Lokalne gradske tržnice sve strmoglavije gube utrku s namnoženim trgovačkim centrima. Tempo života, dostupnost, povoljnije cijene, načini plaćanja, nove navike mladih generacija, sve su to polazišne točke pred kojima tradicionalne tržnice sve primjetnije gube dah.

Loše upravljanje

Ako pođemo od onog s čime će se, vjerujemo, mnogi složiti, s time da upravo tržnice najbolje odražavaju vibracije nekog grada i regije, njegovih stanovnika, gastronomske i ine tradicije, nameće se pitanje čime ćemo to nadomjestiti ako dozvolimo da štandovi, »banci« i povijesne zgrade paviljona šaptom padnu pod unificiranim neonima. Baš kao što su slojeviti razlozi krize koja sve više pogađa naše gradske tržnice, tako nema ni jednoznačnog odgovora kako ih sačuvati i dati im novu dimenziju s kojima će moći odolijevati aktualnim tržišnim izazovima.

Iz Rijeka plusa, tvrtke u vlasništvu Grada Rijeke, koja je 2017. godine preuzela upravljanje riječkim tržnicama, potvrdili su da su posljednjih godina suočeni s trendom smanjenja ugovora o zakupu prodajnih mjesta. U odnosu na prethodnu godinu, u prvih šest mjeseci ove godine taj pad iznosi 2,5 posto. S druge strane, ističu da povremeno dnevno korištenje prodajnih mjesta na tržnici iskazuje rast u odnosu na lani, primjerice, u lipnju ove godine takvih je zakupaca bilo za 7,6 posto više u odnosu na isti mjesec prošle godine. Međutim, od stalnih zakupaca na tržnici stalno čujemo pritužbe kako cjenovna politika ide na ruku upravo tim, povremenim zakupcima.

– Sveopće gospodarske prilike i pad kupovne moći naših građana usmjerili su kupce prema dobro opremljenim trgovačkim centrima, koji svojom povoljnijom ponudom robe široke potrošnje i prehrambenih proizvoda ozbiljno konkuriraju kupovini na tržnicama. Kao dokaz tome, napominjemo da je u blizini svih riječkih tržnica otvoreno više trgovačkih marketa i supermarketa, navode iz Rijeka plusa. Iz ove smo gradske tvrtke dobili i podatak da na glavnoj riječkoj placi trenutno posluje 28 nositelja obiteljskih i samoopskrbnih poljoprivrednih gospodarstava koji nisu obveznici fiskalizacije. Dodaju i kako postoji »značajan udio domaćih proizvoda, čija raznolikost i količina može varirati, ovisno o sezoni«.

I dok u Rijeka plusu apostrofiraju da ulažu napore kako bi stvorili čim bolje uvjete za zakupce, korisnike i kupce, popriličan je broj onih prodavača koji smatraju da se riječkim tržnicama, zapravo onim što je od njih ostalo, a to su centralna i kvartovska na Zametu, dok je Brajda svedena na svega nekoliko štandova, loše upravlja. Kao primjer daju slučaj gdje se milijune kuna investiralo u skupe suncobrane i metalne kioske od kojih velik dio zjapi prazan dok su, s druge strane, sanitarni čvorovi koji su na raspolaganju zakupcima u takvom stanju da se ulazi samo ako je prijeka potreba.

Prometni kaos

Sve naše sugovornice s glavne riječke tržnice, a riječ je o ženama koje taj težak posao ustajanja u tri ili četiri sata izjutra, po žegi, po cičoj zimi, slaganja i pakiranja kašeta voća i povrća, rade već dvadeset, trideset godina, složne su u jednom – pitanje je vremena kad će i Vela placa odumrijeti sama od sebe. Baš kao što se dogodilo tržnici na Brajdi.

Marijana Šalja gotovo punih trideset godina prodaje na riječkoj tržnici, njezin suprug i duže, a u prodaji im pomaže i sin. U zadnjih desetak godina kaže da ne pamti da je došao ijedan novi stalni zakupac, ako i jest, zadržao se svega par mjeseci. Kaže da razumije kupce koji se žale na visoke cijene, ali veli da je inflacija ušla u apsolutno svaku poru prodajnog lanca. Isti staž na placi broji i Verica Miletić, koja je još tamo davne 1995. godine prvi put izložila svoju robu koju, kaže, dobavlja od jednog OPG-a u Vrani, kraj Biograda na Moru u vlasništvu njezine šire obitelji. Pamti Verica gungulu koja je nekad vladala na placi, kad je sve vrvjelo od prodavača i kupaca.

