RIJEKA – U Trsatskoj čitaonici održane su ispitne produkcije studentica i studenata prve i druge godine prijediplomskog studija Glume i medija Akademije primijenjenih umjetnosti pri Sveučilištu u Rijeci. Najprije je održana ispitna produkcija iz kolegija Pokret II – »Prisencolinensinaincuiusol«, a zatim i ispitna produkcija iz kolegija Pokret IV i Glumac i koreografija II – »Trulo sjeme«.

Mračni kabare

Ispitnu produkciju »Trulo sjeme« osmislili su i izveli Sara Bunić, Tea Sekelj, Zoja Sirovec, Mare Šimić, Karla Šoštarić, Matea Tkalčević i Mateo Zvono uz mentorstvo profesorice Mile Čuljak. Zaokružena izvedbena kompozicija oblikovana je u maniri mračnog kabarea u kojoj se pojavljuje plejada neobičnih karaktera oformljenih prvenstveno kroz svoju tjelesnu pojavnost. Ti tzv. neobični karakteri predstavljaju neki vid društvenih izopćenika koji se zbog svoje »specifičnosti« ne uklapaju u društvene norme.

Polazna metoda u radu bila je tzv. exquisite corpse, koja naglasak stavlja na zajedničku gradnju kompozicije s individualnim doprinosom svakog tko je bio uključen u proces.

– Svaki semestar kreiramo nešto svoje i mislim da je to ljepota ovog kolegija. U ovom semestru konkretno smo krenuli od crteža; svatko od nas nacrtao je jednu glavu, jedno tijelo i jedan par nogu. Pomiješali smo ih i spojili te dobili čudovišne likove koje smo oživjeli pokretom, koreografijom te izborom glazbe. S razlogom je atmosfera mračna, što se tiče scene, svjetla, kostima i koreografije. Mi zapravo u više samostalnih i zajedničkih etida pričamo priču o tim bićima, odbačenima od društva, objasnila nam je jedna od studentica, Zoja Sirovec.

Poticanje kritičke refleksije

Prema riječima profesorice Mile Čuljak temeljna misao vodilja cjelokupnog procesa bila je autonomno zauzimanje glumačko-autorske pozicije studenta, tako da je njezin mentorski rad bio prvenstveno usmjeren na poticanje svojevrsne kritičke refleksije i samostalnosti u osmišljanju i realiziranju konceptualno zaokruženog izvedbenog materijala.

Važnu ulogu u kreiranju cjelokupnog narativa imale su i kompozicije Toma Waitsa, Nicka Cavea & The Bad Seedsa, te PJ Harveyja, koji redom prezentiraju plejadu tragičnih likova. Izabrane pjesme, osim što su poslužile u samom procesu rada kao inspiracija, inkorporirane su u sam izvedbeni materijal te kao takve funkcioniraju kao dramaturška osovina.