Snimio Vedran Karuza
povezane vijesti
Od “Ni životinji ne bih poželjela takav posao”, do “Život mi je bio bajka. Došla sam iz Bosne, zaradila prvu plaću, kupila kaput i čizme i bila sretna” – svjedočanstva su žena koje su radile u creskoj Tvornici za preradu ribe. Ispričana putem impresivne izložbe, ovo je priča o teškom ženskom radu, ali i snalažljivosti, solidarnosti, povezanosti i pomaganju jednih drugima.
Radi se o izložbi Plavica, Tvornica za preradu ribe Cres, koja je otvorena u Kockici Muzeja grada Rijeke. Pripremljena je u suradnji s Creskim muzejom i Institutom za studije kulture i pamćenja Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, a prikazuje bogatu povijest tvornice koja je bila srce i duša lokalne zajednice više od stotinu godina.
Na Institutu za studije kulture i pamćenja već su se ranije bavili poviješću riboprerađivačke industrije na Jadranu i kreirali knjigu “Priče iz konzerve”, a izložbom su produbili istraživanje teme. Inge Solis iz Creskog muzeja i Iva Kosmos zajedno su odradile četrdesetak intervjua i te su autorice iscrpnog kataloga. Dizajn izložbe potpisuje Tanja Radež.
“Ovo je jedna ženska tema, jer kroz cijelih tih 100 godina koliko je tvornica radila, većina zaposlenika bile su žene. One su radile sve teže poslove, a muškarci su bili na rukovodećim položajima”, rekla je Inge Solis. Nevjerojatno je kakav težak fizički posao su radile creske žene – od dizanja zapremnika s uljem, nošenja kašeta ribe težine 20 kilograma, rezanja hladne ribe, tovarenja leda. “To je bio izuzetno težak posao, pogotovo u početcima kada nisu imale opremu. Rad na otvorenom, na kiši, bez čizama, rukavica, porezotine koje nikako da zarastu jer se radi o morskoj vodi…
Izuzetno potplaćen posao”, dodala je Solis.
Iva Kosmos objasnila je da se na Institutu bave društvenom pozadinom ove industrije i što su te promjene donijele, a jedna od njih je da su radnice iz depriviranih sredina – sela, Bosne i Hercegovine, kopnene Hrvatske – došle i ostvarile neku vrstu života. “Osobito u kasnijim razdobljima rada tvornice, dobile su stalan posao, sigurnost, mogućnost odlaska iz svojih sredina, gradnju nečega novoga. A u godinama socijalizma ipak možemo govoriti o zaštićenijem radnom odnosu, kada uz tu riblju krv, znoj i suze, tu je i druženje, feštanje, bolji radni uvjeti, radničko dostojanstvo”, objasnila je.
Otvorena krajem 19. stoljeća, tvornica je postala neizostavni dio života na Cresu, osiguravajući radna mjesta i stabilan plasman ribe za lokalne ribare. Izložbu će pratiti predavanja o preradi ribe na istočnoj jadranskoj obali, radionice soljenja ribe te radionce prilagođene dječjem uzrastu.
