Muzej iluzija, originalni hrvatski koncept koji spaja zabavu i edukaciju, otvoren je u danskom Kopenhagenu gdje svakodnevno broji mnoštvo znatiželjnih posjetitelja koje na svakom koraku čeka poneka – iluzija. Već na samom ulasku čeka vas ljubičasto-zeleno kolo koje se vrti u krug zbog čega vam se, koncentrirate li se dovoljno dugo, pult za kupovinu karata okreće oko svoje osi.

Smije se na naše opažanje Kristian Johannes, stručnjak za iluzije, kako mu stoji kraj imena koje nosi oko vrata kao jedan od brojnih djelatnika Muzeja iluzija u Kopenhagenu.

S obzirom na to da ideja o muzeju iluzija potječe od hrvatskih osnivača, Kristian je za takvo što prvi put doznao baš na putovanju kroz Hrvatsku. Nakon što se oduševio posjetu zagrebačkom Muzeju iluzija, uvelike ga je razveselilo kada se u danskoj inačici pojavio oglas za posao. »Stvarno sam sretan što sam ovdje dobio posao, posrećilo mi se!«, kaže Kristian.

Najveći u Europi

Jedinstven spoj svijeta zabave i edukacije otvoren je u travnju ove godine u samom centru Kopenhagena, i to u njegovoj najpopularnijoj ulici Strøget. Ujedno je (trenutno) najveći muzej iluzija u Europi i prostire se na 1.200 metara kvadratnih, a posjetitelji mogu vidjeti više od 70 atraktivnih eksponata raspoređenih po katovima.

Iluzije u danskom muzeju povezane su s kulturom te države pa se posjetitelji mogu penjati uz povijesnu kopenhagensku fasadu i posjetiti potpuno novi koncept specijalnog danskog hot dog štanda, a uvelike se osjeti i prisutnost književnika Hansa Christiana Andersena.

I kada kažemo uvelike, to doista i mislimo jer se u jednoj prostoriji nalazi njegov ogroman portret u više boja, a oči književnika doslovce vas prate po muzeju.

– Posjetitelji obožavaju muzej jer je sušta suprotnost klasičnim muzejima u kojima zna biti dosadno jer se ništa ne smije dotaknuti niti se smije previše pričati pa možete samo razgledavati.

Ovdje to ne vrijedi. Dapače, muzej vas poziva na dodirivanje i istraživanje. Obožavaju ga i mlađi i stariji, evo, ja sam u dvadesetima i volim ovdje provoditi vrijeme, a dolazili su i moji roditelji, kaže Kristian naglasivši da je najveći mamac Muzeja iluzija upravo njegova interaktivnost.

Pitamo ga koji su se eksponati pokazali najpopularnijima, a naš sugovornik bez zadrške govori da je to Amesova soba. Riječ je o iskrivljenoj sobi koja stvara optičku iluziju odnosno optičku varku u prosuđivanju dubine prostora.

Sastoji se od prostorije koja – pod jednim kutom gledanja jednim okom – izgleda normalno, ali je zapravo vrlo nepravilna po dubini i visini, pa se ljudi i predmeti u njoj čine nenormalno velikim ili malenim. Neobičnu sobu kosih zidova izumio je američki znanstvenik Adelbert Ames Jr. 1946. godine pod utjecajem spisa Hermanna Helmholtza.

Na ovom je principu snimana i slavna trilogija »Gospodar prstenova« koja vrvi likovima različite veličine.

Testiranje »ispravnosti«

Odmičući se od Amesove sobe, prolazimo kraj zidova na kojima su izvješene brojne iluzije. Shvaća Kristian da svako toliko zastajkujemo provjeravajući »ispravnost« optičkih varki pa nam objašnjava koliko je zapravo lako obmanuti ljudski mozak.

– Možete uzeti ravnalo i provjeriti jesu li iste veličine, smije se Kristian dok gledamo u trokute koji naoko izgledaju tako da je jedan vidljivo manji od drugog, a zapravo su – jednake veličine.

Mozak nam automatski, zbog međusobnog razmaka trokuta, pretpostavlja da je riječ o različitim veličinama.

– Poanta svih ovih iluzija je zapravo zavarati vaš mozak da vidi nešto što uopće nije tamo, komentira Kristian. Jedan od primjera takve optičke iluzije je i Műller-Lyerova varka s dvije vodoravne linije koje na krajevima imaju znak strelice.

Gledajući linije, jedna se čini duljom. Naravno, na kraju uzimate ravnalo i shvaćate da su jednake duljine.

Jedno od objašnjenja je to da dijelovi strelice koji »strše« iz prividno dulje crte vizualno jednostavno produžuju tu crtu. Drugo je to da mozak te crte percipira kao tordimenzionalne, a za kutove pretpostavlja da su pravi.

Lakši primjer za shvaćanje ovog objašnjenja je Ponzova varka – mozak sliku pericpira kao tračnice (ili što slično) pa vodoravne crte prilagođava njima.

Važno je napomenuti da Műller-Lyerova varka ne zavarava sve ljude. Na one koji žive u okolini bez mnogo pravih kutova (malo zgrada, kružne nastambe i sl.) ova varka neće utjecati, odnosno oni će reći da su crte jednake duljine.

Optičke iluzije na crtežima prate vas u šetnji muzejom pa ćete naići na 3D holograme koji se pojavljuju pa nestaju, mijenjaju motiv ili pak nestaju iz okvira.

Uz sobe, najatraktivnije su interaktivne instalacije kraj kojih možete napraviti genijalne fotografije za uspomenu i pritom se dobro nasmijati pa nas ne čudi što Kristian čitavo vrijeme naglašava da je muzej doista zabava za čitavu obitelj.

Beuchetova stolica

Muzej je podijeljen na instalacije, sobe i izložbe, a u postavu se kao instalacija nalazi stolica Beuchet koju je osmislio francuski psiholog Jean Beuchet 1963. godine. Beuchetova stolica moćna je optička iluzija koja uključuje dva relativno velika komada aparata: preveliko sjedalo stolca i četiri noge stolca normalne veličine.

Kada je pravilno raspoređena i promatrana s točno određene lokacije, osoba koja sjedi na sjedalu izgleda mnogo manja nego što zapravo jest.

Glava na pladnju naziv je instalacije koja će možda najviše razveseliti one najmlađe, ali malo tko je ravnodušan kada pogleda »glavu« prijatelja, članova obitelji ili kolegice s posla posluženu – na tanjuru! Iluzija napravljena pomoću pametno postavljenih ogledala svakako je jedna od najpopularnijih!

Soba koju nikako ne preporučujemo nekome tko pati od vrtoglavice je Vortex tunel napravljen tako da svjetlosni efekti čine da se most na kojem stojite – vrti u krug!

Naravno da je riječ o iluziji te da stojite na mjestu, a jedino što se okreće oko vas su svjetla zbog kojih vam mozak percipira da se i vi krećete skupa s njima.

Iluzija je takva da se oslanja na način na koji mozak interpretira vizualne znakove i na manipulaciju vestibularnog sistema zbog čega rezultira dezorijentirajućim iskustvom.

Naravno, ogledala u tunelu stvaraju iluziju beskonačnosti u svim smjerovima. Tako da, jednom kada zakoračite nogom na most… Pa, recimo samo da ćete se ili lavljeg srca odmaknuti korak unatrag u sigurnost ili ostati zatečeni i držati se čvrsto za ogradu dok čitav spektakl ne završi.