Novozelandski glumac Jed Brophy, poznat prije svega po raznim ulogama u serijalima »Gospodar prstenova« i »Hobit«, proteklog vikenda bio je počasni gost festivala fantastike Isle of Wonders održanog u Cresu.

Tri dana neumorno je sudjelovao u raznim dijelovima programa, družio se s fanovima, dijelio autograme i strpljivo pozirao za selfije, a rado je dao i ekskluzivni intervju za Novi list.

Ovo je prvi put da ste na Cresu, a je li ovo i vaš prvi posjet Hrvatskoj? Koliko poznajete Hrvatsku?

– Da, tako je, prvi sam put u Hrvatskoj i mislim da nisam mogao izabrati ljepše mjesto. Stvarno sam jako uzbuđen što sam ovdje. Malo sam istraživao o otoku Cresu prije samog dolaska.

Znam da vaš otok krase predivne plaže, šume, špilje… Već sad znam da je Cres mjesto gdje se želim vratiti.

Posjet Hrvatskoj mi je već dugo na listi želja, ali do danas nisam imao vremena ni prilike uzeti si malo odmora i vremena za sebe. Drago mi je da sam pozvan. Iako ću biti vrlo zaposlen, ipak ovo smatram odmorom.

Pozitivna energija

Kako vam se svidio naš otok, naš mali grad, kakvi su vaši prvi dojmovi po dolasku trajektom?

– Ovo je predivno i prijateljsko mjesto. Odrastao sam u vrlo maloj zajednici na Novom Zelandu, otprilike kao ovdje u Cresu. Volim mala mjesta, odrastao sam na farmi.

Gradovi nisu za mene, više volim nešto poput Cresa. Jako me se dojmila luka. U Wellingtonu gdje živim, i gdje Peter Jackson ima svoj studio, također postoji luka. Osjećam se gotovo kao kod kuće, jednostavno predivno.

Ovo, naravno, nije vaša prva konvencija. Međutim, organizatori su se potrudili napraviti nešto drugačije od sličnih događanja, čak su izbjegli uobičajeni nastavak »con« u nazivu manifestacije. Što mislite o njihovoj ideji da gotovo cijeli Cres postane pozornica na kojoj će se odvijati razne aktivnosti prebogatog programa ove konvencije?

– Mislim da je ideja fantastična. Time su uspjeli zainteresirati gotovo cijelu zajednicu za nešto novo u njihovom gradu, ali i neku novu, širu publiku koju su privukli na otok.

Jako pametan potez, mislim da im se već isplatilo u smislu velike količine pozitivne energije koja je u zraku. Puno je volontera iz samog grada Cresa, prijatelja koji su se jako angažirali oko cijele konvencije… Puno je posla, ali stvarno se divim kako je sve izvrsno organizirano.

Poznati ste po tome što poštujete svoje fanove, imate puno strpljenja za njih, volite se družiti s njima. I na ovoj creskoj konvenciji prihvatili ste puno zadataka i posjetitelji su vas imali prilike često susretati. Podijelite s nama najneobičnije iskustvo koje ste doživjeli na nekoj od konvencija.

– Mogu izdvojiti jednu konvenciju gdje je bilo 65.000 ljudi, četiri hotela povezana mostovima u staklu između zgrada, ne možeš nikako pobjeći. To je bilo u jednom vikendu, tijekom tri dana.

Sa mnom su bili još Billy Boyd, Adam Brown, Craig Packer i držali smo panel na kojem je bilo 4.000 ljudi u jednoj dvorani, a u prostoriji pored bilo je još par tisuća ljudi koji su to isto pratili na velikim ekranima.

Srce mi je kucalo jako brzo, osjećate se kao na ogromnom koncertu i ne možete pobjeći. Nisam mogao ni prošetati u miru i to me jako umaralo, jednostavno je sve skupa bilo previše.

San Diego Comic-Con, prošle sam godine bio tamo, također je bilo jako puno ljudi. Ako niste navikli na tolike gužve, može biti prilično iscrpljujuće.

Djetinjstvo na farmi

Krenimo sad otpočetka vašeg glumačkog rada. Kako je došlo do toga da se počnete baviti glumom? Spomenuli ste da ste porijeklom iz obitelji farmera.

– Odrastao sam na farmi ovaca koja je pola sata udaljena od planine koja je u filmu predstavljala Kletu goru. Imali smo 5.000 ovaca, 500 krava i dvadesetak konja, a samo 40 djece u mojoj školi.

Kad sam otišao u internat Palmerston North vidio sam i neki drugi, vanjski svijet, širu sliku. Nakon što sam se vratio kući, ostao sam još godinu dana na farmi i odlučio da želim nešto drugačije.

Želio sam biti profesor tjelesnog, pa sam upisao kineziologiju, četiri godine studija. Dok sam to studirao, okušao sam se u nekim dramama i Miranda Harcourt, trenerica glume Nicole Kidman, rekla mi je da bih trebao ići na dramsku akademiju.

