Paolo Trichilo novi je veleposlanik Republike Italije u Hrvatskoj. Tijekom njegova boravka u Rijeci razgovarali smo o aktualnim temama koje se tiču partnerskog odnosa između Italije i Hrvatske, djelovanja Zajednice Talijana u Hrvatskoj, te o suradnji dviju država po pitanju antiterorizma.

Veleposlaniče Trichilo, kako je protekao početak vašeg novog mandata kao predstavnika Italije u Zagrebu?

– Za mene je velika čast biti imenovan veleposlanikom u Zagrebu, gdje dolazim 34 godine od početka svoje diplomatske karijere započete 1990. godine. Riječ je o vrlo značajnom zadatku, s obzirom na to da postoji intenzivna mreža odnosa između Italije i Hrvatske, temeljena na dubokim i konsolidiranim povijesnim vezama koje osim institucija uključuju i gospodarstvo, kulturu, znanost te civilno društvo obiju zemalja, uključujući i manjine. Kao što sam imao priliku kazati jednom kolegi prije koji dan, kad bih i želio, ne bih mogao izdvojiti niti jedan pojedini prioritet u sklopu moje djelatnosti jer jedan tako iznimno bogat i raznovrstan odnos kao onaj koji postoji između Hrvatske i Italije, ne može se limitirati na samo jedan njihov aspekt, već ih mora sve sadržavati: snaga našeg partnerstva sastoji se upravo u činjenici da je vrlo opsežno i zasnovano na dobrosusjedskim odnosima.

Trgovinski partner

Možete li nam dati koji primjer?

– Vrlo rado, ali pritom ću se pokušati limitirati samo na ono najbitnije. Na gospodarskom planu Italija je prvi trgovinski partner Hrvatske i na petom mjestu na listi najvažnijih investitora, s preko 4 milijarde eura u razdoblju od 1993. do 2023., a ti su odnosi tijekom vremena osnaženi s nekoliko bilateralnih sporazuma. Kad je riječ o političkom aspektu, veze između dviju država treba sagledati u kontekstu naše zajedničke pripadnosti Europskoj uniji, Atlantskom paktu, te sveobuhvatne multilateralne kooperacije. Kad je riječ o regionalnoj suradnji na jugoistoku Europe i šire na području jadranske i sredozemne regije, aktivna politička suradnja između Italije i Hrvatske na području sigurnosti, gospodarstva, kulture, okoliša i na drugim poljima poprima posebni značaj. U tom pogledu nedavno je stupio na snagu između Italije i Hrvatske ključni sporazum vezan za isključivi gospodarski pojas. Uz to, trilateralni sporazum koji obuhvaća i Sloveniju, posljednjih godina pridonosi zajedničkoj suradnji na različitim bitnim područjima poput zaštite okoliša, turizma, gospodarskog razvoja obalnih regija te suzbijanju ilegalnih migracija zahvaljujući suradnji ministara unutarnjih poslova.

Postoji li područje u kojem bi se ta suradnja mogla proširiti i razgranati?