– I ovo malo kupaca što još stiže do nas dokrajčit će ova prometna preregulacija. Ne znam što bih vam rekla, nekad udarni dan, subota, sad je po prometu kao što je nekad bio ponedjeljak i utorak. Nedjelja je potpuno izumrla, kazuje Verica, nadajući se da će završetak europskog nogometnog prvenstva donijeti napokon i nešto veći broj turista. Jelena Krpan, koja na tržnici broji već desetu godinu, daje i svoju procjenu da je promet otad pao za oko 70 posto.

I iz Uprave podružnice Zagrebačkog Holdinga Tržnice Zagreb kazali su nam kako se u posljednjih desetak godina bilježi blagi pad zakupaca koji se bave prodajom prehrambenih proizvoda, od oko 16 posto. Taj se pad, smatraju, može povezati s manjkom radne snage kod samih proizvođača, kao i odabirom zakupaca da umjesto svakodnevne prodaje na tržnici, biraju prodavati na posjećenije dane – četvrtkom, petkom i subotom. Pad broja zakupaca ne znači i pad interesa građana za same tržnice, uvjereni su u podružnici. Padu razlog ne vide u cijeni zakupa klupa, štandova i prostora na tržnicama jer se one, kako kažu, nisu mijenjale posljednjih 15 godina.

– Kupuje se u trgovačkim centrima zato jer tamo primaju kartice. Mi ih ne primamo i ne možemo raditi tim sistemom. To je najveći problem. Mladi odlaze u trgovački centar i zato jer je tamo jeftinije. A opet gledajte, ove male kruške, nitko neće da ih kupi jer su im prejeftine. Možda da kruškama dignem cijenu s dva eura na pet pa će ih svi kupovati, priča gospođa Katarina koja 30 godina na istom placu na tržnici u Utrinama nudi svoje povrće i voće koje inače vozi iz Gline. Isplati li joj se to!?

Prazan poluotok

– A tko me što pita!? Imam malu penziju, 250 eura, jel’ ja mogu s tim živjeti!? Bit će sretni ljudi koji imaju zemlju da si mogu nešto posaditi, da imaju svoje. Takvo vrijeme dolazi, zaključuje Katarina. Skeptičan naspram budućnosti tržnica je i gospodin Mirko na štandu s jajima. Kaže, nije to kao nekad da na tržnicu kumice donose svoje viškove. Danas je na tržnici svega pet, šest proizvođača, a drugo su uglavnom nakupci i prekupci, a i roba u trgovačkim centrima je i triput jeftinija, tvrdi Mirko.

– Mladi sve manje dolaze na tržnicu. A još je tu jedna bitna stvar, ta da na tržnicama ide samo keš. Po centrima se pegla kartica. Živimo na plastici, detektira Mirko.

Našu dilemu koliko je na tržnicama uistinu domaćih proizvoda Uprava rješava podatkom da je na svim zagrebačkim tržnicama oko 1.900 zasebnih zakupaca od kojih je 900 OPG-ova dok je preostalih oko 1.000 drugih trgovačkih društava, a OPG po zakonu smiju prodavati isključivo svoje proizvode. Zagrebačke tržnice, ne dvoji Uprava, itekako imaju budućnost, na sve 22 lokacije plus Veletržnica i hladnjača. A da bi ona bila svijetla u tijeku je i izrada strategije revitalizacije zagrebačkih tržnica, čiji je nositelj Grad Zagreb, Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje u suradnji sa Zagrebačkim holdingom, Podružnicom Tržnice Zagreb.

Imaju li zaista tržnice budućnost ili će doživjeti sudbinu, na primjer, Dolca, mitske zagrebačke tržnice koja vikendom još živi, preko tjedna i nije to nalik dobrim strarim vremenima, nije to više tržnica na koju domaći dolaze da bi se osjećali pravim purgerima, a turisti kako bi okinuli selfi za uspomenu. Zagrepčani, očito, više baš ne dolaze u centar grada.

Slično je i u Zadru, gdje gradska pijaca na Poluotoku iz godine u godinu postaje sve manje privlačna za zakupce. Sve ih je manje, a ponuda im je sve siromašnija.

