Svi jasno trebaju odrediti svoj stav po pitanju ratova i to tako da osude stradanja civila i traže okončanje ratova, naglašeno je na današnjoj konferenciji “Apel za mir i žurni prekid ratova u svijetu” koji je potpisao niz domaćih i međunarodnih uglednika.

Početkom 1950-ih samo su tri zemlje imale nuklearno oružje, a sat Sudnjeg dana, koji je napravljen nakon bombardiranja Hirošime i Nagasakija, bio je postavljen na tri minute do ponoći, dok je na minimumu bio za vijeme kubanske krize – dvije minute do ponoći.

Nakon Hladnog rata stajao je na 17 minuta, a od tada stanje se samo pogoršava – danas smo na 90 sekundi do ponoći.

– Situacija je daleko gora no što je ikada bila. Imali smo stoljeće da se popravimo, a stanje s klimatskim promjenama sve je gore, razlike između bogatih i siromašnih nikada nisu bile veće i danas devet zemalja ima oružje nuklearnog uništenja. Svijet se mijenja i mijenjat će se još brže, rekao je Ivo Šlaus, počasni predsjednik Svjetske akademije umjetnosti i znanosti i inicijator Apela za mir.

Čovjek i nasilje

Spomenuo je sedamnaest globanih ciljeva za održivi razvoj koje je UN napisao 2015. godine. Među njima, naime, nije navedena zabrana rata.

– Kada sam pitao zašto je tako, rekli su da nitko nije lud da ratuje. Mi smo svjedoci rata koji se od Europe preko Bliskog istoka proteže do Afrike.

Rat ne može imati pobjednika. Mnogi se nadaju da će se jedna strana ekonomski iscrpjeti, no ni to nije moguće, jer današnji je svijet multipolaran, rekao je Šlaus.

Dodao je kako su sve do sada napravljene studije potvrdile da čovječanstvo nije nasilno.

– Nasilje smo mi izmislili i jednako ga tako mi možemo i odbaciti. Jedino što je bitno je mir, a najvažniji su čovjek i čovječanstvo, zaključio je Šlaus.

Sudionici konferencije istaknuli su da im je jasno da to okupljanje neće imati globalnog odjeka, ali su se složili da im je svima dužnost dati svoj glas za mir u svijetu koji se ubrzano naoružava.

Veliku zabrinutost situacijom u kojoj su rat i globalno uništenje izvjesniji od mira iskazao je i bivši predsjednik Republike Ivo Josipović. Naveo je kako se ni od jedne strane uključene u rat ne može očekivati pravljenje ustupaka.

– Velike sile su pokretači, ali odgovornost je i na malim državama. Danas dostupno oružje ima kapacitet uništenja čovječanstva. Ne vjerujem da će nakon našeg apela čelnici svjetskih sila odustati od ratovanja, no ako se vodimo idejom Cesarićeva “Slapa”, onda možda ima nade.

Našu inicijativu vidim kao kap, koja bi s brojnim drugim inicijativama, pritiscima civilnog društva i političara, mogla postati slap, poručio je Josipović.

Brine ga i to što se u javnom mnijenju, pa i od strane medija, čuju jaki ratni bubnjevi – bilo direktno ili podržavanjem onih koji podržavaju sukobe. Pojasnio je zašto je važno da javnost ne podržava ratove.

– Ako javnost jasno kaže da je protiv rata i da neće podržati vlast ako nastave podržavati rat, onda ima nade, rekao je Josipović, jedan od dvojice bivših predsjednika koji su potpisali Apel.

Oružje i problemi

I Stjepan Mesić stao je uz inicijativu i rekao kako je u svim velikim promjenama političkih režima uvijek ostao neki neriješeni problem, na kojem se razvijao nastavak problema.

– Ukoliko se kod velikih odluka problem ne riješi do kraja, on uvijek ostaje s korozivnim elementom koji se širi. Raspad Sovjetskog Saveza mirno je završio, ali je potom na području SSSR-a došlo do sukoba između republika i slobodnih oblasti, jer neki problemi nisu riješeni, pa tako i pitanje Ukrajine i Rusije.

Jedini je izlaz apelirati na mir i riješiti političke probleme koji nisu na vrijeme bili riješeni, poručio je Mesić. Postavio je i pitanje ostvarivanja mira ratovanjem.

– Nuklearno oružje ima više zemalja, a ne znaš kome može pasti na pamet da krene, a kome da odgovori. Ukrajina je dobila milijune tona oružja i ratne opreme, no naoružavanjem se ne rješavaju problemi. Može li doći do mira na bojnom polju, upitao je Stjepan Mesić.

Marita Brčić Kuljiš s Filozofskog fakulteta u Splitu navela je kako se nitko nije nadao da ćemo u ovom stoljeću morati apelirati za mir.

– Rat je trebao ostati ostavština 20. stoljeća. Immanuel Kant je rekao da će se vječni mir ostvariti ako se države razoružaju, a u zadnje vrijeme ne samo da se naoružavaju nego se mlade poziva na uključivanje u vojsku.

Svaki rat uništava čovjekovo dostojanstvo. Svi koji pozivaju na rat u ime boga, boga ne poznaju – ni jedan bog ne želi rat, jer inače ne bi bio bog.

Tako ni oni koji u ime čovjeka i mira pozivaju na rat ne poznaju čovjeka, jer ni jedan čovjek ne želi rat, istaknula je Brčić Kuljiš.