NAVIGACIJA BEZ KOMPASA

Jeste li ikada na horizontu uz sunce vidjeli još jednu svijetlu točku? Da ste viking, to bi vam bio važan detalj

Boris Bulić

Na prisunčić se u mnogim mjestima našeg priobalja, a posebno na otocima, na se gleda s praznovjerjem. I dok se negdje ova pojava tumači kao predznak lijepog vremena, na nekim mjestima na prisunčić gledaju kao na pojavu koja nagovještava neku nesreću...



Često se dogodi da se uz Sunce, posebno u ranojutarnjim ili kasno popodnevnim satima može lijevo ili desno od Sunca vidjeti svijetla točka, veličinom dosta manja od Sunca a koju mnogi pogrešno nazivaju ‘halo’.


No optička pojava ‘halo’ je ipak nešto drugi. Do halo pojave dolazi kada se kada se između promatrača i Sunca ili Mjeseca nalazi tanak sloj oblaka s kristalićima leda.


Tako se najčešće može vidjeti tzv. mali halo, potpuni krug ili samo njegov dio, promjera 22°, s unutarnje strane crvenkaste, a s vanjske strane plavkaste boje.




Pored ovoga postoji i veliki halo promjera 46° no taj je pak puno rjeđi.


A svijetla točka sa strane Sunca je tzv. lažno sunce, u Americi poznato kao Sun dog, a na našim otocima kao prisunčić.



U mnogim mjestima u priobalju, a posebno na otocima na prisunčić se gleda s praznovjerjem.


I dok se negdje ova pojava tumači kao predznak lijepog vremena, na nekim mjestima na prisunčić gledaju kao na pojavu koja nagovještava neku nesreću.


A zanimljivo je da su još stari Vikinzi znali koristiti svojstva prizmatičnih kristala u navigaciji, Naravno, nisu koristili one sitne kristale leda koji i danas uzrokuju halo i prisunčić, već su koristili prirodne kristale koje bi nalazili u prirodi pa bi preko tih kristalnih prizmi određivali svoj položaj na moru.


Kristal, kojem bi na bazi ucrtali tamnu točku, bi se uperio u sunce nakon čega bi se zbog raslojavanja svjetla u određenoj poziciji ukazalo svjetlosni krug odmaknut od centralne, prethodno ucrtane točke, a što nije bilo ništa drugo doli prisunčić.


Uz više takvih ‘pozicioniranja’ tijekom plovidbe u određenim vremenskim intervalima, vješti pomorci bi i po oblačnom vremenu mogli odrediti smjer plovidbe u odnosu na pravac sjever-jug.


U mnogim koliko-toliko sačuvanim olupinama vikinških brodova pronađeni su upravo takvi, označeni kristali pažljivo pospremljeni u za njih krojene kožne navlake.