Nema ni kupaca jer Poluotok je, čini se, postao žrtvom vlastitih turističkih ambicija koje su u grad dovele strance, ali potjerale domaće, kojima nije, naročito sada, na kraj pameti po spizu ići na Poluotok, gdje ponajprije nemaju gdje parkirati. Slika najpoznatije zadarske pijace tako je i više nego zabrinjavajuća, jer, iako vas na prvi pogled mogu zavarati bogato popunjeni banci, na drugi ćete pogled ipak primijetiti kako ih je mnogo ispražnjeno. Teško se podnosi konkurencija velikih trgovačkih lanaca, naročito u okolnostima gdje se sve više gleda kako kupiti jeftinije i povoljnije.

Pustoš u Puli

A da situacija nije bajna potvrdile su nam i prodavačice, koje se trude banke na pijaci držati napunjene raznim domaćim proizvodima – od voća i povrća, do cvijeća i sadnica.

Bibinjka Gordana isto se tako sve teže nosi sa izazovima rada na pijaci, a nasljednike, kao i brojne druge, nema. Svakog je dana u Zadru sa svojim domaćim povrćem, a kazala nam je kako turisti preko ljeta spašavaju stvar jer tradicionalno kupuju domaće s pijace. No, slažu se prodavačice u jednom – kada jednom odu u zaslužene mirovine, banci će ostati prazni. Gospođa Manda tako na pijaci prodaje bukete cvijeća za sušenje. Svoj dugogodišnji staž na pijaci odradila je prodajući razno povrće, a sada, uz suprugovu mirovinu od tek 500 eura pokušava podebljati kućni budžet.

– U Zadar smo s područja Jasenica stigli prije pedesetak godina, a dok smo podizali kuću u gradu i dok je bilo zemlje za poljoprivredu, imala sam i životinja i bavila se uzgojem u polju i tako prehranjivala obitelj, a višak prodavala na pijaci, prisjetila je Manda. Prodaja, kaže nam, svake godine ide sve teže. Svoje zemlje nema, a čak i da želi, kazuje nam, u Zadru se malo gdje može što uzgajati. Slično razmišljaju i druge prodavačice, koje mahom nemaju koga da ih naslijedi nakon što se umirove. Zadarska će pijaca, poručuju, polako umrijeti.

Baš kao što već umire i pulska ljepotica, zgrada tržnice koju mnogi smatraju jednom od najljepših u Hrvatskoj. Uprava gradskog komunalnog poduzeća »Pula usluge i upravljanje«, u čijem je sastavu tržnica, već godinama kroz brojne natječaje pokušava pronaći zakupce za više poslovnih prostora. Naime, na katu radi svega nekoliko poslovnih prostora, uglavnom onih koji pružaju ugostiteljske usluge. Većina je prostora prazno.

Iz razgovora s nekolicinom zakupaca doznali smo kako je inflacija napravila svoje. Na pitanje oko trendova kažu kako je ljeti, za vrijeme turističke sezone promet pojačan na samoj zelenoj tržnici, prije svega radi centra grada i atraktivnog izgleda same zgrade dok po pitanju korisnika zgrade tržnice nema većih fluktuacija, ponajprije radi intencije prodavača da zadrže atraktivna prodajna mjesta.

U odgovoru na pitanje oko visine cijena najma i konkurencije trgovačkih centara, uprava pulske tržnice napominje kako cijena najma godinama nije bila dostatna za pokrivanje svih troškova održavanja, a kamoli investicijskih iskoraka.

Slavonija se drži

Rezultat toga jest polagano zapuštanje zgrade, a kriza koja pogađa sve tržnice na malo je slojevita, od odluke za bavljenjem poljoprivredom, ukupnih troškova i opterećenja neke obitelji koja se želi baviti proizvodnjom i prodajom hrane na ovakav način, naravno i promjenom navika kupaca koji u nekim slučajevima radije odlaze u supermarkete.

Bogatu povijest ima i osječka gornjogradska tržnica. Središte je ne samo trgovanja voćem, povrćem, mesom i drugim namirnicama, već i društvenog života, osobito subotom kada je najposjećenija, a njezini kafići dupkom puni gostiju koji pretresaju aktualne teme, a jedna od neizostavnih u posljednje vrijeme odnosi se na cijene, koje su osjetno više od onih u trgovačkim centrima, no s druge strane nitko ne spori da su sezonski proizvodi na tržnici, u prvom redu voće i povrće, kvalitetniji. Direktorica Tržnice Osijek Ivana Davidović smatra kako su trendovi dobri kada je riječ o osječkoj tržnici, s obzirom na to da ove godine imaju 320 rezerviranih klupa, što je u odnosu na prošlu godinu samo dva posto klupa manje. I na osječkim je tržnicama primjetna sezonalnost, ali ne ovisna o turizmu, nego o poljoprivredi.