– Svakako, poglavito jer je Hrvatska zemlja kojoj je EU dodijelio, posredstvom Državnog plana obnove i otpornosti, u odnosu na bruto domaći proizvod, najveća financijska sredstva te bi se u tom pogledu mogle razviti nove prilike. Jedan od primjera je onaj vezan za Smart Cities (Pametni gradovi) gdje je Italija posredstvom Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu (Istituto per il Commercio Estero – ICE) iz Zagreba bila zemlja partner prošlog ožujka na konferenciji u Zagrebu. U svom govoru na otvorenju naglasio sam kako je riječ o sektoru koji omogućava poboljšanje kvaliteta života građana posredstvom novih tehnologija, za koje su talijanske tvrtke (počevši od onih nazočnih na sastanku) u mogućnosti ponuditi svoj »know-how«. Slična je tema vezana za još jedan trilateralni projekt koji financira EU, a koji su pokrenule Italija, Hrvatska i Slovenija, a odnosi se na kreiranje Doline vodika Sjevernog Jadrana. Kao što sam istaknuo u svom govoru na konferenciji koju je prošlog travnja u Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu organiziralo Talijansko veleposlanstvo i Talijansko-hrvatska gospodarska komora, unatoč tome što rezultati neće biti vidljivi u skorašnje vrijeme, najvažnije je da je projekt pokrenut, jer se radi o tehnologiji koja će pridonijeti očuvanju okoliša i održivosti našeg gospodarskog napretka. Tim povodom me se posebno dojmio interes koji su za ovaj projekt iskazali veleposlanici izvan europskih država, kao što su kolege iz Kine i Japana. U svibnju je Italija bila zemlja partner LEAP Summita u Zagrebu, posvećenog poduzetništvu mladih, gdje smo otvorili nove mogućnosti suradnje u sektoru »green fashion« (zelene mode), u kojem se moda i talijanski stil udružuju u svrhu održivosti okoliša. Vrlo zanimljiv je i program koji je u tijeku u sklopu projekta INTERREG Italija-Hrvatska o plavoj ekonomiji (»Blue Economy«), što sam i zaključio kao sudionik na sastanku održanom u travnju ove godine na Sveučilištu u Zadru.

Može li se ustvrditi da je u odnosima posebna uloga posvećena talijanskoj nacionalnoj zajednici u Hrvatskoj, kao i hrvatskoj zajednici u Italiji?

Foto Nikola Blagojević

– U potpunosti ste u pravu zato što u Europskoj uniji manjine predstavljaju most koji povezuje države, koje zahvaljujući jeziku, kulturi i tradicijama obogaćuju područja na kojima obitavaju. Podsjetio sam sunarodnjake da su upravo oni ti koji imaju zadatak zadržavati živim osjećaj pripadnosti i živjeti s ponosom svoje živote u kulturno bogatom društvu kao što je hrvatsko, te u kontekstu jedne demokratske zemlje gdje i talijanska nacionalna zajednica doprinosi kulturnom, gospodarskom i društvenom razvoju. Na tom putu talijansku nacionalnu zajednicu putem svojih zakona i financijskim sredstvima podržava Italija, a ujedno je dobro i to što se naša zajednica nalazi u Hrvatskoj, zemlji koja je također svojim zakonodavnim sustavom štiti i financijski podupire, te joj garantira predstavnika u Saboru, kao i predstavnike u županijskim i lokalnim upravama. Nije slučajnost to što sam već nekoliko puta bio u službenim posjetima u Istri i u ostalim obalnim županijama kako bih se što bolje upoznao s talijanskom nacionalnom zajednicom, kao i s kontekstom u kojem djeluju.

Bitna kultura

Može li suradnja između Italije i Hrvatske biti još kvalitetnija?

– Kultura je također izuzetno bitno područje kojem posvećujem pažnju. Prije nekoliko dana, a upravo u godini kad se obilježava 100 godina Puccinijeve smrti, imao sam veliko zadovoljstvo, tijekom premijere »La Bohème«, dodijeliti odličje Zvijezda Italije ravnateljici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Ivi Hraste Sočo. Uslijedit će druge inicijative na polju glazbene umjetnosti uključujući sudjelovanje Italije na Festivalu barokne glazbe u Varaždinu. Želio bih također organizirati događaj s glazbom Franca Battiata. Pored toga, uspostavio sam kontakte s nekoliko najvažnijih hrvatskih muzeja, među kojima i s Arheološkim, s ciljem uspostavljanja budućih suradnji, zahvaljujući stručnjacima obiju zemalja. Po pitanju dizajna već se pripremamo za nadolazeće izdanje Zagreb Design Week, dok naša putujuća izložba talijanskog dizajna i dalje gostuje u gradovima diljem Hrvatske, te se nakon Zagreba i Dubrovnika održava u Splitu. Razgovarao sam i s gradonačelnikom Karlovca o mogućnosti da izložba bude postavljena i u tom gradu. U tom kontekstu moramo imati na umu i sport, s obzirom na to da je sportska diplomacija vrlo značajna, kao što proizlazi iz deklaracije UN-a koju Italija podržava. Narednih dana nazočit ću u Zadru Sunset Sports Media Festivalu, važnom događaju posvećenom sportu, na kojem će sudjelovati i jedini strani trener Hrvatske nogometne A lige, Talijan Paolo Tramezzani, trener nogometnog kluba Istra 1961., a potom u Rijeci na značajnoj manifestaciji koju organizira Università sul calcio (Univerzitet nogometa) s Lorenzom Casinijem, predsjednikom Serie A, i Federicom Cappelletti, koja vodi žensku A ligu. Tom će prigodom biti upriličena i izložba predmeta koji su pripadali nezaboravnom i prerano preminulom nogometašu Paolu Rossiju.

