Civilne udruge upozoravaju da tražitelji azila i azilanti nailaze na brojne prepreke - Dora Palić, Ana Vračar, Vanessa Kotlar, Vladislav Arinichev i Luka Kos / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Kod osoba pod međunarodnom zaštitom i tražitelja međunarodne zaštite ostvarivanje prava ovisi o dobroj volji osobe na šalteru, u ambulanti ili tajništvu, kaže Vanessa Kotlar iz organizacije »Are You Syrious?«
povezane vijesti
U povodu Međunarodnog dana izbjeglica 20. lipnja mreže civilnih udruga uputile su javni apel hrvatskim vlastima da se pod hitno uhvate u koštac s problemima koji se tiču ljudskih prava i statusa tražitelja azila u prihvatilištima i detencijskim centrima, a politike integracije usmjere u praktičnu primjenu.
Koordinacija za integraciju, neformalna mreža organizacija civilnog društva koje pružaju podršku izbjeglicama u uključenje u društvo od države traži rješenja za probleme jezičnih barijera, pristupa zdravstvenim i socijalnim uslugama, obrazovanju te ostalim uslugama u cilju olakšavanja ravnopravnog sudjelovanja u društvu. Pretjerana birokratiziranost i arbitrarnost službenika na šalterima nerijetko ih onemogućava u realizaciji osnovnih prava. U oba slučaja, kada su u pitanju izbjegli djeca i mladi, oni su dvostruke žrtve.
Tražeći utočište
– Bježeći od genocida, rata i konflikata, progona i kršenja ljudskih prava u Gazi, Ukrajini, Južnom Sudanu, DR Kongu, Rusiji, Afganistanu, Siriji, Burundiju i drugdje, sve veći broj izbjeglica u svijetu traži utočište i sigurnost, dok solidarni odgovor i podrška na njihove potrebe na međunarodnoj i europskoj razini izostaju. U isto vrijeme u Hrvatskoj država kontinuirano propušta uspostaviti integracijske mjere dostatne ljudima koji su zauvijek napustili svoje domove, naglasili su iz Centra za mirovne studije (CMS).
Bijeg iz Putinove Rusije
Vladislav Arinichev vjerojatno najpoznatiji ruski državljanin u Hrvatskoj, a i šire, koji je pobjegao režimu Vladimira Putina kao mladi disident i suradnik Alekseja Navaljnog, preminulog u sumnjivim okolnostima u ruskom zatvoru, jučer je ispričao svoju intimniju stranu priče. U zagrebačkom prihvatilištu Porin i dalje čeka hrvatske vlasti, sada već 18 mjeseci, da se smiluju i odobre mu azil. – Jedino što znam je da me ovdje nitko ne treba, da će svi oko mene učiniti sve da odustanem i odem iz Hrvatske. Zbog njih ću se osjećati kao da nisam čovjek, da nemam nikakva prava, da imam samo milostinju od gospode koju sam se usudio uznemiravati, da moj život ne znači ništa, a ako sutra nestanem iz Hrvatske, nitko se neće brinuti o mojoj sudbini, kao što se za mene nisu brinuli ni u Hrvatskoj. Držat će me 21 mjesec u Porinu, učit će me hodati od kreveta do blagovaonice i natrag, ali ništa dalje od toga. Ako se usudim išta reći o uvjetima života u Porinu, o tome da se ne razumijem u pravne stvari… o tome da se bojim za svoj život čak i dok sam u Hrvatskoj, nitko me neće poslušati, povjerio se 31-godišnji Arinichev. Arinichev je prvi ruski građanin osuđen na novčanu kaznu zbog zagovaranja uvođenja sankcija Rusiji, a tijekom boravka u Porinu objavio je kratki film o katastrofalnim uvjetima boravka u prihvalitištu. Prošao je golgotu ruskog zatvora, a Kremlj ga drži na popisu državnih neprijatelja. |
Vanessa Kotlar iz organizacije »Are You Syrious?« upozorava da unatoč postojanju zakonskih odredbi koje jamče slobodan pristup zdravstvenom i obrazovnom sustavu azilanti i tražitelji azila nailaze na prepreke.
