu Udženiju gdje je, a on odgovara:

– Evo me na moru sa štapom. Čekam da se kupači maknu da zabacim koji put…

Pitam ga hoćemo li na brod, a on mi kaže da mu čitam misli – priča nam Nikola.

– Krenemo mi tako i dok se vozimo priča kako mora biti nešto kad smo se ovako neplanirano sastali, a ja mu podrugljivo odgovaram da nećemo ništa naći jer je ovo mrtvo more.

Dolazimo na našu poziciju i odmah vadimo opremu.

Ja imam neki Okuma štap od oko 40 eura, mašinica je odlična Daiwa 6000 BG, predvez fluorocarbon 0,45 milimetara, kopča neka od 16 kila i na kraju majka svih jiggova, Mucho Lucir Yamashita Maria od 35 grama. To je jigg koji ja naprosto obožavam – nastavlja Nikola svoju priču.

– Poslije drugog zabačaja prijatelj mi pokazuje kako blizu obale gavuni iskaču, a ja u tom trenutku razmišljam da li da spustim štap i da skočim u more ili da još jednom spustim. Odlučim zabaciti i u tom trenu dobijam udarac.

Prvih 30 sekundi uopće ne kontam o čemu se radi. Mislim da riba možda čak još nije bila ni svjesna da je zakačena.

I dok mi je kočnica još uvijek solidno otkočena govorim prijatelju da pripremi jamku.

Dobar je komad, a još nimalo svjestan šta se događa.

I onda kreće show.

Privlačim je sebi nakon duge borbe pune popuštanja i stezanja kočnice i tada prvi put vidim s čim zapravo imam posla.

A čim je došla blizu čamca okrenula se i počela izvlačiti strunu.

Srećom, 300 metara upredenice imam i na brodu sam gdje me ona nosi.

I onda pomalo stežem kočnicu i kreće igra – ona dolje, ja gore.

Barem je četiri do pet puta bila dovučena do čamca nakon čega bi opet ponovo zaronila.

Ja već vidno iscrpljen govorim prijatelju:

– Šta ćemo jer u jamku ne može stati?

Nekako je uspijevam dignuti na površinu kraj čamca nakon ne znam ni ja više koliko zamaranja.

Pojma nemam koliko je to trajalo, samo znam da sam bio u goloj vodi od znoja i da me prijatelj stalno zezao dok se sve ovo događalo, naravno, pozitivno sve.

I u jednom trenu Nino fantastično reagira. Hvata beštiju za rep, a drugu joj ruku uvlači pod škrge i vadi je vanka.

Ide veselje do neba i foto session dok grlim licu od 15 kila. Savršen dan – ispričao nam je Nikola Krešić.