LONDON  Ivan Ljubičić je prije 28 godina igrao finale juniorskog Wimbledona, izgubivši u tri seta od Bjelurusa Vladimira Volčkova. No, zato je 2017. imao razloga za sreću kao trener, Roger Federer osvojio je rekordni osmi Wimledon. Sada je u Londonu kao komentator SKY-ja i direktor u Francuskom teniskom savezu. Šteta je jedino što jučer u finalu nije bilo Donne Vekić.

– Donna je tijekom polufinala s Talijankom Paolini puno jače i puno više doživljavala taj vrtuljak emocija, mislim da je Talijanki pomoglo finale Rolan Garrosa. Prolazila je relativno nedavno kroz slične emocije, jest da je to bila prilika i za nju, ali Donni taj meč značio cijeli život. Donna je igrala bolje, imala je puno prilika zatvoriti meč, ali to upravljanje emocijama je prevagnuo. Kada ti je previše stalo… To je bio taj milimetar koji je odlučio. U tenisu nema neriješenih rezultata – kaže Ivan Ljubičić.

Knjiga

Neće biti remija ni danas. Đoković ili Alcaraz…

– Taj meč je apsolutno otvoren. Može se dogoditi da netko pobijedi u tri seta, ali to je nerealno očekivati. Svi su rezultati otvoreni. Ni Novak ni Carlos ne igraju tenis života, ali će se, kao što se obično događa, dizati tijekom finala. U tim susretima na tri dobivena seta imamo tri-četiri meča u jednom, jedan igrač krene, drugi se mora prilagoditi pa tako redom. To je jedna knjiga, a ne samo jedna priča.

Kakva će to biti knjiga… Od bijega iz rodnog grada, treniranja u stranoj zemlji, finala juniorskog Wimbledona do trenerske pobjede s Rogerom Federerom u Wimbledonu. To su samo neki od poglavlja jedne velike karijere.

– Imao sam uspješnu juniorsku i trenersku karijeru na travi, igračku baš i ne. Nije mi skroz trava mrska. Na kraju krajeva, imam titulu na travi, za razliku od zemlje.

Tradicija

Još danas će u »All England Club«.

– Tradicija se osjeti na svakom koraku. Jedna perfekcija u svakom pogledu. Svaki detalj je osmišljen, pazi se na sve. Još se osjeća da je to nešto specijalno. S razlogom. I može se osjetiti da je turnir veći od svakog igrača. Ima Francuza kojima je Roland Garros važniji, Amerikanaca kojima je bitniji US Open, ili Australaca koji su za Australian Open. Od osam milijardi ljudi, sedam milijardi će reći – Wimbledon. Ostali će se podijeliti na ostala tri. Wimbledon je tenis. Meni je blizu Roland Garros, ali svaki igrač ima neke svoje preferencije.

Uskoro će Ivan opet u Roland Garros, koji će osvanuti pod olimpijskim krugovima.

– Bio sam u Parizu pretprošli tjedan i nevjerojatne su mi te transformacije velikih centara za Olimpijske igre, kao što je bio slučaj s Wimbledonom 2012. godine. Sada se nigdje neće vidjeti nijedan znak Roland Garrosa, Francuskog teniskog saveza… Bit će jako čudno, slično, ali ni blizu isto ni po pitanju organizacije niti vizualno.