Foto Marko Gracin
"Papirnati konj" autobiografski je roman riječkog književnika koji je pisao na talijanskom jeziku - Osvalda Ramousa
Prijevodi su mostovi između kultura, a upravo je jedan takav most sagrađen hrvatskim izdanjem knjige »Papirnati konj«, predstavljene u Gradskoj knjižnici Rijeka.
»Papirnati konj« autobiografski je roman riječkog književnika koji je pisao na talijanskom jeziku – Osvalda Ramousa. Ramous slovi kao jedan od najznačajnijih svoje »vrste«, a knjiga je dobila svoju hrvatsku verziju u izdanju Istarskog ogranka DHK-a Pula i Čakavskoga sabora.
Na predstavljanju su sudjelovali urednik dr. Boris Domagoj Biletić, dr. Gianna Mazzieri-Sanković i prof. dr. sc. Irvin Lukežić. Roman je s talijanskoga prevela Lorena Monica Kmet.
Osim što je roman autobiografski, on je i svojevrsna biografija grada Rijeke u prvoj polovici 20. stoljeća. Kako objašnjava prof. dr. sc. Irvin Lukežić, kroz roman se prikazuju razne etape života, ali napisane na lirski i zanimljiv način.
»Tada su vremena bila jako zanimljiva – radnja počinje prije Prvog svjetskog rata, a završava u Drugom svjetskom ratu – prikazuje sudbinu čovjeka i sudbinu grada kroz jednu umjetničku, književnu vizuru. To je nešto što je uvijek zanimljivo«, kazao je Lukežić.
Iako je autor živio u prošlom stoljeću, uvijek postoji motivacija da se vrijedne knjige prevedu, pogotovo ako se radi o spoju kultura.
»Motivacija da se sad objavi prijevod knjige bila je da se više upoznaju i povežu talijanska i hrvatska kultura, jer je to na neki način i naša obveza, jer je to književnost na talijanskom jeziku u Rijeci.
Prijevodi su mostovi između kultura i između jezika i zato je to nama dragocjeno«, objasnio je Lukežić koji smatra da je knjiga višestruko vrijedna – ne samo sadržajno, nego i zato što predstavlja simbolički čin, a to je da nam se naš autor sada može obratiti i na hrvatskom jeziku.
Premda je Rijeka jedan od glavnih likova u romanu, ono što je važno kod Ramousa je životna ljudska priča te sam čovjek. Djelo govori upravo o tom aspektu čovječnosti te uloge i dileme čovjeka u svijetu. »Roman ne govori o političkoj povijesti, kronološkoj povijesti, nego o onome kako sam čovjek doživljava tu povijest«, zaključio je Lukežić.