Ovogodišnjim izdanjem Kongsberg Jazz Festival obilježio je šezdesetu godišnjicu osnutka. Utemeljio ga je klub Jazz Evidence 1964., zapravo četvorica osnivača kluba koji su se okupljali svake druge srijede nakon vježbanja benda kako bi pili pivo, jeli kobasice i slušali jazz ploče. Ovi entuzijasti postavili su temelje za festival koji je postao važan dio grada Kongsberga i norveške jazz povijesti. Od 1964. Kongsberg Jazz Festival održao se svake godine, s iznimkom 2020. zbog pandemije uzrokovane virusom COVID-19. Tijekom godina Kongsberg Jazz Festival, jedan od najstarijih u Europi, postao je važan kulturni događaj na državnoj, ali i međunarodnoj razini s ogromnom reputacijom i fantastičnom poviješću. Naime, tijekom šezdeset godina na Festivalu su nastupile najveće svjetske zvijezde jazza i srodnih stilova, među ostalima Stevie Wonder, BB King, Wayne Shorter, McCoy Tyner, Diana Krall, Herbie Hancock, Dee Dee Bridgewater, Jamie Cullum, Pat Metheny, Sonny Rollins, Chick Corea, Bobby McFerrin, Weather Report, Stan Getz, Dizzy Gillespie, Dianne Reeves, Charles Mingus, Joshua Redman, Buddy Guy, Ornette Coleman, Nigel Kennedy, Jan Garbarek, Art Blakey, Sonny Stitt, Archie Shepp, John McLaughlin, Gary Burton i mnogi drugi. Festival organizira i nastupe mladih nadarenih glazbenika, a mnogi danas poznati norveški jazz umjetnici započeli su svoju karijeru upravo na Festivalu u Kongsbergu.

Vidovitost i intuicija

Na poziciji stotinjak kilometara jugozapadno od Osla, Kongsberg je norveški gradić veličinom i populacijom manji od Samobora. Smješten uz rijeku Numedalslagen koja fascinira svojom divljom prirodom, okružen šumovitim brežuljcima, gradić je stoljećima bio središte rudarstva srebra, proizvodnje oružja i šumarstva, što mu je donijelo prosperitet i urbani imidž. Tradicija se nastavlja, osim što danas avanturisti ne tragaju za srebrom nego dobrim jazzom. Tijekom šetnje gradom, uz uređene jednokatnice i pogled na predivnu prirodu kojom je okružen, pomislio sam da turizam ovdje cvjeta. »Turizam?«, bila je reakcija domaćina, »Ali ovdje nikad nema turista – osim jednom godišnje, kad se održava jazz festival!« Uvjerio sam se u to već sljedećeg dana, kad su ljubiteji jazza zakrčili gradske ulice. Nešto slično doživio sam samo na venecijanskom karnevalu. No nije tako bilo na samom početku, što je potvrdila direktorica Festivala Ragnhild Menes u razgovoru koji smo vodili zadnjeg dana Festivala. »Na samom početku zbunjeno lokalno stanovništvo je na ovo događanje gledalo s nevjericom i strahom«, rekla je. »Mislili su da se događa nekakvo okupljanje razuzdanih hipija koji slušaju neku čudnu glazbu i koji su potpuno zatrovali njihov ustaljeni način života, a mnogi su tijekom festivalskih okupljanja napuštali grad, samo da se maknu od čudaka koji su okupirali njihove prostore, svake godine u sve većem broju. No danas imamo mnoga partnerstva po cijelom gradu, tako da su svi na neki način uključeni, a i program je dovoljno raznolik da svatko može pronaći nešto za sebe.« Ujedno je istaknula koliki značaj Festival ima danas na kulturni život grada i njegovu ekonomiju, što je iznimno važno i u kontekstu norveške kulture. »U ovakvim teškim vremenima u kojima sada živimo, ne možete podcijeniti važnost kulture«, rekla je. Također, istaknula je još jedno usmjerenje: »Na festivalu također radimo na raznolikosti i rodnoj ravnoteži.«

Fantastičan međunarodni program organizator je pripremio i za ovu godinu. Od 3. do 6. srpnja aktivnosti su se događale na raznim lokacijama u Kongsbergu: na ulicama, trgovima i parkovima, u kinu, kazalištu, crkvi, velikoj i maloj koncertnoj dvorani, glazbenom i kulturnom centru, klubovima, likovnoj galeriji, restoranima, kafićima, vrtovima… Neki su koncerti održani u isto vrijeme tako da su prisutni morali koristiti svoju vidovitost i intuiciju da bi izabrali one koji im se više sviđaju. Unatoč tome ulaznice za mnoge koncerte bile su rasprodane.