Međunarodna sigurnost

U vašem životopisu navedeno je da posjedujete iskustvo s područja antiterorizma, što je tema koja je ovih dana vrlo aktualna i osjetljiva, ali i iznimno važna za sigurnost sviju nas. Što nam možete kazati po tom pitanju koje podrazumijeva i suradnju između Italije i Hrvatske?

Foto Nikola Blagojević

– Pitanje sigurnosti nažalost i dalje je izuzetno bitno i aktualno, kao što ste ispravno primijetili. S vremenom se mogu promijeniti načini djelovanja, ali su i dalje prisutne organizirane skupine ili pojedinci, tzv. »vukovi samotnjaci«, koji predstavljaju opasnost od koje se treba obraniti koordiniranim djelovanjem, s obzirom na to da prijetnje nadilaze nacionalne granice. Mogu potvrditi da Italija i Hrvatska aktivno surađuju i na tom području putem nadležnih službi na svim nivoima.

Geopolitička situacija je iznimno kompleksna i zamršena. Upravo stoga neophodno je osnažiti dobre odnose između naših zemalja. Što se po tom pitanju razvija u ovom razdoblju?

– Naše dvije zemlje nalaze se u istoj skupini EU-a, NATO-a i Sredozemlja te stoga zajedno rade na bilateralnom i multilateralnom nivou, kako bi se osigurala stabilnost i međunarodna sigurnost. Želio bih dodati da je aktivna suradnje Italije i Hrvatske izvrstan primjer koji može poslužiti kao model za regionalnu suradnju, primjerice i za područje zapadnog Balkana.

Most između Italije i Hrvatske treba njegovati. Što predstavlja vašu strategiju kojom želite unaprijediti odnose, odnosno što biste sve željeli realizirati u tom pogledu za vašega mandata?

– Kako bi se održali i poboljšali dobri odnosi, kako u osobnom životu tako i u diplomaciji, polazišna točka mora biti poštovanje. A ja osobno duboko poštujem Hrvatsku i njenu kulturu, od glagoljaša i Krleže, sve do velikih sportskih uspjeha – a jedini način su dijalog i strpljenje, odlike koje mi na profesionalnom nivou ne manjkaju.

Bogat životopis

Veleposlanik Italije u Hrvatskoj Paolo Trichilo rođen je u Rimu. Magistrirao je političke znanosti na Sveučilištu Luiss u Rimu. Početkom 1990. godine započinje diplomatsku karijeru. Radio je u Glavnoj direkciji za političke poslove u kojoj se bavio pitanjem KESS/OESS sudjelujući na brojnim konferencijama. Bio je konzul u Mulhouseu, te obnašao funkciju gospodarskog atašea u Ankari od 1998. do 2001. U Ministarstvu je obnašao sljedeće dužnosti: između 2001. i 2004.: zamjenik direktora za koordinaciju borbe protiv terorizma Glavnog tajništva; voditelj radne skupine za Irak; zamjenik direktora kriznog odjela Glavnog tajništva. Od 2004. do 2008 je zamjenik šefa misije u New Delhiju te zamjenik stalnog predstavnika u OECD-u u Parizu. Godine 2012. vraća se u Rim kako bi preuzeo ulogu diplomatskog savjetnika ministra rada i socijalne politike. Veleposlanik je Italije u Ljubljani od siječnja 2016. do siječnja 2020. Nakon završetka misije u Ljubljani, radi kao zamjenik glavnog direktora za resurse i inovacije i glavni je direktor za ljudske resurse u Ministarstvu. Godine 2024. imenovan je veleposlanikom Italije u Republici Hrvatskoj.

