Odavno su domišljati poduzetnici izmislili brojne načine kako da izbjegnu plaćanje poreza, a svi se svode na ustaljenu shemu: udruži se nekoliko ljudi, osnuju nekoliko fiktivnih tvrtki, isporučuju si međusobno fiktivne račune po kojima se vrše isplate, novac koji je sjeo na račun međusobno podijele, fiktivne tvrtke pogase, a državni proračun ostane uskraćen za uplaćeni porez. Još učestalija shema je prepisivanje imovine na članove rodbine dok se računi drže u blokadi, no i dalje se posluje na način da se proizvodi i usluge naplaćuju u gotovini ili preko nekog drugog.

Takve osobe, čija su imena stalno na vrhu stupa srama zbog neplaćenog poreza, najčešće žive u luksuznim stanovima u elitnim četvrtima, voze skupe automobile, odlaze na ljetovanja i zimovanja. To mogu jer su stan prebacili na suprugu, auto na jednog roditelja, a račune za putovanja plaćaju u gotovini. E, tako više neće moći.

Porezni Uskok, koji je s radom započeo prvog siječnja ove godine, u tišini je i bez ikakve pompe u prvom polugodištu počeo češljati porijeklo sumnjive imovine poreznih obveznika u nekoliko desetaka predmeta, te je zbog kršenja zakona podignuo i kaznene prijave. Time je porezni Uskok – točnije: Služba za istraživanje prikrivene imovine i izbjegavanja plaćanja poreza, konkretno opravdao svoje ustrojavanje i djelovanje, a prije nekoliko godina čak se razmišljalo da ga se ugasi! Zahvaljujući poreznom Uskoku, kako se spomenuta služba kolokvijalno naziva, nema ili barem ne bi trebalo biti nedodirljivih u obvezi plaćanja poreza, a Hrvatska se njegovim ustrojem svrstala uz bok ozbiljnim i uređenim državama koje »domišljatim« poduzetnicima više neće dozvoliti da im porezni dug ode u zastaru.

Osim toga, porezni Uskok bavi se vrlo kompliciranim i sofisticiranim načinima porezne evazije kojima se Porezna uprava zbog niza zakonskih ograničenja ne može baviti, ili bi to predugo trajalo jer Poreznoj upravi za provedbu poreznog nadzora treba nalog. Poreznom Uskoku, bogu hvala, ne treba. A ako Porezna i ishodi nalog i obavi nadzor, opet ostaje mogućnost dobre, stare žalbe zbog koje se postupak razvlači godinama. I ako to sve konačno završi, DORH nema protiv koga podići prijavu jer su tvrke pod nadzorom u međuvrememu ugašene, a novac počišćen s računa. Poreznom Uskoku takve prepreke ne stoje na putu, a kamoli žalbe.

Najprije plati pa se onda rugaj, reklo bi se u narodu. Iako ekipa u poreznom Uskoku i nije baš za ruganje, riječ je o stručnjacima ekonomske struke koji su u Sjedinjenim Državama prošli specijalističku obuku baš za ovakvu vrstu »muljaža« s porezom i koji već imaju trofeje nekoliko »kapitalaca« – zahvaljujući njihovim istragama, pao je, primjerice, Poreznoj upravi nedodirljivi Zdravko Mamić, a to je bila prva velika istraga poreznog Uskoka koja je rezultirala dvjema optužnicama, dok je istraga protiv Ivice Todorića pokrenuta upravo nakon kaznene prijave poreznog Uskoka. A mi mali porezni obveznici s malim poreznim dugom smo poreznom Uskoku ipak ispod radara, što nam ne daje pravo da izbjegavamo plaćanje poreza.

Porezni Uskok fokusiran je na krupne ribe, odnosno najveće dužnike u čemu ima potpuno odriješene ruke jer ga u istragama ne ograničava famozna zastara poreznog duga. Isto tako, ne zaboravimo da se porezni Uskok ne bavi samo utajom poreza jer sumnjive dužnike može goniti i u slučajevima povrede tuđih prava, pogodovanja vjerovnika, zloporabe povjerenja, odnosno za sva kaznena djela iz područja gospodarstva.

Ostaje stoga nejasan razlog zašto je vlada 2016. pokušala ukinuti ovako uspješno i efikasno tijelo kaznenog progona koje je bivši ministar financija Boris Lalovac osnovao pod imenom Specijalni ured za velike porezne utaje, a osnovan je da bi spriječio tzv. kružne prevare s PDV-om. Način na koji je porezni Uskok tada djelovao nije mogao biti jednostavniji – iz podataka Fine gledalo se koja je tvrtka u blokadi dulje od godinu dana, pa zatim tvrtke koje radnicima ne isplaćuju plaću, a vlasnik je sebi pribavio neku korist, dok je treća razina bila uvid u račune iz inozemstva i nesrazmjer imovine.

I da se na kraju vratimo na nas, male porezne obveznike.

Prema službenim podacima, Hrvati su porezno jako discipliniran narod – Porezna uprava godišnje uspije naplatiti čak 98,3 posto svih ddspjelih i utvrđenih poreznih obveza, što nas svrstava u sam vrh Europe.