Ikone jazza

Nastupile su ikone jazza, oni koji su stvarali povijest te glazbe, ali i nove snage, glazbenici koji djeluju u raznim podžanrovima jazza, i neki koji djeluju u drugim stilovima: gospelu, soulu, funku, popu, rocku, folku, rapu, crossoveru, eksperimentalnoj glazbi… Također, održane su mnoge popratne manifestacije: predavanja, glazbene radionice, promocije knjiga, razni programi za djecu i mlade (dječji festival Barnivalen od 1977. svake godine ima nekoliko tisuća posjetitelja, što ga čini jednim od najstarijih i najvećih dječjih festivala u zemlji), jazz razgovori, glazbeni teatar, nastupi DJ-a, mogućnost sviranja za neprofesionalce i polaznike glazbenih radionica, niz besplatnih koncerata na otvorenom, projekcije filmova, razgovori s glazbenicima i organizatorima te su održani promenadni nastupi. Primjerice, u pretprogramu Festivala, 30. lipnja i 1. srpnja, nastupili su Kongsberg Storband i pjevačica Anne-Carolyn Schluter u programu »Duke Ellington’s Sacred Concert«. Tijekom Festivala održan je Kongsberg Jazz Meeting, koji je osim praćenja koncerata obuhvatio i druge aktvnosti za jazz stručnjake iz Norveške, ali i drugih zemalja.

Mamac za dolazak na Kongsberg Jazz Festival bili su koncerti velikih svjetskih zvijezda jazza kao što su Cecile McLorin Salvant, John Scofield & Dave Holland Duo, Billy Cobham, Joshua Redman Group i Gabrielle Cavassa te Jimetta Rose & The Voices of Creation. No, iako manje poznati na globalnoj razini, povjerenje organizatora opravdali su i norveški glazbenici i sastavi: Gard Nilssen, Jon i Marte Eberson, Jazzmesse, Kurt Nilsen, Mall Girl, Amond Stenoien i Michael Attias, Horta, Per Zanussi, Cezinando, 1624, Rita Engedalen, Elephant9, Tones, Stian Carstensen i Lars Elling, Halvdan Silvetsen, Veslemoy Narvesens, Dumdum Boys i Hellbillies, Child of Illusion, Jaap Blonk & Terrie Ex, Maja SK Ratkje, Mayas/Buck/Stackenäs/Zanussi, Tigerstate, gate i duo KNOWER, Kongsbert Storband i Anne-Carolyn Schluter, Frederik Hover & Havard Aufles, Marlies Debacker, Inga Stenoien, Kalle Moberg i Kristian Enkerud Lien, Ingrid Olava, Swing It, Mona Krogstad, Kristoffer Lo, Wenche Myhre, Susanna Wallumrod & Oslo Sinfonietta, Age Aleksandersen & Sambandet + Ida Maria, Christian Wallumrod i Ingebrigt Haker Flaten, Blaemafian, Beady Belle i drugi. Nastupili su i međunarodni sastavi OX i Zanussi 4, švedska pjevačica Carola, Britanci Phil Minton i Tom Skinner, švedski trio SPACE, Amerikanac Thurston Moore…

Nagomilana energija

Neki su umjetnici upravo na Kongsberg Jazz Festivalu doživjeli trenutke osobitog nadahnuća. Primjerice, pjevačica Cecile McLorin Salvant oduševila je nastupivši uz pijanista Sullivana Fortnera, kontrabasista Yasushija Nakamuru i bubnjara Kylea Poolea, koji su bili raspoloženi i razigrani, ali i dovoljno disciplinirani kad je to bilo neophodno. Izvodila je standarde, ne samo iz jazz miljea, uglavnom balade, pokazavši da to još uvijek nije zastarjela i prožvakana disciplina. Njezina je artikulacija besprijekorna, pjeva profinjeno, s velikom osjećajnošću i uranjanjem u gospel. U nekim je trenucima podsjetila na slavnu Betty Carter, kao da je željela prizvati njezin duh, ali ipak suzdržanije, ne odlazeći do kraja u ispaljivanju trenutnih salvi emocija. U skladu s tim ugođajem zapjevala je i Stinga, ali i jednu pjesmu Dianne Reeves. Njezin se istup doimao suptilnim i krhkim, kao da rezonira čaša za vino od ekstratankog stakla, uvijek na granici raspuknuća, ali ipak postojana.

Isti dojam ostavili su kontrabasist Dave Holland i gitarist John Scofield koji već neko vrijeme djeluju kao duo. Publiku su obuzeli tankoćutnim izvedbama koje su klizile poput orla koji bešumno plovi zrakom koristeći tople struje i vrebajući plijen, a pažnju mu je potpuno preuzeo prizor koji nije mogao ignorirati. Zapravo, doimalo se kao da su dvojica starih prijatelja, istomišljenika, u suton došli na plažu i sa sobom donijeli svoja glazbala, onako, iz navike, jer to uvijek čine, pa su i zasvirali, onako, za svoju dušu, posve tiho da ih netko slučajno ne bi čuo. No odjednom su ih okružle stotine obožavatelja jazza, ukopavši se na mjestu i zanijemivši. Nitko se nije usudio ispustiti zvuk, dah, nitko se nije usudio zapljeskati na solo, iako bi im nakon svakog ruke automatski poletjele, kako ne bi narušili njihovu meditaciju. Čak je i naš orao zaboravio na svoj obrok, a trgnuo se tek na kraju koncerta kad je nagomilana energija erumpirala u ovacijama.