Upisao sam i to, s idejom da ću biti profesor tjelesnog, ali ću također poučavati dramaturgiju. Nakon jedne izvedbe publika se ustala i pljeskala i pomislio sam: Da, ovo sam ja. Godinu dana nakon što sam završio i dramsku školu glumio sam u komadu Stephena Sinclaira koji je nešto ranije s Peterom Jacksonom napisao zombi film »Braindead«.

Peter je došao iza pozornice i pitao me bih li volio biti u njegovom filmu, a ja sam razmišljao kako nikako ne bih volio glumiti zombija. Nisam imao pojma da je to Jackson.

Tek kad mi je Stephen rekao da je to bio Peter Jackson uspio sam ga stići prije nego je otišao i pitao ga stoji li još uvijek ponuda za ulogu i, eto, to je početak moje filmske karijere.

S Peterom radim preko 30 godina, imali smo osam zajedničkih projekata i nisu sve bili filmovi. Između velikih filmova, uvijek bi me angažirao za neke svoje projekte, kao na primjer rekreacija bitke kod Galipolja tijekom Prvog svjetskog rata u što su bila uključena i moja dva sina. Peter je izvrstan šef, ali i veliki mentor.

Mentor, šef i, vjerujem, prijatelj.

– Da, i veliki prijatelj, prije svega. Peter često govori da smo obitelj i tako se odnosi prema nama. Naravno da uvijek postoji hijerarhija, pogotovo na setu, ali atmosfera je gotovo kao kod kuće. Peter sjedi i pije čaj, nikad ne viče. On je genij, uvijek se znao okružiti kvalitetnim ljudima, ne samo u smislu posla nego i u smislu ljudskosti.

LOTR je pravi primjer toga, kolika se povezanost razvila između glumaca i to iznimno brzo, kao da su oduvijek bili jedni za druge, samo ih je netko trebao posložiti na isto mjesto, a usput su i vrhunski glumci. S obzirom na to da snimanje traje dugo, to moraju biti ljudi koji će se dobro slagati.

Jedna od Jacksonovih odlika je da okuplja ljude ne samo na temelju njihovih talenata nego i prema tome kakve su njihove osobnosti, što je bitno za suradnju na setu. Jednom ste rekli: »Nadam se da ću ostati zauvijek prijatelj s ljudima s kojima sam radio na ‘Hobitu’ i mislim da su konvencije dobar način da se podsjetimo kako smo postali grupa stvarno cool ljudi.« Jeste li ostali prijatelji?

– Naravno, redovito se čujemo i ostali smo u kontaktu. Baš jutros sam se dogovarao s trojicom kolega e-mailom za jedan event u Ujedinjenom Kraljevstvu pred kraj godine i rekao sam im kako bi iduće godine svi trebali doći na Cres.

Volio bih da se to ostvari jer mislim da bi oni bili pun pogodak za ovu zajednicu, koliko sam do sad uspio dobiti dojam. Fanovi nam daju smisao svega, radi njih snimamo, radi njih radimo ovakve događaje da se i oni mogu poistovjetiti s nama bar na neko vrijeme, da vide kako svijet fantazije postoji i van filma, da im bude opipljiv.

Kao vitez koji oslobađa cresku kulu

Recept za uspjeh

Fanovi se osjećaju jako uključeni u filmove koje snimate i strastveno prate sve što se događa, pa žele znati svaki detalj kod snimanja. Možete li s nama podijeliti neke osjećaje i iskustva kad ste uključeni u tako velike projekte?

– Kad snimate 18-19 sati na dan, tijekom 14 mjeseci, pa onda još godinu dana dosnimavate i stalno ste s istim ljudima, razvijete neku posebnu vezu, stvarno je tako.

Radili smo film po jednoj od najpopularnijih knjiga na svijetu te smo imali i obavezu odraditi vrhunski posao, fanovi tog svijeta to zaslužuju. Nemate često priliku snimati nešto što znači toliko puno jako velikoj grupi ljudi.

Velika je to odgovornost, ali i velika radost kad završite projekt i vidite da je dobro. Sjećam se dana kad su Martin Freeman i Ian McKellen napustili set »Hobita«, sve odrasli ljudi, svi smo plakali i grlili se i nitko nije htio da priča završi, jer smo znali da se vrlo vjerojatno neće opet dogoditi nešto tako veliko.

A uspomena i iskustava ima bezbroj.

Primjerice, bio sam jedan od trenera konja na setu LOTR-a, čak sam i kupio jednog od konja iz Rohana na kraju snimanja. Tijekom snimanja imao sam priliku proći gotovo cijelu svoju zemlju na konju.

Tko uopće dobije priliku za tako nešto? Stvarno sam zahvalan na svemu. Jedinstveno je to iskustvo i teško ga je završiti. Siguran sam da nikad neću tako nešto doživjeti jer sve vezano uz LOTR, sve je bilo prvi put.