Prije nego što je započeo svoju diplomatsku karijeru, bio je asistent na Katedri za ljudska prava na LUISS-u i zamjenik potporučnika u karabinjerima. Autor je brojnih publikacija, uključujući MAECI Priručnik za obuku o ljudskim pravima.

Tri knjige iz svijeta diplomacije

Autor ste triju knjiga: »Diplomazia e Letteratura«, »I diritti dell’uomo« i »Gli italiani in Alsazia«. Kako ste počeli pisati, odnosno kako se rodila ideja da stavite na papir osvrte o temama iz svijeta diplomacije?

– Mnogo je talijanskih diplomata, ali i onih iz drugih zemalja, koji pišu o različitim temama, a prvenstveno onima iz svojeg osobnog iskustva. Oni koji su zainteresirani mogu pogledati web stranicu koju na vrlo inteligentan način i s puno pažnje uređuje kolega Stefano Baldi, koji trenutno radi kao stalni predstavnik pri OESS-u, o diplomatima piscima (https://diplosor.wordpress.com/). Što se tiče mojih knjiga, »I diritti dell’uomo« (»Prava čovjeka«) rezultat je mojeg akademskog iskustva prije početka moje diplomatske karijere, a »Italiani in Alsazia« (»Talijani u Elzasi«) rezultat je iskustva koje sam stekao u toj regiji kao konzul prije trideset godina i odraz je mojeg poštovanja prema talijanskim emigrantima u svijetu. »Diplomazia e letteratura« (»Diplomacija i književnost«) prvi put – i to ne samo u Italiji – donosi priču o osam diplomata koji su dobili Nobelovu nagradu za književnost: četiri diplomata iz Južne Amerike – Neruda, Mistral, Asturias i Paz, te četiri Europljanina (Leger, Andrić, Seferis i Milosz).

Otkrijte nam radite li možda na novom književnom projektu?

– Trenutno radim na jednom djelu, ali još ne znam kad će biti objavljeno, te na nekoliko projekata o kojima ćemo moći razgovarati kad za to dođe vrijeme.

Budući da volite pisati, zasigurno uživate i u čitanju raznovrsnih štiva. Možete li navesti neke omiljene naslove?

– Lista bi mogla biti poduža, ali ću se ograničiti na desetak naslova: »Braća Karamazovi« Dostojevskog, »Teška vremena« Dickensa, »Job« Josepha Rotha, »Proces« od Kafke, »Sumnja« Friedricha Dürrenmatta, »Ljudi ponora« Jacka Londona, »Plodovi gnjeva« Johna Steinbecka, »Kataloniji u čast« Georgea Orwella, »Prvi krug« Aleksandra Solženjicina i »Jednostavna priča« Leonarda Sciascie.

Glazba dio života

Kad govorimo o »Made in Italy« mislimo na kulturni aspekt dizajna, književnosti, glazbe i gastronomije, koji čini sastavni dio specifičnog talijanskog načina života. Koju ulogu glazba ima u vašem životu?

– Iznimno važnu ulogu. Glazba je oduvijek dio mog života, posebno ona Franca Battiata, eklektičnog autora koji je spojio različite glazbene žanrove s filozofskim promišljanjima o smislu života. Od talijanskih glazbenika volim i Vasca Rossija, njegovi su stihovi jednostavni, ali dopiru do srca.