Koncertni promotor i član organizacije Distune promotion Željko Pendić ovogodišnji je dobitnik Nagrade Grada Rijeke za doprinos kulturno-umjetničkom životu i urbanom identitetu grada Rijeke.

Nagrada koja mu je uručena na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Rijeke u povodu Dana svetog Vida i Dana grada Rijeke, priznanje je koje Penxa, kako ga mnogi od milja zovu, potvrđuje kao važnog aktera na nezavisnoj riječkoj kulturno-glazbenoj sceni, ili kako preferira reći, riječkoj kulturno-glazbenoj zajednici.

Aktivan na sceni više od dva desetljeća, Željko Pendić jedan je od osnivača Distune promotiona, nezavisne organizacije koja od 2010. godine promovira kvalitetnu i aktualnu glazbu u Rijeci i šire. Pored fokusa na glazbu, tu je dakako zastupljena i promocija drugih kulturnih formata, a posebice se ističe multimedijalni Impulse Festival, kojim je ova organizacija u proteklim godinama djelovanja opravdala očekivanja na lokalnoj i nacionalnoj razini.

Ove godine Grad Rijeka vam je dodijelio godišnju nagradu za doprinos kulturno-umjetničkom životu i urbanom identitetu grada Rijeke. Kakvi su dojmovi, reakcije?

– Zahvaljujem se na nominaciji i na nagradi, i na tome što sam u odabranom društvu, no ono čime se mi bavimo i šira zajednica koja to prepoznaje – to je najveća nagrada. Reakcije su super, a nagrada je svojevrsno priznanje za naš dosadašnji rad koji gledam kao cjelinu, unatoč tome što sam ovom prilikom izdvojen.

Stoga hvala svima koji su proteklih godina bili dio ove priče, te onima koji i dalje jesu, a stvarno ih ima mnogo: od bivših i sadašnjih članova, gostiju svih programa, produkcijskih timova, kolega i srodnih organizacija, voditeljica i voditelja prostora, obitelji do presudnog faktora – publike.

Pravi pothvat

Nedavno sam naišla na jedan članak u Novom listu koji je objavljen prije desetak godina, u počecima djelovanja Distunea, a u kojemu je rečeno da su Raul Jereb, Dubravko Stašek i Željko Pendić »probudili uspavanu riječku scenu«. Kako je scena izgledala tih godina kada ste vi krenuli s organizacijom koncerata?

– Zanimljivo mi je gledati s odmakom na te početke, pogotovo uzimajući u obzir da smo ušli u cijelu priču baš onako kako i treba – iskreno. Misao vodilja bila je napraviti nešto za sebe i svoje prijatelje, nešto što nas povezuje, a to je glazba. Generalno više volim riječ zajednica nego scena, jer na kraju krajeva zvuči bliskije i ljepše.

Svako vrijeme nosi svoje, i pluseve i minuse. U to vrijeme kad smo mi krenuli, bilo je, a i uvijek će biti nekih drugih i organizatora, i prostora, i publike. Mi smo jednostavno htjeli, što mislim da nam je u konačnici i pošlo za rukom, postaviti koncert izvan gabarita te neke klasične ustaljene konzumerističke priče: a to je mahom promocija poznatijih lokalnih izvođača.

Organizacija koncerta ili sličnog kulturnog programa nije neka posebna »drama«, parametri se odavno znaju, ali naš cilj bio je sve skupa posložiti i dobiti taj faktor »x«. Drugim riječima, željeli smo ponuditi nešto ipak drugačije, bilo to izborom gostiju, konceptom, prostorom izvedbe pa i promocijom. Htjeli smo stvarno zagrabiti u tu vreću (pod)žanrova i pravaca, i prije svega dobro se zabaviti jer to bi trebala i biti poanta. Ako barem malo ne uživamo u tome što radimo, nema baš puno smisla.

U svemu tome održati kontinuitet i stvoriti prepoznatljivost je ipak pravi pothvat. Stoga je u cijelu našu priču uloženo puno truda, istraživanja i ljubavi. Počevši od tvrdoglavosti u smislu ustrajnosti unatoč financijskim gubicima i svemu što ide uz početke neke takve glazbene avanture do međusobnog razumijevanja i podrške kad si na pragu odustajanja. Ali unazad par godina, kada izostavimo te godine korone, vidimo da je taj kontinuitet otvorio vrata našoj zajednici koja se proširila, a samim time i ostvarila prepoznavanje u kulturnom i glazbenom svijetu, ne samo na razini Rijeke, županije, države, nego i izvan.

