Kao i svake godine ovih dana su diljem Like učestali susreti ljudi i zmija. Zovu se tada u pomoć vatrogasci, Civilna zaštita, veterinari, žurne službe… Uz to idu grozomorno uveličane priče po kojima je „neki čovjek vidio poskoka velikog k’o anakonda“.

Ime toga „neustrašivo hrabrog borca“ obično se ne zna, kao niti mjesto gdje se hrvao s tom nevjerojatno velikom zmijurinom. Staru poslovicu po kojoj su u strahu velike oči ovih dana potvrđuju mnogi.

Hladnokrvni gmazovi hranu i skloništa često traže u ljudskoj blizini pa su takvi neželjeni susreti ljudi i zmija u ovo vrijeme sve učestaliji.

Riđovka ili ipak ribarica?

Krenulo je nedavno iz naselja Lički Osik gdje je poskok viđen u jednoj drvarnici, nastavilo se protekloga tjedna kada je „grdo velika zmijurina zaklon potražila u jednom parkiranom Golfu u centru Gospića“. Zadnja vijest o jednom takvom incidentu stigla nam je danas iz okolice Udbine.

Nazvao nas je jedan mještanin kako bi se pohvalio da je ubio riđovku od 116 centimetara duljine. Budući da ova otrovnica dosegne tek kojih 80-85 centimetara, sav razgovor je krenuo u drugom smjeru.

Nesretna zmija ubijena je nadomak jednog potočića, što je odmah asociralo na zmiju ribaricu illi kockastu vodenjaču. Ovaj srodnik bjelouške ima uzduž leđa tamniju šaru koja u prvi mah podsjeća na poskoka ili riđovku. Hrabri lovac se nakon par rečenica pojašnjavanja i sam čudio kako kod ubijene zmije nije našao karakteristične otrovne očnjake.

Ribarica je neotrovna zmija i kao ostalih 14 vrsta, koliko ih živi u Hrvatskoj, zaštićena je zakonom i sasvim je bezopasna. Zmija ribarica se hrani žabama i ribama, a naraste do 130 centimetara. Ova miroljubiva zmija je rekorder u duljini trajanja ronjenja pa inače većinu vremena provodi loveći ribu, po čemu je i dobila ime.

Do konca mjeseca lipnja, prije početka većih ljetnih vrućina, Ličani će zmije viđati posvuda: u kombajnima, traktorima, podrumima, automobilima, na putevima, u šumarcima, pod balama sijena… Zapravo posvuda gdje će zmije pronaći zaklon ili hranu.

“Neman” u boci

Brzo sam reagirao na jedan telefonski poziv u kojem mi je mještanin Donjih Pazarišta prije nekoliko godina tvrdio kako je uspio uhvatiti poskoka duljine preko jednog metra. Budući da poskok rijetko naraste preko 90 centimetara, pohitao sam kako bih vidio tu neman spremljenu u bocu.

Dolaskom na mjesto događanja ustvrdio sam kako je ta „neman“ ženka poskoka dugačka tek nešto preko 50 centimetara. Svakako vrijedan podatak ove priče bili su komadići čajne kobasice ubačene u bocu s uhvaćenom zmijom.

Na upit lovcu zašto je stavio komadiće te trajne kobasice zajedno sa zmijom odgovor je bio vrlo „znalački“.

„Da je na’ranim. Kad je ta kobasica dobra za mene i moju familiju, sigur’o je dobra i za zmije“!