Iako je na sceni bio prisutan još od kraja 1940-ih, multiinstrumentalist Sam Rivers je privukao veću pažnju na svoje stvaralaštvo 1960-ih kad je snimao za Blue Note. U to doba prihvaćen je kao istaknuti predstavnik novog vala u jazz glazbi.

Osim što je snimio četiri albuma kao vođa sastava, za tog je izdavača objavljivao i kao član sastava drugih kreativnih glazbenika, među ostalima Bobbyja Hutcheresona, Andrewea Hilla, Tonyja Williamsa i Larryja Younga.

Tada je kratko svirao i s Milesom Davisom te s Jazz Composers Orchestrom. Uz njih, ali i sa svojim sastavima, predstavio je nove, inovativne zamisli na jazz sceni. No važniji pomak u tom smjeru napravio je u sljedećem desetljeću.

Ta ostvarenja objavio je na pet izdanja za također kultnu diskografsku kuću Impulse! koja je podržavala i druge kreativne glazbenike poput Johna Coltranea, Archieja Sheppa i Pharoaha Sandersa.

»U Impulseu! su podržavali tu glazbu«, rekao je u jednom od naših razgovora. »Svi važniji glazbenici objavljivali su za Impulse!. To je bilo dobro okružje.«

Izniman doprinos

Jedno od njih, »Crystals«, objavio je prije pedeset godina, 1974. Ploča je dobila najviše ocjene u raznim glazbenim magazinima. Bio je to prvi Riversov album snimljen u orkestralnom kontekstu, s petnaestoricom glazbenika.

Tek nekoliko godina poslije utemeljio je svoj prvi stalni big band, a poslije je vodio i RivBea All-Star Orchestra. Od 64 glazbenika, koliko ih je sudjelovalo u pripremanju izvedbi, Rivers je za snimanje odabrao petnaestoricu.

Bio je to big band s violinistom i dva bubnjara, a bez pijanista. Među ostalima na snimanju su svirali neki od uglednih glazbenika kao što su trubač Richard Williams, tubist Joe Daley, trombonist Charles Greenlee i saksofonist i flautist Roland Alexander.

Glazbenici su to kojima vjeruje, ujedno garancija za sjajne improvizacije. No velik doprinost uobličavanju njegovih djela dali su i ostali glazbenici koji su sudjelovali u pripremama, među ostalima Anthony Braxton, Reggie Workman, Richard Davis, Art Blakey, Bob Stewart, Billy Hart, John Stubblefield, Grachan Moncur III i »Hannibal« Marvin Peterson.

Svi su ti glazbenici, osim što su bili verzirani u mainstreamu, bili posvećeni free jazzu. »Svirao sam blues, ali i avangardu, pristupom koji je više intelektualan«, rekao je. »Uživao sam i u tome jer sam intelektualna osoba.

Iako glazbi prilazim na intelektualan način to ne znači da ne uključujem svoje osjećaje. Nažalost, to dvoje često ne ide zajedno. Uglavnom je intelektualno izvan osjećaja, a prema onome što se radi s osjećajem ne pristupa se s intelektualnog stajališta. Povezivanje ta dva elementa je doista rijetko.«

Danas, pedeset godina poslije, možemo zaključiti da je u to doba Rivers dao izniman doprinos kao skladatelj, improvizator i konceptualist. Glazba koju je snimio za album »Crystals« još uvijek je aktualna, inovativna i uzbudljiva te je izvršila snažan utjecaj na nove naraštaje kreativnih jazz glazbenika.

Primjerice, puno kasnije glazbu koja je na tom tragu sa svojim je big bandom svirao i snimao tenor saksofonist i bas klarinetist David Murray, a radili su to i mnogi drugi.

Plodan skladatelj

U tom kontekstu Rivers je bio pokretačka snaga u New Yorku, između ostalog i kao voditelj kluba otvorenog tipa pod nazivom Studio Rivbea u kojem su se okupljali i svirali avangardni glazbenici. Klub im je bio poligon za ostvarivanje naprednih zamisli.

»Svake je večeri netko svirao«, sjeća se.

»Klub je nastao zahvaljujući određenim uvjetima u određenom vremenu u New Yorku. Organizirali smo i festivale. Producirali smo nastupe avangardnih glazbenika. Mnogi od njih na sceni su se predstavili zahvaljujući nastupima u mom klubu.

Budući da je naš rad bio prepoznat i cijenjen u širim okvirima, dobivali smo financijsku podršku od vlade SAD-a. Bilo je to prvi put da se tako nešto dogodilo. Zahvaljujući tome bio sam u mogućnosti predstaviti mnoge glazbenike koji su dolazili iz svih dijelova zemlje: iz St. Louisa, Chicaga, Philadelphije, Los Angelesa…

Dolazili su već afirmirani glazbenici: David Murray, Hamiet Bluiett, Muhal Richard Adams, World Saxophone Quartet, Oliver Lake, Art Ensemble of Chicago… Prvi put u povijesti glazbe dogodilo se da dolaze mladi glazbenici koji su učili kroz nastupe. Sretan sam što sam bio dio tog miljea i na taj način stjecao iskustvo.«

Osim što je svirao tenor i sopran saksofon, flautu, klavir i bas klarinet, Rivers je bio plodan skladatelj. Na svima osim jednog albuma što ih je snimio do tada bio je autor svih skladbi, pa tako i na ovom.

»Mnogo glazbe koju sam izvodio sa svojim Big Bandom skladao sam tijekom niza godina, a ne za jedno snimanje ili nastup«, objašnjava.

Za ovo snimanje odabrao je one koje je napisao između 1959. i 1972., a bile su prikladne za pisanje aranžmana koji uključuju cjelokupnu tradiciju jazza: »Exultation«, »Tranquility«, »Postlude«, »Bursts«, »Orb« i »Earth Song«. Radi se o iznimno složenoj i uzbudljivoj glazbi u kojoj ima puno prostora za solaže.