Šljanak se vrlo lako odvaja od ljušture, a ješka se najčešće čitav, navlačenjem preko igle na udicu u jednom potezu. Izvrsna je ješka za oboritu ribu, ponajprije za podlanicu i ovčicu, ali isto tako i za svu ostalu ribu koja se lovi na fermu.
povezane vijesti
Šljanak, pedoć ili britva (Solen vagina, Linnaeus. 1758) je školjka koju nalazimo ukopanu u pijesku.
Voli bočate vode i riječna ušća.
Kanal u kome živi je u bočnom presjeku ‘U’ profila, a na površini se može vidjeti kao dva otvora, tek nekoliko centimetara udaljena jedan od drugoga.
Lovi se ili iskapanjem ili dužom tankom šipkom, čiji je vrh formiran kao kuka.
Takvom šipkom se uđe u širi otvor i zakretanjem se školjka zakači, a potom i izvuče.
Potrebno je dosta prakse, no nakon nekoliko godina ta spretnost uglavnom poraste, pri čemu se mora naglasiti, kod nekih ni tada.
Jednostavniji i brži način je da se u svaki otvor prolije malo koncentrirane otopine morske soli.
Tako slana otopina će šljanke natjerati da izvire iz svojih kanala nakon čega ih je potrebno smo pokupiti.
Šljanak se lako odvaja od ljušture, a ješka se čitav, navlačenjem na udicu u jednom potezu. Odličan je kao ješka oboritu ribu, prvenstveno za podlanicu i ovčicu, no budući da spada u mekše ješke, sitnija riba ga lako skine zbog čega se češće koristi noću dok ‘sitni zubi’ spavaju.
Ako se ne koristi svjež, može se i usoliti i tada se čuva u salamuri.
Salamura se priprema tako da se u vodu ubaci svježi krumpir pa se postepeno dodaje sol. Prava koncentracija je postignuta u trenutku kada krumpir ispliva.
Žive šljanke se poreda u prikladnu posudu pa ih se prelije s pripremljenom salamurom tako da svi budu potopljeni.
Najprikladnije ih je čuvati u hladnjaku dobro zatvorene, a idealno bi ih bilo potrošiti u toku jedne sezone.
