EUROPSKI IZBORI

Velika analiza hrvatske utrke za Europski parlament. Kampanju obilježili tipfeleri i lov na preferencijske glasove

Dražen Ciglenečki

Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Premda je pobjednik unaprijed poznat, nije svejedno s kojim će rezultatom HDZ nadmašiti konkurenciju, posebno zato što je stranka posegnula za nekonvencionalnim rješenjem i za nositelja liste postavila premijera Plenkovića



Još 15. ožujka je predsjednik Zoran Milanović donio odluku da će se izbori za Europski parlament održati ove nedjelje, s tim da je ona na snagu stupila 9. travnja. U ta skoro tri protekla mjeseca u hrvatskoj politici se dogodilo doista svašta. Isti taj Milanović pokušao je biti premijerski kandidat lijevo-liberalne koalicije na izborima za Sabor, koje je također raspisao 15. ožujka, ali mu je Ustavni sud to onemogućio. Pobjedu je na njima opet odnio HDZ, ali prisiljen je bio koalirati s Domovinskim pokretom kako bi Andrej Plenković dobio treći mandat predsjednika Vlade. I evo konačno za dva dana izbora kojima je datum određen sredinom ožujka.


Građani ravnodušni


Oni su jako važni kandidatima s dobrim izgledima za osvajanje mandata u Europskom parlamentu. Jedan Stephen Bartulica, drugoplasirani na listi Domovinskog pokreta, živi u totalnom stresu jer ako se ne uspije dokopati mjesečne plaće koja prelazi već osam tisuća eura, urušit će mu se cijela financijska konstrukcija, budući da otplaćuje dva velika kredita i trenutačno ga, zajedno s obitelji, uzdržava majka. Baš zbog percepcije, koja nije sasvim neutemeljena, da se na europskim izborima radi samo o tome koji će političar otići u Bruxelles na, za hrvatske prilike, ogromnu plaću i riješiti svoj materijalni status, građani za njih ne iskazuju pretjerano zanimanje. Ta Živi zid se raspao jer su se u stranci posvađali oko toga tko će od njih uzeti te silne eure i zašto bi onda prosječnog Hrvata bilo briga za sve to skupa.





Stoga ni ovaj put ne treba očekivati naročit odaziv na izbore za Europski parlament. Ali, posrijedi je političko natjecanje, kojem dodatnu draž daje činjenica da je čitava zemlja jedna izborna jedinica, čime se precizno detektira razina podrške svakoj opciji, pa samim tim izaziva pozornost. U nedjelju ćemo dobiti odgovor na nekoliko intrigantnih pitanja.


Premda je pobjednik unaprijed poznat, najviše birača sigurno će zaokružiti HDZ-ovu listu. Bilo je tako i na europskim izborima 2013., 2014. i 2019. No, nije svejedno s kojim će rezultatom HDZ nadmašiti konkurenciju, posebno zato što je stranka posegnula za nekonvencionalnim rješenjem i za nositelja liste postavila premijera Plenkovića. Pravi je raritet sudjelovanje predsjednika vlade na izborima za Europski parlament. Plenković je, međutim, zaključio da HDZ jednostavno ne može ništa bez njega, pa je tako prije pet godina nacionalnu listu koju je predvodio Karlo Ressler podržalo samo 22,72 posto birača. Nikad manje u povijesti HDZ-a.


Velika očekivanja


Od premijera se očekuje da osjetno prebaci tu brojku, a pritom i da postavi novi rekord u preferencijskim glasovima. Njega drži SDP-ovac Tonino Picula, za kojeg su 2014. glasovala 132.792 birača. Usto, s Plenkovićem na čelu liste, udjel HDZ-a u glasovima ne bi smio pasti ispod 34,42 posto, koliki je bio 17. travnja na izborima za Sabor. Može li Plenković sve to isporučiti? Saznat ćemo u nedjelju, a zasad znamo da je HDZ-ova kampanja bila u potpunosti podređena Plenkoviću. On je obilazio Hrvatsku i pričao o postignućima svoje Vlade. Identično kao uoči parlamentarnih izbora, u prigodnom trominutnom spotu HDZ-a isključivo je Plenković, a njegovi kolege s liste pojavljivali su se tek u medijskim sučeljavanjima, u kojima premijer nije želio participirati. Plenković je vodio apsolutno personaliziranu, klasičnu premijersku kampanju, u kojoj su drugi kandidati HDZ-a bili statisti. U skladu s tim će jedino on biti odgovoran i za uspjeh i za eventualni HDZ-ov izborni podbačaj.