Životna škola

Početke Distune priče obilježio je DIY pristup, odnosno »uradi sam« koncept, prvenstveno kad govorimo o organizaciji programa u različitim prostorima. Kako to da niste nikad otvorili vlastiti prostor ili slično?

– Vlastiti prostor nam nije bio nužan, jer smo htjeli istražiti i promovirati kvalitetnu glazbu i ponuditi je čim šire. DIY pristup je zapravo životna škola koja se jako lijepo može nadovezati na više razina i između ostalih uključuje solidarnost i pomaganje što smatram jako važnim. A kako stvarno slušamo sve i svašta onda objediniti sve te želje da budu produkcijski ostvarive na jednom mjestu je nemoguće i suludo. No negdje smo si ipak zapisali kao plan rada, osim koncerta, festivala, izdavanja, promocije, imati i vlastiti klub, ha, ha, ha.

Ovakva shema iz prostora u prostor omogućila nam je i da upoznamo širinu infrastrukture u Rijeci, stvorila milijun svakojakih situacija i zapravo nam dala ogromno iskustvo. A nije da se nismo okušali u programskom vođenju, i prije Distunea sam zanat voditelja ispekao u Big Rock Mami što je bilo baš jedno super ludo vrijeme!

Prostor koji nam je od početka bio otvoren je The Beertija, koja u svojim gabaritima omogućuje jedan zamašnjak za niz programa, preko književnih večeri, prezentacija, koncerata, partyja, festivala i kvizova, i veseli me što je usprkos svemu prostor preživio, štoviše s ambicioznim planovima za budućnost.

No, opet imati svoj prostor zahtijeva potpuno neki drugačiji ritam i rizik za koje vjerujem da će ga naći buduće generacije, koje se malo pomalo okušavaju u organizaciji jer nažalost nije da ne manjka praznih prostora u Rijeci.

Moglo bi se reći da u jednom smislu kao kolektiv njegujete neformalnu strukturu. To uključuje i poseban odnos vas kao organizatora i promotora s bendovima, odnosno glazbenicima iz Rijeke.

– To i jest srž našeg odnosa prema izvođačima. Osobno sam jako zahvalan, što je taj naš krug stvarno temeljen na prijateljstvu i što je odnos s nekolicinom riječkih grupa upravo potekao iz tog prijateljskog ozračja. Spomenut ću nekolicinu bendova kao što su My Buddy Moose, Pomelo Chess Society, The Siids, The Black Room, Entropist, Marinada i Po’ Metra Crijeva čiji su članovi dolazili kao posjetitelji na naše koncerte prije petnaestak i više godina, i tako smo se i upoznali.

Mi želimo da taj prijateljski odnos bude kruna izvedbe za koju je apsolutno primarno da bude profesionalna. To znači da se vodi načelima prostora koji je odgovarajući za njihovu izvedbu i naravno da se onda njihov rad prezentira u najboljem smislu pred publikom.

I mislim da je neka naša uloga posljedična, ali i bitna jer ona spaja umjetnika i publiku. Taj moment žive svirke i odnos između publike i artista, ali i nas koji smo iza zastora neraskidiva je simbioza. Kao i sve tako i ovdje je fluidno, nekad uspije, a nekad i ne. Važno je da se stvari ne forsiraju.

Prepoznatljiva estetika

Osim specifičnog pristupa važno je istaknuti i određujući faktor urbanog identiteta koji je svojevrsni biljeg žanrovske, ali i prepoznatljive vizualne estetike Distunea. U tom dijelu značajna je suradnja sa Studijom Radnja koji svakom plakatu daju personalizirani dodir.

– Počeli smo s Kristijanom Vučkovićem, koji je po meni napravio fenomenalan iskorak, posebno kada govorimo o formatu plakata. Bez obzira što živimo u digitalnom dobu pa svi mogu napraviti čudesa, plakati su naša produžena ruka, a iza svakog stoji nečiji rad. Kao što i gosti, umjetnici, bendovi isto imaju svoju priču, tako želimo da taj plakat, odnosno grafička identifikacija priča svoju priču. To je nešto što apsolutno cijenimo jer bez toga mislimo da bismo se utopili u nizu ponuda koje se mijenjaju iz dana u dan.

Upravo je studio Radnja čiji je vlasnik Antonio Karača prepoznao naše želje koje su kompatibilne s njegovim načinom rada i suradnja je bila samo pitanje vremena. To ne govorim samo zbog Impulse Festivala gdje je Antonio u kombinaciji s Petrom Vrdoljak iz godine u godinu evoluirao u svojem vizualnom identitetu, nego u svim programskim jedinicama: od redovite koncertne klupske sezone do specijaliziranih programa.