– Mi često nailazimo na situacije da kod osoba pod međunarodnom zaštitom i tražitelja međunarodne zaštite ostvarivanje njihovih prava ovisi o dobroj volji osobe na šalteru, u ambulanti ili tajništvu. Posebno je problematičan način vođenja nezaposlenih osoba pod međunarodnom zaštitom i sve djece izbjeglica u zdravstvenom sustavu.
Budući da ne posjeduju matični broj osiguranika (MBO) njihovo vođenje u administrativnom zdravstvenom sustavu uvelike je otežano. Često dolazi do toga da ih liječnici opće prakse odbijaju primiti, a posebno je zabrinjavajuće što pedijatri odbijaju primiti djecu izbjeglica.
Osim toga, djeca koja su navršila 15 godina, a nemaju dokaz o završetku osnovnog obrazovanja upućuju se na opći program obrazovanja odraslih. No, ti programi nisu razvojno adekvatni za adolescente koji se uključuju u novu zajednicu i smatramo da su škole kao glavno mjesto integracije mladih izbjeglih dužne prestati gledati na papiru godine života, a početi ih gledati kao djecu s pravom na obrazovanje, druženje s vršnjacima i podršku razredne i šire zajednice. Iako je zakonski regulirano da se mladi od 17 i 18 godina mogu uključiti u srednjoškolski sustav u praksi ih preusmjeravaju u program za odrasle koji se i naplaćuje, upozorila je Kotlar.
Problemi integracije
Luka Kos podsjetio je na jaz koji postoji između državnih politika i nevladinog sektora kao i običnih građana, susjeda koji pomažu izbjeglicama u učenju hrvatskog jezika ili prevođenju dokumenata.
– Solidarnost i razumijevanje, ona ista koju pokazuju naši sugrađani i sugrađanke diljem Hrvatske, moraju postati temelj politika naših političara u Saboru i Vladi. Rad na integraciji ne smije biti rad isključivo pojedinaca i organizacija civilnog društva. Naši političari su nam dužni omogućiti funkcionalne politike koje će olakšati, a ne otežati integraciju i solidarnost, dati priliku izbjeglicama da nauče hrvatski jezik, a službenicima da imaju pristup prevoditeljima kada im je to potrebno, naglasio je Kos. U organizaciji Koordinacije diljem Hrvatske u tijeku je 11. Tjedan IZBJEGLICAma!, sada već tradicionalna manifestacija koja se održava od 10. do 28. lipnja online te u brojnim gradovima – u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci, Zadru, Sisku, Karlovcu, Kutini, Županji i Mljetu. Konferencije, izložbe, projekcije filmova, interaktivne radionice, kvizovi, glazbene i kulinarske večeri samo su neki od programa na kojima se govori o problemima i potencijalima za rješenja integracije izbjeglica u lokalnim sredinama i razmjenjuju vještine i »recepti« za kvalitetniji život.
Ana Vračar iz Inicijative za slobodnu Palestinu progovorila je o jednom od najnasilnijih i prisilnih izmještanja ljudi u svijetu koje se trenutno odvija u Palestini te pozvala na nastavak vršenja pritiska na državne institucije kako bi se iste zalagale za mir, prekid vatre i konkretnu podršku obiteljima i pojedincima pogođenima ratom. Izlazak iz Gaze praktički je nemoguć jer Izrael blokira prelazak granice.
– Od 7. listopada lani, najmanje 1,7 milijuna ljudi protjerano je iz svojih domova, što predstavlja više od polovine cjelokupnog stanovništva Gaze. Stalna opstrukcija dostave humanitarne pomoći, kontinuirano bombardiranje i nadzor ostavili su većinu ljudi u Pojasu Gaze bez hrane, uz realnu prijetnju da će to stanje postati kronično i dovesti do gladi s dugoročnim posljedicama. Najmanje 8.000 djece je već prošlog tjedna bilo akutno pothranjeno, dok su izraelski napadi onemogućavali rad centara improviziranih za borbu protiv gladi, upozorila je Vračar. Inicijativa za slobodnu Palestinu na Europskom trgu danas u 18 sati organizira simboličnu simulaciju »die-in« polijeganja ljudi na tlo u spomen na ubijene u Gazi.