Selim, mladi sirijski izbjeglica iz Alepa, ima tu sreću da nakon brodoloma na Jadranu njegovo još živo tijelo dopluta do jednog dalmatinskog otoka. Na tom je otoku policijski zapovjednik Krste Zaninović koji ima četiri prekrasne kćeri, a najstarija Silvija zaljubi se u Selima. Na otok su tih dana stigli i Mijo i Jozefina, bosanski Hrvati koji žive u Austriji i pate jer ne mogu imati djecu pa su došli na otok koji je poznat po tome da njihova zaštitnica sveta Margareta pomaže u liječenju neplodnosti. Austrijski bosanski Hrvati odsjeli su kod domaćeg čovika Vinka i supruge mu, Srpkinje Rade, a uz njih na otoku žive i zanimljivi likovi poput svećenika Celestina, pametnog i ženama presklonog profesora Emila i njegove bivše supruge, liječnice Tereze. Uz sve to u maloj otočnoj luci ukotvljena je i jahta »Rosso« čiji se vlasnik tu s ljubavnicom Gabi sakriva od vjerovnika koji prijete uzeti mu sve što ima. Zvučnu kulisu svemu ovome, uz očekivan i obavezan šum mora i pjesmu cvrčaka, pruža i često te agresivno njakanje Mikulinog tovara, beštije koja ima potrebu da svaki put kad se neko na otoku dobro seksa, njače iz sve snage!

Urnebesan humor

Eto, to je pozornica novog romana Ante Tomića, knjige »Nada« koja iznova nudi urnebesan humor, opuštenost i uživanje. Pričati radnju zaista nema smisla, ali svakako valja istaknuti kako je Tomić iznova uspio svu silu likova i zbivanja »složiti« tako da od prve do zadnje stranice drži pažnju čitatelja, a uz to elementi humora pršte iz svake pore ove knjige potvrđujući kako trenutačno u hrvatskoj književnosti, pa i šire, Tomić nema premca kad je riječ o zdravom humoru koji će bez zlobe ismijati negativnosti i uputiti na poštovanje vrednota utemeljenih na humanosti, razumijevanju i svim ostalim pozitivnim stranama koje čovjek može i treba imati.

Ovaj Tomićev roman nemoguće je čitati bez osmijeha na licu, a duhovitosti kreću već od komičnih najava svakog od 28 poglavlja pa se tako, primjerice, za dvadeseto poglavlje kaže kako ono »priča kako je jedan putovao petsto kilometara do Maribora i natrag, premda pisac ne razumije zašto je on to napravio, a i njemu je samome teško objasniti taj postupak«, ili kad u uvodu u trinaesto poglavlje stoji kako ono »donosi dijalog između mudrog Hylasa i časnog Philonousa i uglavnom je dosadno dok se dvije mlade žene u blizini ne počnu pipkati«. Naravno, ovaj humoristični odnos prema pripovijedanju nastavlja se potom i u epizodama svakog poglavlja pri čemu ih prati blaga ironija, ponekad i sarkazam pa tako, primjerice, komentirajući raznovrsne svetačke odlike sv. Ante, Mijo za njega kaže kako je »univerzalan kao gedora«, a još su komičnije pohvale tom svecu koje mu na čistom srpskom upućuje Vinkova supruga Rada.

Felinijevski likovi

Teško se je ne nasmijati kad pročitate da se plaža na koju je more izbacilo onesviještenog Selima zove, zbog nudističke prošlosti, Piška, a trenutačno je ona područje na kojem se okupljaju – homoseksualci! Komičan čitateju postaje i naziv jahte »Rosso« nakon što sazna da se vlasnik zove Nenad Roso, Hercegovac je i nadimak mu je Čokolada jer se obogatio prodajom švicarske čokolade.

Duhovitost, naravno, nude i likovi pa se tako Mijo voli pohvaliti činjenicom da u minutu i pol ronjenja može izmoliti deset Zdravomarija, njegova bogobojazna Jozefina slučajno pojede »bombon« koji je erotski toliko motivira da se ispune sve priče o pomoći sv. Margarete neplodnima. Lokalni »šerif« Krste dvije prostorije zatvora uredio je tako da tamo mogu ljeti boraviti i njegovi rođaci koji stignu na ljetovanje, a u međuvremenu se bavi i ugostiteljstvom pri čemu kad prodaje ćevape samo preko policijske odore prebaci bijelu kecelju. Selim ostane pozitivno šokiran kad nakon svih zatvora bude smješten u Krstinu lijepo uređenu prostoriju, a imamo i pomalo felinijevskog lika lokalca koji za svakog koncerta puhačkog orkestra uporno traži da orkastar svira »Most na rijeci Kwai« i toliko je u tim zahtjevima dosadan da mu ga na kraju i odsviraju!

Različiti jezici

Pažnju i osmijeh svakako izazivaju i određeni elementi radnje poput ljubavnih veza 42 godine od ljubavnice mu Gabi starijeg Rose, odnosno sirijskog emigranta i kćeri otočnog »šerifa«, a uz već spomenute uvode u poglavlja komičnosti svojim komentarima povremeno pridonosi i sam autor koji, primjerice, u trenutku kad treba prenijeti razgovor koji na engleskom vode Selim i Silvija kaže: »Nastavak njihova razgovora prenijet ćemo na hrvatski.« Sve to ispričano nam je ponajprije hrvatskim jezikom koji u dijalozima nadopunjava dalmatinska ikavica, imamo i malo engleskog i nešto Radinog srpskog, a sve skupa je, usprkos jasno vidljivoj kritici negativnosti i ismijavanju ljudske i nesavršenosti suvremenog hrvatskog društva, skladno, umjereno i privlačno, odnosno pozitivno o čemu svjedoči i završetak romana u kojem saznajemo kako Selim i Silvija, koji su otišli iz Hrvatske, žive u Marseilleu i rodilo im se prvo dijete, kći kojoj su dali ime Nadira, a u tom malom otočnom mjestu to su ime prilagodili sebi pa je zovu – Nada. Dakle, ima nade, nadamo se!

O autoru

U završnoj bilješci o autoru piše samo ovo: Ante Tomić živi u Splitu i piše za novine. No, ajmo to malo proširiti podacima s interneta – Ante Tomić rođen je 1970. godine u Splitu. Studij filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Radi kao profesionalni novinar u Jutarnjem listu. Do sada je objavio: »Zaboravio sam gdje sam parkirao«, priče, Književni krug, Split 1997; HENA COM 2001. 2. prošireno izdanje; »Što je muškarac bez brkova«, roman, HENA COM 2000. (adaptirano za kazalište; snimljen film 2005., redatelj Hrvoje Hribar); »Smotra folklora«, feljtoni, HENA COM 2001.; »Ništa nas ne smije iznenaditi«, roman, Fraktura, 2003. (adaptirano za kazalište; snimljen film »Karaula«, redatelj Rajko Grlić); »Veliki šoping«, priče, 2004.; »Klasa optimist«, kolumne, HENA COM 2004.; »Ljubav, struja, voda, telefon«, roman, Jutarnji list 2005.; »Građanin pokorni«, roman, VBZ, 2006.; »Čudo u Poskokovoj Dragi«, roman, Naklada Ljevak, 2009.; »Nisam pametan«, kolumne, Naklada Ljevak, 2010.; »Punoglavci«, roman, Naklada Ljevak, 2011.; »Veličanstveni Poskokovi«, roman, HENA COM, 2015.; »Pogledaj što je mačka donijela«, zbirka priča, HENA COM, 2017.