Večeras se u antikvarijatu Ex libris u Rijeci održala promocija knjige „Pojedinac i povijest – Građanin Daniel Ivin“ pisca, kolumnista i prevoditelja Vuka Perišića, a uz autora je o knjizi govorio i Frakturin glavni urednik Seid Serdarević.

Knjiga Vuka Perišića prati životni put naslovnog junaka, osobe koja je svjesna da se mora angažirati da bi se izborila za demokratičnost i demokraciju, a koja se okušala kao vojnik, novinar, filmski radnik, povjesničar, disident, emigrant i još puno toga.

Kako je Serdarević istaknuo u uvodu, Daniel Ivin bio je sin Slavka Goldsteina i brat Ive Goldsteina, veliki aktivist i borac za ljudska prava, čovjek koji je iza sebe ostavio sijaset nedovršenih rukopisa, između ostalog i nedovršeni rukopis autobiografske proze koja započinje u Karlovcu 1930-ih, kada je rođen.

Taj rukopis, kao i brojni drugi, poput onog o Milovanu Đilasu, govore gomilu stvari koje se tiču povijesti iz druge perspektive. Serdarević je tim rukopisima prišao Vuku Perišiću te je tako nastala knjiga „Pojedinac i povijest“ koja kroz prizmu Danijela Ivina kao čovjeka koji je uvijek bio blizu svih bitnih događaja, a niti u jednom nije bio glavni akter, prikazuje povijest 20. stoljeća.

Pojedinac kao žrtva povijesti

Kroz lik i djelo Daniela Ivina ispisana je drugačiju povijest Jugoslavije i post-jugoslavenskog društva, a kako je Perišić istaknuo, kod Ivina mu se dopalo što je po malograđanskim kriterijima bio neuspješan čovjek – radio je svakakve poslove i imao i obiteljske probleme te je bio negacija malograđanskog poimanja uspjeha.

Govoreći o Ivinovu životu kao povodu za pisanje povijesti, Perišić je komentirao odnos pojedinca i povijesti.

– Pojedinac je uvijek žrtva povijesti, biva zatvaran, mobiliziran, biva mučen i gine na frontovima – stradava od povijesti. To je temeljno moralno pitanje naše civilizacije, kako zaštititi čovjeka od povijesti. Ništa nije vrijedno ljudskog života ni ljudske patnje, nijedna politička ideja, nijedna država i nijedna nacija, važan je samo čovjek – kazao je Perišić.

Kao svjedok brojnim političkim događanjima, Ivin susreće i Đilasa i Hebranga, ali i Francetića i Tuđmana, a Perišić crtice iz Ivinova života koristi za propitivanje naših prostora, ideala i zabluda, moralnih pobjeda i ljudskih sunovrata.

Miloševićeva i Tuđmanova retorika

Jedna od stvari koju Perišić smatra zabludom jeste raspadanje Jugoslavije, odnosno narativ kojim se tvrdi da je Srbija htjela hegemoniju i vraćanje na poziciju iz doba Kraljevine.

– Zapravo je Miloševićeva politika bila separatistička. On je sustavno radio na razbijanju Jugoslavije, a to što je njegova retorika bila jugoslavenska je zaista nebitno jer je i Tuđmanova retorika bila demokratska – istakao je Perišić te dodao kako ga je zanimao i problem suštine demokracije.

Prema Perišiću, veliki nedostatak demokracije jeste to što sadrži mehanizam samouništenja koji omogućuje da na vlast dođu protivnici demokracije. Tome smo, govori Perišić, svjedoci na našim prostorima od ’90-ih godina, a odnedavno i u Europi i u svijetu, dok je najstrašniji primjer propast Weimarske Republike.

Perišić se kao jedne od tema koje je proučavao pišući knjigu dotakao i pitanja nacije – što je nacija, postoji li uopće i je li samo puka predodžba, a kako je u utorak objasnio, nacija nije biološki, već društveno uvjetovana, odnosno ne nasljeđuje se biološki već odgojem, kroz medije i indoktrinaciju.

Velika zabluda ljevice

Posljednja zabluda koju je Perišić nastojao raskrinkati u knjizi „Pojedinac i povijest“ je način na koji funkcionira poredak u Hrvatskoj od Tuđmanova doba.

– De facto imamo jednopartijski sistem koji se povremenim smjenama na vlasti dodatno legitimira. Postoji zabluda koju ljevica forsira, a to je da je uveden neoliberalni poredak u Hrvatskoj.

O neoliberalizmu u svijetu se može raspravljati, ali u Hrvatskoj gdje su visoki porezi, gdje administracija guši poduzetništvo i gdje je velik dio tvrtki u državnom vlasništvu, se o neoliberalizmu govoriti ne može, to je hibridni sustav koji ima puno sličnosti s neoliberalizmom – zaključio je Perišić.