Nakon što je poslije jučerašnje konferencije za novinare PGS-a, na kojoj su Tea Mičić Badurina i Nikola Ivaniš iznijeli jasno stajalište da stranka neće podržati Prijedloge odluka o uvrštenju na popis poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje, odnosno, da budemo jasni, prijedlog gradonačelnika o prodaji gradskih poslovnih prostora, gradonačelniku Marku Filipoviću postalo je jasno da neće imati dovoljan broj ruku, odnosno većinu koja bi takav prijedlog podržala. Stoga je na današnjoj sjednici Gradskog vijeća povukao svoje prijedloge.

Podsjetimo, jučer su Mičić Badurina i Ivaniš izrazili nezadovoljstvo takvim prijedlozima jer „… u startu nam je bilo objašnjeno da će na prodaju ići samo neadekvatni i neatraktivni prostori…“, ali je brzo postalo jasno da su na pladnju i prostori u samom središtu grada, rekla je Mičić Badurina i dodala da je Filipović, kao gradonačelnik, predlagač i da treba stajati iza svojih prijedloga, a ne ih kasnije relativizirati. Nikola Ivaniš, pak, rekao je da je posve jasno da građani Rijeke ne podržavaju daljnju prodaju poslovnih prostora u vlasništvu Grada.

– Ako je javnost protiv, a jest, posve je razumljivo da mi, kao predstavnici građana, također budemo protiv takve gradske odluke. Dodatan razlog jest i činjenica da realizaciju dogovora što ih postignemo s izvršnom vlašću, gradonačelnikom, beskonačno čekaju na realizaciju. Jednom sam podržao prodaju gradskog poslovnog prostora i danas žalim zbog toga. Povjerovao sam obećanjima da ćemo u budućnosti sustavno rješavati to pitanje, a do danas ama baš ništa nije učinjeno. Ja sigurno više nikada neću dignuti ruku za takve prijedloge Grada, rekao je Nikola Ivaniš.

Od Filipovićevih prijedloga za nastavak prodaje gradskih poslovnih prostora, dakle, za sada nema ništa!

Centar za autizam treba posve nov i adekvatan prostor

Uz to, Mičić Badurina uključila se i u raspravu vezanu uz amandman na rebalans ovogodišnjeg Proračuna kojim je predloženo da se dio sredstava namijenjenih daljnjoj sanaciji broda „Galeb“ preusmjeri Centru za autizam.

– Ovo sada idealna prilika da se konačno krene u rješavanje problema koji će s vremenom postajati sve veći, a vezan je za prostorne kapaciteta samog Centra. Upoznata sam i s idejom ravnateljice da se kupi predmetna poslovna zgrade, ali čak i da se sada usvoji ovaj amandman iduća školska godina ne bi mogla započeti u tom prostoru. Pronađeno je nedavno privremeno rješenje koje će omogućiti prihvat nove djece barem za jednu godinu, a to znači da se do kraja godine ima vremena pripremiti i ozbiljno promisliti o jednoj lokaciji koja će dugoročno biti objedinjena i spremna za prihvat sve djece koja trebaju biti obuhvaćena programom što ga nudi Centar. Svjesna sam njihovih potreba za prostorom i svjesna sam da njima treba dugoročno rješenje, a ne rješenje koje će držati vodu iduće dvije godine nakon čega će se ponovno tražiti novi prostor i nova zgrada. Krov prokišnjava, otpada žbuka s plafona, toaleti su često izvan upotrebe zbog starih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi. Zvučna i toplinska izolacija su nikakve, a to znači da predloženih 600 tisuća eura vrlo brzo biti nedostatno i na kraju nećemo dobiti prostor koji će moći omogućiti prihvat svih svojih učenika. Dakle, kupovina zgrade nije nešto što bi trebalo biti ishitrena odluka već bi prije toga trebalo analizirati zadovoljava li ona kriterije za svoju namjenu, odnosno zadovoljava li određene standarde i je li uopće adekvatna za primjeren odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju. Njima nužno treba i dvorana u sklopu škole jer ta djeca najviše od svega trebaju pokret. S kupovinom ove zgrade nikada je ne bi dobili, zaključila je PGS-ova vijećnica.