I Plenkovićevi koalicijski partneri iz DP-a na prvom mjestu liste imaju predsjednika stranke, ali Ivana Penave uopće nema u kampanji. Istina, ovih je dana osvanuo na plakatu na kojem piše da se Domovinski pokret protivi rodnoj – ideologodiji. S njim je u društvu Bartulica, kojem je Penava, nakon predaje liste, javno obećao mandat ako ga stranka osvoji. Samo, Bartulica se, zbog svojih netransparentnih financijsko-nekretninskih transakcija, našao u ozbiljnim problemima. Penava nije više mogao trpjeti njegovo odbijanje da objasni medijima od čega živi ako mu praktično sva primanja odlaze na otplatu kredita, pa mu je naložio da to učini. Upitno je je li Bartulica i dalje u Penavinoj milosti, plakat s tipfelerom na kojem su njih dvojica tiskan je prije afere DP-ovog kandidata. Osim toga, nije izvjesno da će Domovinski pokret imati zastupnika u Europskom parlamentu. Ankete mu idu u prilog, ali nikako to nisu postoci koji bi umirujuće djelovali na vodstvo DP-a.


A ako stranka prođe loše na izborima, i ne dobije ni pet posto glasova, nastat će panika. Tražit će se krivac, s obzirom na to da je nedavno, u kooperaciji s Mislavom Kolakušićem, DP privukao 9,52 posto birača. Je li razlog takvog pada, postavljalo bi se pitanje, koalicija s HDZ-om, a to bi onda moglo negativno utjecati na stabilnost Vlade. Zato je Plenkoviću, ako planira dugoročno nastaviti suradnju s Domovinskim pokretom, u interesu da mu koalicijski partner dođe do jednog mandata u Europskom parlamentu.


Sukob na desnici


Most je pokrenuo inicijativu da se u temelje ugovora Europske unije unese kršćanska baština. Prikupljaju za to potpise i dužnosnici i kandidati te stranke, puno govore o kršćanskim vrijednostima kao ključnima za budućnost europskog društva. Ako ih to dovede do mandata u Europskom parlamentu, nakon što na izborima 2019. Most nije uspio, označilo bi to da je stranka u kratkom vremenu konsolidirana, da je napuštanje bračnog para Raspudić ipak nije toliko pogodilo. Bio bi taj mandat, s pet, šest posto glasova, solidna osnova za napad Mosta na birače Domovinskog pokreta razočarane odustajanjem te stranke, ulaskom u Vladu, od dosta svjetonazorski motiviranih političkih zahtjeva.



Možemo!, u kojem nema nikakvih razilaženja, ima ambiciju nametnuti se na nedjeljnim izborima kao treća stranka u Hrvatskoj, što je itekako ostvarivo. Fair play lista je projekt političkog centra koji se napokon udružio za izbore, pojačanog SDSS-om i Socijaldemokratima. Propast te liste pokazala bi da u tom dijelu političkog spektra naprosto nema dovoljno glasova.


SDP-u i Grbinu četiri mandata puno znače


Na strani opozicije također ima zanimljivosti vezanih uz ove izbore. Hoće li SDP dobiti više glasova i manje mandata nego 2019.? Ankete sugeriraju da će biti baš tako. Iz prošlih izbora je SDP izašao poravnan s HDZ-om po broju zastupnika, svaka lista četiri, makar su socijaldemokrati s 18,71 posto zaostajali po glasovima. Bio je to najgori postotak SDP-a u 21. stoljeću, ali je konačan ishod tih izbora ipak razveselio tadašnje vodstvo. Davoru Bernardiću osigurao je ostanak na čelu stranke. Peđi Grbinu bi ovaj put četiri mandata mogla ići u prilog ako je voljan kandidirati se opet za predsjednika SDP-a, ali ankete prognoziraju listi koju je sastavio manju podršku nego što ju je imala koalicija »Rijeke pravde«, 25,41 posto. To je loša vijest i za Grbina i za SDP. Kako bilo, na listi najjače oporbene stranke, koja je vodila intenzivnu kampanju, iskusni su zastupnici u Europskom parlamentu i oni koji žele ići tamo, nema na njoj imena koja bi trebala poslužiti samo kao mamac za birače.