Ni sunce, ni more, niti sladoled, pršut ili riba… Najtraženija »roba« na samom početku ove turističke sezone na Krku je – radna dozvola! To bi se moglo zaključiti iz situacije u koju smo se i sami početkom ovog tjedna uvjerili pred Policijskom postajom Krk, lokalitetom koji više od bilo kojeg restorana, kafića ili pak noćnoga bara ovih dana ondje pohode stranci.

Naravno, ne oni koji su se na taj otok došli odmarati, već brojni mladići i djevojke, muškarci i žene koji su na Kvarner pristigli raditi, najčešće neki od sezonskih poslova.

Gorke priče

Sat prije otvaranja same postaje pred vratima zgrade zatekli smo više desetaka sezonaca, ili bolje rečeno onih koji se to tek nadaju postati nakon što napokon, većina među njima i nakon nekoliko takvih neprospavanih noći, dobije »jack-pot« u vidu mogućnosti svog pozicioniranja pred prijamnim šalterom na kojem se odrađuju upravni poslovi, a sve kako bi zgotovili postupak dobivanja dozvole koja mnogima, doslovce, život znači.

Iako baš nitko od budućih sezonaca s kojima smo ondje tijekom jučerašnjeg jutra razgovarali nije želio sa svojom pričom izaći imenom i prezimenom, a još manje fotografijom, pravdajući se time da se ne želi sad još nekome i zamjeriti te si time moguće i dodatno otežati dobivanje »radne dozvole zvane čežnja«, svi s kojima smo zapodjenuli ćakulu imali su istu, ili pak vrlo sličnu, sad već i gorčinom nabijenu priču.

– Kad sam došla ovdje i odradila sve što sam trebala sa svojim poslodavcem, mislila sam da sam više-manje završila posao. A ispostavilo se da onaj pravi »posao« tek kreće te da prema svemu sudeći i neći biti tako jednostavan kako mi se činilo kad sam doznala da prije no što zasučem rukave moram odraditi postupak dobivanja radne dozvole na policiji, rekla nam je žena iz ondje okupljene skupine umornih »čekačica«, sačinjene mahom od državljanki Srbije i Sjeverne Makedonije.

– Što da radim? Na crno raditi neću, ne treba mi to, a ni gazda neće da si stvara probleme, pa mi ne ostaje drugo do li se ovdje vraćati i strpljivo čekati, kaže buduća konobarica.

Žene iz iste skupine koje se nadaju uskoro postati sobaricama, kuharicama, pomoćnicama u kuhinji ili se pak zaposliti na brojnim drugim, sličnim, mahom s turizmom povezanim poslovima, ispričale su nam da se dio njih ondje već svakodnevno vraća danima, neke već i cijeli protekli tjedan.

Ponižavajuća situacija

– Netko dođe u dva, netko u tri sata ujutro, neki čak počinju čekati i prije ponoći prethodnoga dana, a sve kako bi stigli na red u trenutku kad netko iz policije ovdje krene dijeliti brojeve čiji »dobitnici« mogu računati da će idućeg dana biti primljeni.

Podijeli se samo dvadeset takvih listića s brojevima, a svi ostali budu upućeni vratiti se idućeg dana, ili bolje rečeno sljedeće večeri, kaže druga buduća sezonka, već vidljivo iziritirana situacijom koja, kaže iskreno, pomalo već postaje i ponižavajućom.

Pa ljudi moji, vi trebate nas isto koliko i mi vas, odnosno poslove koje ovdje obavljamo i kojima si osiguravamo egzistenciju, kaže mlada djevojka iz jedne od država iz našeg istočnog susjedstva. Ističe i da je, baš kao i ona, »na čudu« i njen poslodavac, otočni ugostitelj na čijem je smještaju već danima i koji još uvijek ne zna kad će mu pristigla radnica napokon moći »proraditi«.

Među ondje dominantnim stranim radnicima, ili onima koji se to tek nadaju postati, zatekli smo i pokojeg domaćeg poduzetnika, među kojima i vlasnika jednog krčkog restorana koji je ondje čekao u pratnji jedne svoje buduće zaposlenice.

– Kad sam prvi put ove sezone došao ovdje riješiti papire za jednu svoju radnicu, nije bilo problema. Još pred kojih mjesec dana stvari su tekle normalno, uz čekanje i gužvu, ali u razumnim razmjerima, kaže nam.

Posljednjih desetak, petanaest dana stvari su eskalirale i priljev ljudi je mnogo veći, a u samoj postaji čini mi se i da je na raspolaganju šalter manje u odnosu na dane s početka predsezone, kaže nam otočan, ne krijući da je svoju radnicu već – zaposlio.

Naime, nakon nekoliko dana bezuspješnog dolaženja pred policijsku postaju i neuspijevanja dolaženja na red, kaže, odlučio je »prekinuti agoniju« dozvoljavanjem svojoj nesuđenoj zaposlenici da počene raditi.

Deset dana je djevojka kod mene, i isto toliko dana već pokušavamo riješiti papire koje ću, nadam se, danas konačno »isposlovati«. Ovog sam je vikenda, na svoj rizik, odlučio uvesti u posao, uz plan da ako mi dođe inspekcija, inspektore pozovem da iste večeri dođu sa mnom čekati red pred postajom!

Jednostavno, nisam više imao izbora jer mi je posao patio zbog ovakve, meni potpuno neshvatljive situacije. Ako već nema dovoljno ljudi koji bi ovdje odradili posao u nekom normalnom roku i tempu, moglo bi se omogućiti da se sve odradi online.

Ionako su svi papiri koje ovi ljudi i njihovi poslodavci prilažu iz neke baze podataka službi i tijela u koje bi oni koji izdaju radne dozvole mogli ili trebali imati uvida. Plaćanje pristojbi također se može odraditi online, tako da zbilja ne vidim razloga za ovakvu organizaciju posla, ako se to uopće može nazvati organizacijom, zaključio je spomenuti otočanin.

– Radnici iz nama susjednih zemalja barem razumiju jezik i koliko-toliko shvaćaju što se od njih traži. Oni iz zemalja s druge strane svijeta, a kakvih je ponajviše među građevinarima, često jadni ne shvaćaju »ni gdje su, niti zašto su«, a niti što uopće čekaju, kaže jedan drugi otočni poslodavac dodajući da, na sreću, za sve njih posao s dozvolama i policijom uglavnom odrađuju djelatnici kadrovskih službi koji ih prate.

– Čini mi se da su barem one velike firme, otočni hotelijeri i građevinari, ipak već odradili glavninu svoga zapošljavanja pa se nadam da ćemo sad napokon na red doći i mi »mali«, koji imamo potrebu za manjim brojem stranih radnika. Mislim da je danas već svima jasno da nam ti ljudi trebaju, a mi im pritom istovremeno svima maksimalno kompliciramo život, zaključio je jedan od naših jučerašnjih sugovornika.

Bez odgovora iz policije

Komentar i »objašnjenje« neveselog stanja stvari, naravno, zatražili smo i od načelnika PP-a Krk Dine Dolušića, jednako kao i predstavnika Policijske uprave primorsko-goranske. Načelnik se na koncu ispričao navodom da ćemo na sve naše upite po tom pitanju dobiti odgovor nadležnih iz Policijske uprave. Do trenutka zaključenja ovog članka odgovor policijskih službenika zaduženih za odnose s javnošću nije nam stigao.