Sukobi mišljenja, povišeni tonovi pa i svađe pri izboru i dodjeli godišnjih nagrada nisu ništa novo kad je riječ o goranskim (vjerojatno i svim drugim hrvatskim) lokalnim samoupravama. Uvijek ima onih koji misle da taj i taj nije trebao dobiti tu i tu nagradu, odnosno da je netko nezasluženo zakinut, a drugi nezasluženo nagrađen. Potvrđuju to i na sjednici Gradskog vijeća Delnica iznesena oprečna mišljenja vezana uz ovogodišnju dodjelu nagrada Grada Delnica pri čemu, dojam je, povod za nezadovoljstvo nisu bili oni koji su nagrade dobili već oni koji ih – nisu dobili. To pak upućuje na nesavršenost sustava dodjela tih priznanja, sustava koji se u gotovo svim lokalnim samoupravama svodi na to da se nagrada može dobiti samo ako te netko kandidira i ako je ta kandidatura valjana po svim odrednicama raspisanog natječaja. To je, u osnovi, sasvim u redu. Ali nije i dovoljno jer se gotovo uvijek u gotovo svim goranskim sredinama nakon ovakvih dodjela priznanja vuče nezadovoljstvo.

No, nije to jedini minus ovog nesavšenog sustava. Još je gore, dojam je, što liste dobitnika u pojedinim sredinama stvaraju dojam o neaktivnosti i siromaštvu društvenog i ostalog života pojedinih sredina. Primjerice, za nedavne dodjele godišnjih priznanja Općine Fužine gotovo sve nagrade dodijeljene su mladim sportašima koji se bave podvodnom orijentacijom i borilačkim sportovima. Nedvojbeno je da su te nagrade zaslužene. No, što je s ostalim ljudima tog područja. Zar baš nitko drugi iz nekih drugih područja aktivnosti ne zaslužuje nagradu? Zar se u Fužinama, kad je o godišnjoj nagradi riječ, ne radi ništa osim orijentacijskog ronjenja i borilačkih sportova? Zar u Delnicama ne postoji ništa što zaslužuje priznanje osim sanjkanja na prirodnim stazama?

Sigurno postoji. Samo što ti pojedinci, udruge ili institucije ili nisu kandidirani, ili su kandidature formalno-pravno nepotpune. I tu na red dolazi lokalna samouprava koja bi to trebala kontrolirati i pomagati u puno većoj mjeri no što je to slučaj sada kad se većina goranskih općina i gradova zadovoljava time da osnuju Komisiju za dodjelu nagrada, a ta Komisija čeka prijedloge i ako se dogodi da je neka kandidatura nepotpuna, birokratski se, čast izuzecima, lako i olako odbacuje. Ne bi li se onima koji ponude nepotpunu kandidaturu trebalo pomoći? Ili još bolje, ne bi li trebalo osnovati tijelo pri gradskim i općinskim vijećima koje bi analiziralo sve aspekte rada i života u svojoj sredini te na temelju toga predlagalo kandidate o kojima bi onda Komisija odlučivala?

Bez takvog sustava događa se ovo što sada imamo – oni koji dobro analiziraju uvjete prijave i naprave dobru prijavu bit će uspješni, čak i ako je njihov kandidat dao puno manje za jednu sredinu od onih koji jednostavno – nisu dobro popunili prijavu. A da ne govorimo o onima, a sigurno ih ima, čiji rad ostane u sjeni jer jednostavno nemaju nikoga da ih predloži. Dakle, dok se ovaj sustav ne usavrši bit će nezadovoljstva i nepravdi, odnosno događat će se ono čemu smo svjedočili prije desetak godina kad su u Delnicama nekoliko godina zaredom priznanja dobivali članovi jedne udruge koja je, očigledno, znala dobro napisati prijavu. A ako je vještina pisanja prijave za nagradu bitnija od sadržaja rada, ako je forma bitnija od sadržaja, onda će se to, što god tko mislio, prije ili kasnije početi odražavati na vrijednost i značaj nagrada koje se dijele.