Nekadašnji gospićko-senjski, a danas splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je krcatoj u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću svečano euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je zaredio đakona Karla Špoljarića za prezbitera.

U koncelebraciji su bili dijecezanski upravitelj Gospićko-senjske biskupije mons. Richard Pavlić, kancelar preč. Mišel Grgurić, župnik o. Anto Knežević, ređenikov župnik preč.Mile Šajfar, pater Ivo Antunović dekan filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu, vlč. Josip Đurin odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu i svećenici Gospićko-senjske biskupije. Misi su nazočili i redovnici, redovnice, bogoslovi, te obitelj i rodbina ređenika.

U homiliji se nadbiskup osvrnuo na mnoge napasti koje prijete svećeniku. Bog, pozivajući pojedinca, na početku njegovog duhovnog puta, hrani ga „medom i mlijekom“ da se što bolje osposobi za sve ono što će se od njega tražiti kasnije.

“Nikada ne smijemo zaboraviti tu istinu da smo kao svećenici izabrani između ljudi da bismo kasnije bili poslani tim ljudima da im na poseban način služimo. Ne da bi se ljudima koristili, nad njima vladali, nego da se za njih i njihovo spasenje žrtvujemo,” rekao je nadbiskup Zdenko, dodavši kako je sam Isus pozvao da budemo kao on: blaga i ponizna srca.

Blagost i poniznost uvijek ide zajedno. Nastavio je pozvavši se na riječi Pape Franje: Svećenik može postići 2-3 doktorata, ali ako ne zna nositi Isusov križ, doktorati ništa ne koriste“.

Svoju propovijed završio je riječima: “Dragi Karlo, trudi se da uvijek ostaneš svećenik po Isusovu srcu. Trudi se da ti svaka Misa bude Mlada Misa, da je slaviš s takvim žarom i zanosom, s takvom ljubavlju i predanošću. Euharistija će onda hraniti i čuvati tvoje svećeništvo, a ti ćeš biti svećenik po Isusovu srcu. Amen.”

Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja – polaganje ruku i posvetna molitva. Zatim je novozaređeni mladomisnik Karlo obukao službenu liturgijsku odjeću.

Na kraju mise mladomisnik Karlo zahvalio se prvo Bogu na pozivu koji mu je podario, svojoj obitelji te odgojiteljima i svima koji su ga pratili na putu do ređenja. Posebnu zahvalu izrekao je župljanima župe Perušić te ih zamolio da ga nastave pratiti molitvom.