Tonko Maroević, Foto: D. ŠKOMRLJ
Akademik Tonko Maroević (Split, 1941.) hrvatski je pjesnik, esejist, prevoditelj (najviše s talijanskog), istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar
LUKOVDOL Na rođendan hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića u njegovu rodnom Lukovdolu počelo 55. Goranovo proljeće. Dan prije manifestacija je otvorena u dvorani Teatra &TD u Zagrebu.
U lukovdolskom Domu kulture »Goranov vijenac« dodijeljen je ovogodišnjem laureatu Tonku Maroeviću, dok je nagradu »Goran« za mlade pjesnike dobila Marija Dejanović.
Akademik Tonko Maroević (Split, 1941.) hrvatski je pjesnik, esejist, prevoditelj (najviše s talijanskog), istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar.
O nagradi je odlučio odbor u sastavu Drago Glamuzina, Slaven Jurić, Miroslav Kirin, Sonja Manojlović i Damir Radić, a dio iz obrazloženja Slavena Jurića pročitala je Sonja Manojlović:
– Ime Tonka Maroevića odavno je prepoznatljivo, gotovo institucionalni znak koji – ovjeren i statusom akademika – stoji iza mnoštva susjednih pa ipak raznovrsnih diskurzivnih djelatnosti što pokrivaju pristojan dio našega kulturnog polja. Autorova ustrajna prisutnost i aktivnost na predstavljanju književnih noviteta, otvaranju likovnih izložbi uz marljivo esejističko i kritičko praćenje novih tendencija u poeziji, kao i u slikarstvu – pa i značajan prevoditeljski staž – ne bi smio zastrti važnost Maroevićeva pjesničkoga djela, odnosno činjenicu da je ono nekoliko desetljeća nezaobilazna referentna točka u suvremenom hrvatskom pjesništvu – navodi Jurić.
Popraćen velikim pljeskom i povicima »bravo!« publici se obratio Tonko Maroević istaknuvši da mu je »Goranov vijenac« posebno značajan, jer dolazi od ljudi koji se bave istim poslom.
– Raduje me što su pjesnici prepoznali pjesnika. Ivan Goran Kovačić bio je pjesnik naše mladosti. Poseban je po svojem jeziku i originalnom korištenju kajkavskog dijalekta, a izdvojio bih i njegov prijevod Rimbauda. U šezdeset godina svoga stvaralaštva prošao sam faze i tradicionalizma i modernizma. Kao kritičar čitao sam tuđe stihove i veselio se radovima drugih, a sebe nekako ne znam prepoznati i iznenaditi. Drago mi je što danas oko vrata nosim »Vijenac« Vojina Bakića, koji je bio moj prijatelj i napravio sam monografiju o njemu – kazao je Maroević, koji je zatim čitao svoje rane pjesme u prozi, pjesme napisane slobodnim stihom i sonete.
Marko Pogačar, novi predsjednik odbora Goranova proljeća, dodijelio je nagradu »Goran« Mariji Dejanović (1992.) za rukopis »Etika kruha i konja«. Prema obrazloženju, ovaj rukopis može se pročitati kao u potpunosti uspio pokušaj stvaranja vlastitog referencijalnog sustava u kojem pojedine ključne riječi dobivaju značenje jedna u odnosu na druge u kontekstu cjeline. Uručene su i nagrade učenicima osnovnih i srednjih škola, a budući da je ove godine Goranovo proljeće u znaku međunarodne suradnje, predstavili su se i pjesnici Versopolisa, europske platforme za mlade pjesnike.
U glazbenom dijelu programa nastupila je kantautorica Sara Renar, koja je izvrsno uglazbila i interpretirala pjesmu »Notturno« Tina Ujevića te izvela svoju pjesmu »Tišina«.
Ovogodišnje Goranovo proljeće održava se u Zagrebu, Lukovdolu, Rijeci i Pazinu, a završnica će biti početkom lipnja u Lukovdolu.
U programu gostuje 33 pjesnikinja i pjesnika iz 13 zemalja. Riječki dio uključuje pjesničku večer u Klubu Palach, dok će se u četvtrak u 12 sati u Book caffeu »Dnevni boravak« predstaviti pjesnici Versopolisa.