Nedavno je pokrenut novi natječaj ‘AJMO!’ Ureda za izvoz hrvatske glazbe We Move Music Croatia, čiji je cilj potaknuti koncertnu aktivnost i razvoj publike u manjim mjestima, izvan makroregionalnih centara Hrvatske. Što mislite o ovoj inicijativi?

– Imamo itekako kvalitetnu prvenstveno alternativnu glazbu, izvođačice i izvođače u svim žanrovima i smatram da je bitno stvoriti zdrave temelje na lokalnoj razini. Kad kažem zdrave temelje, govorim o infrastrukturi, počevši naravno od klupske, jer klupski koncert je baza u prirodnom razvoju benda i zajednice, što je smjer u kojem bi se generalno trebalo ići.

Dosta se preskače ta klupska kultura, odmah se ide na (open air) festivale, masovna besplatna događanja, uspjeh preko noći, ali klupska kultura apsolutno mora biti temelj kad je riječ o glazbi. Bez obzira što svi govore o četiri velika grada, Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, mi imamo jedan veliki grad, a to je samo Zagreb, koji ima i redovitu klupsku ponudu, festivalsku i financijsku infrastrukturu i bottom line, ima publiku.

Svi ostali, uključujući i naš grad, usprkos glazbenom nasljeđu koja mu daje veliku prednost, nemaju odgovarajuću infrastrukturu. Dakle, govorimo o svim stavkama tog nekog procesa, bez toga mislim da neće biti uskoro velike razlike između navedenih gradova i ostatka zemlje. Ali imamo i primjer dobre prakse, Šibenik koji je apsolutno po glazbenoj ponudi i napravio najveći iskorak.

Stoga mi je drago da se WMM »okrenuo« i potiče razvoj domaćeg terena jer bez toga nećemo imati što ni za izvoziti. Nadam se da će natječaj AJMO uspjeti i da će bendovi imati priliku svirati, a ne ostati »ispod radara«, te da će se u narednim godinama osim Zagreba profilirati još 4-5 glazbenih središta, jer smo u protivnom osuđeni na puki entuzijazam koji ja apsolutno podržavam, ali dugoročno bi mogao splasnuti, a onda se, nažalost, i ugasiti.

Moglo bi se reći da je u Rijeci doista primjetan problem nedostatak odgovarajućeg koncertnog prostora i okrenutost prošlim vremenima, što u konačnici uvjetuje određeni kulturni status quo. Zanimljivo je da Impulse Festival istražuje i promišlja o novim prostorima u kojima se glazba može poslušati, time proširujući i infrastrukturnu viziju o riječkim koncertnim prostorima. Kad navodimo dobre primjere, mogli bismo spomenuti mini kino u Exportdrvu koje je »otkriveno« s prošlogodišnjim izdanjem, ali i uključivanje GKR-a u ovogodišnjem izdanju koje se pridružilo tom multimedijalnom aspektu.

– Super je imati taj naš povijesni temelj i to nam je velika prednost, no 2024. je godina, malo više fokusa treba staviti na sadašnjost i stvaranje glazbe koja je nikad prodornija i brža za doživjeti, iskusiti, da nam to nasljeđe ne postane zapravo uteg koji nas na kraju može zakopati u prošlim vremenima ili mjestima.

Doista se ponosimo Impulse Festivalom, iz više razloga, a prvenstveno zbog sjajne suradnje sa Studentskim kulturnim centrom koja je u startu nastala u dogovoru s prvim voditeljem SKC-a Zoranom Baljkom. Impulse je multimedijalan u smislu istraživanja različitih kulturnih segmenata, preko plesa, filma, te likovnog izražavanja, u različitim prostorima, zadržavajući klupsku kulturu u fokusu i ulaženjem u nove prostore u kojima glazba još nije bila. Pokušavamo omogućiti da ta glazba, kao što glasi lajtmotiv festivala Music is everywhere, doista to i opravda, a ne samo da ostane parola.

Naravno da su nastupi aktualnih bendova primarni motiv za pokretanjem Impulse Festivala koji je doslovno dao poticaj da u Rijeci zaživi i sajam ploča. Impulse Festival je zapravo primjer zdrave suradnje koja nam je itekako bitna za na kraju krajeva za naše djelovanje i angažman bilo da je riječ o organizaciji u cjelini ili pak članova ponaosob.