– U proljeće definitivno imamo skokove. Tada kreće sezona pa se povećava i broj mjesečnih i dnevnih zakupa nerezerviranih klupa. Trenutno brojimo 170 zakupnika na klupama na kojima se prodaju voće povrće i cvijeće. Te su klupe rezervirane na godišnjoj razini, a treba im pribrojiti još tridesetak zakupnika koji se pojavlju na mjesečnoj ili dnevnoj razini, ističe Davidović.

Kada je riječ o zastupljenosti domaćih proizvoda, direktorica ističe da Tržnice Osijek već 16 godina s Udrugom hrvatskih tržnica provode projekt Certificirana seljačka tržnica, što je jamstvo da se na klupama osječkih tržnica mogu pronaći domaći proizvodi. Direktorica Tržnice Osijek Ivana Davidović ističe kako su ove godine imali 79 certificiranih poljoprivrednih gospodarstava.

-To je jamstvo da su proizvodi koji se nude na našim tržnicama zaista proizvedeni na gospodarstvima poljoprivrednika u njihovoj vlastitoj proizvodnji. Imamo još OPG-ovaca koji ne žele sudjelovati u projektu, tako da je ukupan broj zapravo puno veći, ističe Davidović, koja je svjesna i promjena navika kod kupaca, no drži da se osječke i tržnice u drugim krajevima Hrvatske još uvijek ne trebaju brinuti za budućnost.

– Svjedoci smo da se ovakav način trgovanja u zapadnim zemljama sve više napušta, međutim, u Hrvatskoj je još uvijek prisutan i ja sam optimistična s obzirom na to da se nalazimo na području Slavonije i Baranje gdje je obilje plodne zemlje, a i navike naših ljudi su takve da vole jesti svježe domaće proizvode, tako da osobno vjerujem u budućnost tržnica i da će se one održati – zaključila je direktorica Tržnice Osijek.

Riječki paviljoni čekaju
novog zakupca

Ishodište glavne riječke tržnice, ono po čemu je poznata i što je i danas uvelike nosi, velika je ribarnica koja stoluje u jednom od tri paviljona, tih uistinu prekrasnih, povijesnih zgrada koje su, nažalost, zapuštene i sve praznije. Prvi, »mliječni« paviljon već duže vrijeme djeluje sablasno i čini se da je samo pitanje dana kad će se i ono malo preostalih prodajnih mjesta pozatvarati. Drugi paviljon u kojem nude svježe meso i suhomesnate proizvode. još pokazuje kakvu-takvu živost, međutim, pitanje je koliko ima mjesta optimizmu pohodi li se kat na kojem vlada pustoš. Prije nekoliko godina investiralo se pozamašne novce u nove, metalne kioske, naslagalo ih se kao sardine pored drugog paviljona, u Trnininoj ulici, i sve otad tako stoje. Ne zna se što je vremenom postalo rjeđe na tom dijelu riječke tržnice, zakupci ili kupci. Kameni stolovi između prvog i drugog paviljona zamijenjeni su drvenima, pa za vrijeme jačih bura taj dio zjapi prazan. Problem sve manjeg broja kupaca dodatno je eskalirao zbog nove prometne regulacije središtem grada zbog velikih infrastrukturnih zahvata što se samo »nakalemilo« na poodavni kaos koji vlada s parkirališnim mjestima u blizini tržnice.

Na upit što kane poduzeti kako bi riječke tržnice, naročito Velu placu, revitalizirali, iz Rijeka plusa ponavljaju već poodavno izrečene planove, između ostalog i kroz širu i bogatiju ponudu u zatvorenim prostorima.

– Cilj je stvoriti veću prepoznatljivost stvaranjem dodatnih sadržaja i privlačenja većeg broja ljudi kroz ponudu lokalnih obiteljskih gospodarstava, uz posebno kreirane tematsko gastronomske usluge, organizacije raznih događanja te prilagođavanja radnog vremena potrebama kupaca i mogućnostima korisnika usluga. Navode, između ostalog, kako je u tijeku »usuglašavanje provedbenih akata« za objavu javnog natječaja za zakup paviljona na način davanja objedinjenog prostora, a u kojem bi se organizirali razni domjenci, druženja i edukativnih radionica iz kulinarstva i gastronomije.