Probili smo led s fantasy žanrom, prvi put je film tog žanra osvojio Oscare, takvo prvo iskustvo sigurno više neću doživjeti. Uspjeli smo jako približiti taj svijet našim fanovima, a to je prvenstveno Peterova zasluga.

On je radio filmove koje bi on kao fan fantasy žanra volio gledati i to je recept za uspjeh. Non-stop se moglo pratiti što se događa na setu, puno sadržaja iza scene postalo je dostupno našim fanovima i mislim da je to bilo presudno da ovaj žanr zaživi u punom svjetlu.

Priča se da Peter Jackson ponovno okuplja svoj tim i da se možda planira nova trilogija. Što nam možete i smijete otkriti o tome?

– Javnost zna da će Peter i njegov tim raditi na dva filma, to je potvrđeno. Opet će snimati na Novom Zelandu i mislim da će to privući dosta fanova. Sjećam se kad se Viggo vratio za snimanje »Hobita«, bilo je kao da se član obitelji vraća kući nakon dugog izbivanja.

Ne samo na setu, nego su ga fanovi jako željno iščekivali, Viggo je strašno popularan. Ljudi su se ugledali na njega jer je vrlo jednostavan, nenametljiv, dobro jaše, dobar je s mačem, dobro izgleda, ali najvažnije od svega je što je jako, jako dobra osoba.

Možda jedan od najvelikodušnijih glumaca s kojima sam imao priliku raditi. Koliko se on trudio oko kolega na setu, oko fanova, stvarno jedna izvrsna osoba. Uglavnom, možemo očekivati samo dobre stvari.

Dok čekamo nove filmove, recite nam nešto o onima po kojima ste postali poznati. U »Gospodaru prstenova« pojavili ste se u više različitih uloga, kao orke, Nazgul, Rohirim, čak i jedan patuljak. Mislim da niste bili samo hobit. Koja vam se uloga najviše svidjela?

– Da, imao sam priliku glumiti gotovo svaku rasu u Međuzemlju osim hobita. Često im je trebao netko od glumaca tko zna jahati, a u jednom trenutku ja sam bio jedini glumac koji je bio i dobar s konjima, tako da sam i tu imao veliku sreću. Nekako mi se sve posložilo. Osim toga, ne vole svi da im stoji hrpa šminke i kostim cijeli dan po cijelom tijelu, a meni je to bilo izazovno i novo i nisam s time imao problema.

Mislim da mi je Nori patuljak najzanimljivija uloga, ako bih mogao jednu izdvojiti. Možda zato jer sam imao puno vremena za pripremu uloge, za razliku od LOTR-a gdje sam došao na set i nisam imao blagog pojma kako da se krećem kao ork, pa mi je Peter pokušavao objasniti kako bi trebali hodati s obzirom na to da ih se muči, udara, da nose teško kamenje.

Pokušao je pokretima nekako to dočarati i to je bilo toliko smiješno da je više sličilo na neku komediju. U LOTR-u sam jedan dan bio ork, drugi dan crni jahač.

Glumio sam pet različitih uloga tjedno, probudio bih se ujutro i pitao Petera što sam danas. Srećom, dobro sam se snašao u tom skakanju iz uloge u ulogu, mislim da je to jedna od mojih prednosti.

Što se »Hobita« tiče, imali smo osam tjedana pripreme da istražimo jezik, kretanje likova, da razvijemo povezanost između likova i da bude što vjerodostojnije.

U »Hobitu« ste, kroz cijeli proces nastajanja filmova, oko dvije godine bili Nori, najvragolastiji član Družine. Je li to nekako utjecalo na vas, kad se kroz tako dugo vremensko razdoblje morate uživjeti u jedan lik?

– Apsolutno. Kad dobijete ulogu koja se temelji na liku iz knjige, imate obavezu to odraditi što bolje radi fanova te knjige i tog lika. Radio sam s velikim profesionalcima s puno znanja pa sam uvijek osjećao obavezu dati sve od sebe. Radi svega toga, atmosfere na snimanju i općenito oko filmova, narastao sam kao glumac.

Isto tako, naučio sam biti zahvalan jer znam kako je život na farmi težak. Ovdje smo u svijetu glamura, ne želim reći da gluma nije težak posao, ali koliko ti gluma vrati, neizmjerno je.

Naučio sam biti zahvalan i to želim prenijeti na moje studente kojima predajem, na ljude koje možda inspiriram, da mogu lakše vidjeti koliko je bitna zajednica u ovom poslu i koliko jedni drugima dajemo.

Isto tako trebate se naučiti na odbijanje, netko će vas odbiti za ulogu bez prevelikog objašnjenja i to je isto dio tog svijeta. Cijelo moje iskustvo snimanja filmova i svih ostalih projekata promijenilo me kao osobu, rekao bih isključivo nabolje.

Creski gradonačelnik Marin Gregorović predaje Jedu Brophyju ključ grada