Snimila: Ana Krizanec
Posljednja je bila „Noćas prelazim rijeku“ u kojoj je publika igrala ulogu pratećih vokala, čime je koncert zaključen u zaista predivnoj atmosferi
Nakon odličnih koncerata u petak, Zvečka festival nastavio se i u subotu u dvorištu Boćarskog doma na Podvežici gdje su se brojni ljubitelji glazbe okupili da bi uživali u svirci kvalitetnih bendova. Večer je otvorila, kako su se predstavili, najveća stvar koja dolazi s Kvarnera i koja svira glazbu okupanu politikom i metalom, čime se bore za slobodu mitskih bića. Riječ je o Po’ Metra Crijeva, ča-metalcima koji svojim koncertima redovito podsjećaju da je moguće istovremeno u bendu imati i uspješno kombinirati metal i tradicijske instrumente, kao i humor i društvenu kritiku.
Otvorili su pjesmom „Metal je ča“ i potom izveli „Maliće“ i „Lipica moja“, a publici nije dugo trebalo da se zagrije i pokaže da su spremni za ča metal feštu. Podvežicu su zatresli „Čižićkom rapsodijom“, pjesmom koja je izvrsna kako na razini same glazbe i prepoznatljive melodije, tako i narativno. Skakanje i headbanging kod publike su izazvale i „Jure Grando“ i njihov najnoviji singl „Bal va Hihotići“, ali i jedna od njihovih maskota, Frane Iznutricosjek koji je aktivno tijekom nastupa „sjekao“ publiku plastičnim nožem. Po’ Metra Crijeva svojim su pomno razrađenim eklekticizmom, elementima mitskih likova, humorom i naravno, izvrsnom svirkom, ostavili snažan dojam na sve – i one koji ih prate od početka, i one koji su ih u subotu prvi puta slušali.
Publika je tražila bis, no nisu ga uspjeli dobiti, a idući su na pozornicu došli One Possible Option. Bend je to koji ima sve – kvalitetne glazbenike koji zajedno super funkcioniraju, detaljno i ozbiljno razrađenu glazbu koja se ne boji težiti zvučnom skladu i savršenstvu te zaista odličan glas karizmatičnog frontmena. Na Zvečku su došli predstaviti svoj novi album, Eter, no prvo su publiku podsjetili na stari i izveli pjesme „Breathe“ i „All We Do Today“. Novi album uživo je s tehničke strane odlično izveden te je zvučao gotovo kao i studijska verzija, no dio nastupa koji se istaknuo kao preplavljen emocijama i koji je ostavio snažan dojam jeste upravo izvođenje naslovne pjesme. Tekst za „Eter“ pisala je majka pjevača Denija Kasapovića, a jedina je to njihova pjesma na hrvatskom jeziku te jedna od onih koja tijekom svojeg trajanja zaustavlja vrijeme. One Possible Option svoj je nastup zaključio premijernom izvedbom nove pjesme, a zadnji ove subote nastupili su Goran Bare i Majke.
S orijentalnim tepihom pod nogama i maramom oko vrata, Bare je najavio kako će svirati potpuri njihovih poznatih melodija, a prva je „Rođen za suze“. Doze improvizacije izvedene u ovoj, ali i svakoj drugoj pjesmi, organski se i zapravo situacijski uklapaju u nastup, pa je tako jodlanje između stihova popunilo onaj jaz koji na početku svakog koncerta postoji između glazbenika i publike. Takvi su bili i zvukovi imitiranja životinja, poput zova u divljinu na koji je publika itekako odgovarala. „O divna, o slatka slobodo“, progovorio je Bare prije no što je nastavio na iduću pjesmu, „Ljubav krvari“ čija je izvedba ona vrsta doživljaja kakav se može pratiti jedino s najvišim poštovanjem, s punom pozornošću. Nastavili su dalje s „Krvarim od dosade“ i „Odvedi me“ te pjesmom koja je ujedinila glasove sve publike, „Mršavi pas“. Prvi je dio nastupa bio miran i gotovo tih što je stvaralo zaista intimnu atmosferu, no publika se činila nestrpljivom za skakanjem na Baretove najveće hitove, koje su na kraju koncerta i mogli čuti – „Teške boje“, „Vrijeme da se krene“, „Mene ne zanima“ i „Ja sam budućnost“. Baretovi koncerti čarobni su upravo po tome što, koliko god već puta čuli ove pjesme, ako se dovoljno opustite u njima možete pronaći nešto novo i svježe, nešto što izlazi van granica glazbe. Izveli su i „Put ka sreći“ i „Budi ponosan“, a na bisu uvelike traženu „A ti još plačeš“. Posljednja je bila „Noćas prelazim rijeku“ u kojoj je publika igrala ulogu pratećih vokala, čime je koncert zaključen u zaista predivnoj atmosferi.