U potpunosti suprotan dojam ostavio je bubnjar Billy Cobham koji je podsjetio na glazbu što ju je stvarao prije nešto više od pola stoljeća i dokumentirao na kultnim albumima »Spectrum«, »Crosswind« i »Total Eclipse«. Ta diskografska izdanja čine temelje fusion glazbe i do danas nadahnjuju naraštaje novih bubnjara. Poznate skladbe, najbolje iz Cobhamovog opusa, aranžmani za bend s trubačem, saksofonistom i trombonistom, baš kao u spomenutom razdoblju, energija, osebujan bubnjarski stil i sjajni glazbenici među kojima se posebice istaknuo klavijaturist Garry Husband – sve to, i malo više, isporučio je Cobham sa svojim bendom Time Machine. A kao solist, nakon svih tih godina, pokazao je da još uvijek nije za bacit’. Fascinantan je bio solo koji je odsvirao s četiri palice, što je uobičajeno za vibrafoniste, ali ne i bubnjare.

Razbarušenost

U istom energetskom razredu, ali uz više spontanosti, održan je koncert bubnjara Garda Nilssena koji je nastupio s proširenom inačicom svojeg sastava Acoustic Unity. Njegovom triju, u kojem sviraju kontrabasist Petter Eldh i saksofonist Andre Rolingheten, ovom su se prigodom pridružili saksofonistica Signe Emmeluth i saksofonist Kjetil Moster. Zapravo svaki od puhača svira sve vrste saksofona, flautu i klarinet. Krenuli su žestoko i od te siline nisu odustajali do kraja koncerta. No silina je tek jedan od aduta koje su bacili na stol ne bi li osvojili publiku, u čemu su svakako uspjeli. Uz moćan zvuk odlikuju se velikom vještinom sviranja u free, hardbop i world music idiomima, sjajni su u kolektivnim improvizacijama i ritmičkoj raznolikosti. Bave se kombiniranjem napisane glazbe i improvizacije, zabavljaju istražujući zvukove… Iste karakteristike mogli bismo navesti i za neke druge sastave i glazbenike koji su nastupili na ovom festivalu. Primjerice, briljirao je i zagrebačkoj publici dobro poznati kontrabasist Ingebrigt Haker Flaten, u nekoliko postava, kao i mnogi drugi čije je nastupe nemoguće izdvojiti, a trebalo bi.

Osim što naručuje djela norveških skladatelja, od 1996. Festival dodjeljuje nagradu DNB – Kongsberg Jazz Award – za najistaknutije norveške jazz umjetnike. U iznosu od 300.000 norveških kruna to je najbogatija, ali i najvažnija nagrada za jazz u Norveškoj. Kao dio nagrade pobjednik sljedeće godine održava tri koncerta na Kongsberg Jazz Festivalu i dobiva narudžbu za djelo. Prošle godine nagradu je osvojio basist, skladatelj i vođa sastava Per Zanussi koji je godinama važna osobnost norveškog jazza. Kao dobitnik nagrade, ove je godine nastupio u Kongsbergu s nekoliko projekata. Kroz jedan od njih predstavio je naručeno djelo »Liminal Beings«, nadahnuto tranzicijskim stanjima, onime što je u sredini, na pragu između stanja, žanrova, glazbenih procesa te strukturiranog i improviziranog. U tom istraživanju pridružili su mu se trubačica Susana Santos Silva, saksofonistica Lotte Anker, saksofonist Karl Hjalmar Nyberg, klavirist i saksofonist Jonas Cambien i bubnjar Hans Hulbaekmo. Osim što su se držali zadanih predložaka, improvizirali su oslanjajući se na različite tradicije, između ostalih indijske, korejske i afričke glazbe te jazza i klasike. Potpuno drukčije, slobodnije i otvorenije, svirao je sa svojim sastavom Zanusi4 te u suradničkom sastavu Mayas/Buck/Stackenas/Zanussi.

Na otvorenju Festivala proglašena je ovogodišnja dobitnica – flautistica Henriette Eilertsen. Također, festival uz pomoć sponzora dodjeljuje stipendije za nadarene glazbenike, zapravo glazbenice. Prošle godine to je bila Mona Krogstad, a ove Tuva Halse.

Priliku su iskoristili i mladi glazbenici kojima je Festival pružio prigodu da pokažu svoju nadarenost. Jedan od njih je vibrafonist Amund Stenoien koji se predstavio i kao skladatelj. Nastupio je sa svojim kvartetom u kojem uz njega sviraju klavirist Joakim Rainer Petersen, bas-gitarist Gard Kronborg i bubnjar Steinar Heide Bo te s alt-saksofonistom Michaelom Attiasom kao gostom. Ljepota njihovog sviranja je u melodičnosti, uigranosti, međuigrama i razbarušenosti.

Puno ljepote u raznim formama zapazili smo tijekom četiri dana na Kongsberg Jazz Festivalu.