Bilo je tu i drugih brojnih in and out programa kojih se skupilo posljednjih godina gdje su upravo suradnja na svim razinama s kolegama, prijateljima iz cijele regije, uvelike olakšale realizaciju istih. Od aktualnih na »domaćem terenu« bih svakako izdvojio Harisa i njegov Pajol bar, Tozu i Peek&Poke muzej kao zdrave primjere stvaranja priče poticajne za zajednicu.

Tu je naravno i suradnja u obliku glazbenih promocija s Dallas Music Shopom na čelu s Josie, a značajno nam je i partnerstvo s Art-kinom, HKD-om, kao i savezom udruga Molekula. I apsolutno što nam daje i potvrđuje našu glazbenu širinu je i udruga Kreativni Krk, s kojima radimo Krk Etno Festival Pul Kaštela, potpuno drugi žanrovski mikro kozmos utemeljen na našim postulatima.

Prenošenje znanja

Osim organizacije, promocije, produkcije, možemo govoriti i o nekim drugim vrijednostima koje Distune promovira. Osim dakako alternativne kulture, dodajmo svemu i edukativni moment koji je istaknut posljednjih nekoliko godina putem radionica »Let’s Talk About Music«. Mislite li da je osposobljavanje mladih u bilo kojem pa i u neformalnom smislu važna stavka koja bi mogla barem indirektno utjecati na promociju i promišljanje razvoja alternativne kulture?

– I to je jedan od smjerova u kojemu nastojimo dati svoj doprinos. Mislim da je najveća vrijednost u bilo kojem segmentu, a govorimo sad o kulturi, preciznije o glazbi, da neko svoje znanje možeš prenijeti dalje. Spomenuta zajednica koja je na prijateljskoj bazi stvorena i proširuje se, omogućuje nam da se naše znanje gomila, daje nam lakši pristup mladima ili novim ljudima u konačnici koji se žele ovime baviti ili jednostavno ljudima koji u određenom trenutku života odluče izdvojiti neko svoje vrijeme.

Let’s Talk About Music na bazičan način pruža priliku za upoznavanjem organizacijske sheme koncerta ili festivala koji uključuje i dobre i loše strane, a mogu se primijeniti i na druge kulturne evente. Uz adekvatan pristup koji uključuje profesionalne mentore i praktičan rad u trajanju od otprilike dva mjeseca radionica se uspješno provodi unazad šest godina. Veseli nas interes za istom, a još više kada vidimo da su polaznici nastavili ili im je pomoglo u njihovim idejama.

Općenito edukacija je ključna, stoga za raznorazne tipove radionica za sve uzraste uvijek kažem go for it! Također nije zgoreg spomenuti da smo odlukom Senata Sveučilišta u Rijeci dio stručne baze Sveučilišta koje za cilj ima uspostave suradnje omogućujući povezivanje rada u praksi sa znanošću, umjetnošću i visokim obrazovanjem.

Kako gledate na stanje nezavisnog glazbenog promotorstva danas? Kako vidite poziciju nezavisnog aktera u današnjoj kulturi?

– Svakodnevno žongliranje na relaciji »sad imaš – sad nemaš«. Jedina konstanta je na ovim prostorima riječ kriza. Bilo da je ekonomska, politička, društvena… U tom vrtlogu koji zapravo melje jako je teško donositi neke odluke, a kamoli dugoročne strategije stoga je pozicija nezavisnog glazbenog promotora nezahvalna i zapravo pod upitnikom za daljnji nastavak. Nije tu samo riječ o prekarnom radu, nego o uvjetima za rad općenito.

Pandemija koronavirusa nam je pokazala još jednu nepravednu učinkovitost sporog sustava zvana država. Izostanak konkretnih mjera ili poticaja za opstanak, moglo bi se reći i preživljavanje, rezultiralo je dodatnim osiromašenjem kulturnog sektora i napuštanjem odnosno pronalaskom drugog posla, što i nije baš motivirajuće za generacije koje dolaze. S druge strane, koliki udio BDP-a pripada kulturi s kojom se toliko znamo dičiti i ponositi? Bez konkretnih financijskih i sustavnih pomaka moglo bi biti kao u onim stihovima »Evropa pomozi«.

Negdje na tom tragu treba spomenuti kako nije dobro da grad kao što je Rijeka nema samostalni odjel za kulturu, nego je dio mega odjela. A znamo kako mega stvari završavaju… kaboom! Mislim da grad kulture koji je prepoznat na europskoj razini jednostavno mora imati adekvatniji tretman i status po tom pitanju: od infrastrukture do javnih potreba i općenito načina financiranja. Najgore od svega je »bacanje« kulture na tržište što je klasičan show business.