Rekla mi je da nisam normalan, prisjeća se 37-godišnji Anton Toni Šverko reakcije svoje supruge Nensi kada joj je predložio da kupe magarca. Trebalo ju je nagovarati, ali ipak ne previše.

Vita, njihova najmlađa kći, ima atopijski dermatitis, a magareće mlijeko ublažava simptome. U ranoj dobi najčešće se radi o alergiji na hranu koju djeca uglavnom »prerastu«.

Želje i planovi

Prvog magarca kupili su prije tri godine u okolici Barbana. U vrijeme korone odlučili su se malo više posvetiti poljoprivredi i upustiti se i u stočarstvo. Na minifarmi u selu Prapoće mlada šesteročlana obitelj Šverko, jedna od rijetkih koja je odlučila ostati na djedovini, danas drži devet magaraca, zasad iz hobija. Prije svega iz ljubavi prema tim životinjama.

– U našem selu nekoć je gotovo svaka obitelj imala tovara. Moji su uzgajali krave i volove, ali tovare nikada, povjerio nam je Toni za kojega su poljoprivreda i stočarstvo prava relaksacija.

Prodajnog predstavnika za dio Istre, veleprodaje P&J sa sjedištem u Rijeci, opušta nakon redovnog posla sjesti na traktor ili baviti se magarcima. Najbolje se osjeća u rodnom selu na Ćićariji, na 510 metara nadmorske visine, koje nadvisuje Oštri vrh.

Foto Gordana Čalić Šverko

Magarci se danas više ne drže iz gospodarskih razloga kao radne životinje za prijevoz tereta, tako ih i Toni drži isključivo zbog magarećeg mlijeka, a ideja je kroz OPG napraviti svojevrsnu istarsku priču. Velika mu je želja nabaviti istarske koze, u budućnosti i istarske ovce i farmu otvoriti za obilaske vrtićke i školske djece, a moguće i turiste kao ponudu na istarskom selu gdje bi se moglo uživati u maženju, hranjenju ili timarenju magaraca. Lani su ih obišli biciklisti međunarodne biciklijade Pet izvora Ćićarije u organizaciji Adrijana Ivančića iz smještaja Ivančić bike&bed Istra u selu Černehi. Koje je to bilo oduševljenje. Biciklistička ruta od oko 25 kilometara duljine prolazi kraj ćićskih izvora, među njima i onih u Prapoću. Održivi turizam na Ćićariji svakako ima svoju budućnost jer krajnji sjever poluotoka idealno je mjesto za odmor od svake gužve i stresa, prava adresa za opuštanje i punjenje baterija.

Socijalizirani magarci

Od devet magaraca pet ih je trenutačno u sustavu izravnih potpora za očuvanje izvornih pasmina, resornog ministarstva, konačno, istarski magarac smatra se ugroženom domaćom životinjom. Procjenjuje se da ih je u Istri petstotinjak, ali je populacija stabilna. Kažu da s njima uvijek treba biti i na oprezu. No ovi u Prapoću posve su »socijalizirani«.

Foto Gordana Čalić Šverko

Šverkovi obrađuju plodne njive u predjelu Podosuja na Prapojskom polju. Sade krumpir, mrkvu, krastavce, kupus…, kukuruz za dohranu magaraca. Prije dvije godine na natječaju za tip operacije 6.3.1. Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava dobili su bespovratna sredstva, 15.000 eura za kupnju tri magarice te strojeva i priključaka. Kupili su kosu, malčer, frezu, peletirku, drobilicu… To im je dalo vjetar u leđa, a traktore su nabavili vlastitim sredstvima.

Magareće mlijeko, osim što ublažava simptome dermatoloških problema, pogodno je i za djecu s alergijama na proteine u kravljem, kozjem, ovčjem i sojinom mlijeku, jača imunitet kod djece i odraslih, ima antibakterijska i antivirusna svojstva, pomaže kod učestalih virusnih respiratornih infekcija.

– Naša djeca, otkada piju magareće mlijeko, nisu imala temperature niti jedan dan, povjerio nam je Toni.

Foto Gordana Čalić Šverko

Prapoće su fenomen istarskog Krasa, od trideset stalnih stanovnika čak je dvanaest djece predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. Niti jedno selo na Ćićariji, a moguće niti u cijeloj Istri, ne može se pohvaliti takvim postotkom najmlađih stanovnika. Koja je to blagodat za Općinu Lanišće, teritorijalno najveću i stanovništvom najsiromašniju istarsku općinu koju na 144 četvorna kilometra površine u 14 naselja nastanjuje svega dvjesto i sedamdesetak stanovnika.

Idealni uvjeti

Dvije obitelji u Prapoću imaju po četvero djece, dvije po dvoje. Nensi i Toni Šverko imaju ih četvero. Najstarijoj, Lani, dvanaest je godina, Noelu osam, Viti šest, a Evanu su dvije godine. Svi osim najmlađih, rado pomognu oko životinja, čuvaju ih pa čak i znaju pomusti.

Svaki magarac ima svoje ime.

– Vlatka, Rajna, Petrićka, Stipe, Kata, Dugouško, Bela, Barbi i mala Marica kojoj su nepunih mjesec dana, nabrojio je kao iz topa 8-godišnji Noel.

On im nosi vodu, čuva ih, muze, ništa mu nije teško.

Lana je jedva dočekala školske praznike. Odmara se, čuva brata i sestru, pomaže oko magaraca, kao i Noel koji uz to voli voziti bicikl i igrati nogomet. Prapoće je prvo na Ćićariji dobilo dječje igralište, kod izvorišta Korita, pa je to omiljeno mjesto dječjeg okupljanja. U blizini je i boćalište. Prapoće ima seoski vodovod i spojeno je na sustav Istarskog vodovoda, pa se ljeti kada seoski izvor presuši, prebace na vodovodni sustav.

– Super je u Prapoću. Čisti zrak, priroda, mir, idealni uvjeti za odgoj djece, daleko od urbane vreve, a opet sve je nadohvat ruke. Do općinskog središta Lanišća svega su četiri kilometra, četrdesetak minuta vožnje do Trsta, Rijeke ili Kopra. Ne bih se mijenjala više, kazala je Nensi, rodom iz sela Rodeli nadomak Motovuna.

Mali zgončar

U ovom kutku Ćićarije imaju sve blagodati civilizacije, struju, vodu, telefon, internet, a nedavno je postavljen i optički kabel.

– Za nas je ovo pravi mali raj na zemlji. Drago nam je da djeci možemo pružiti donekle zdravo i mirno djetinjstvo, kazali su uglas supružnici Šverko koji na djecu prenose običaje predaka.

Foto Gordana Čalić Šverko

Toni je od malih nogu zgončar, a u maškarama ga prati cijela obitelj. Djeca su aktivna i u novoosnovanoj vokalnoj skupini Mići Ćići koja se trudi održati tradiciju bugarenja ovoga kraja.

U ovom kraškom selu 1948. godine živjela su 284 stanovnika, a danas svega 30 pa ipak prkosi negativnim demografskim trendovima. Najmlađa je u selu dvomjesečna Marija Šverko. Najviše je prezimena Šverko. Svaka druga kuća je Šverko, ali ima i Zlatića.