RIJEKA – Rijeka obilježava sedamdesetu obljetnicu ujedinjenja Rijeke i Sušaka u jedan grad, postignutog nakon vojne, a potom i diplomatske pobjede po završetku Drugog svjetskog rata. Završetkom ratnih zbivanja nije, naime, ostvareno sjedinjenje Rijeke s Hrvatskom, odnosno tadašnjom Jugoslavijom. Oslobođenje Rijeke, 3. svibnja 1945. godine, od okupatora, zaslugom boraca 3. bataljuna 14. brigade 19. divizije 4. armije Jugoslavenske armije označilo je kraj ratnih operacija na gradskom području.

No, bio je to tek uvod u mirovne pregovore i dogovore, okončane tek 1947. godine, pariškim mirovnim ugovorom, čija je sedamdeseta obljetnica u Rijeci svečano obilježena prošle godine. Tek ovim sporazumom, kad su Rijeka, a s njom i Istra i otoci definitivno državnopravno sjedinjeni s Hrvatskom u okviru države Jugoslavije, omogućeno je da se i formalno pristupi odlukama koje će omogućiti sjedinjenje Sušaka i Rijeke u jedinstven grad u njegovim današnjim granicama.

Vojna i diplomatska pobjeda

Prvi korak bio je ujedinjenje lokalnih tijela vlasti dvaju gradova, koje su tada činili gradski narodni odbori Rijeke i posebno Sušaka. Prezidijum Sabora Narodne Republike Hrvatske 27. prosinca 1947. godine raspisao je izbore za jedinstveni Gradski narodni odbor Rijeka-Sušak. Spomenuti izbori održani su 1. veljače, a prvo zasjedanje Gradskog narodnog odbora održano je 12. veljače 1948. godine u Municipiju. Prvi predsjednik GNO-a Rijeka bio je Petar (Pietro) Klausberger, čime je postao prvim riječkim poslijeratnim gradonačelnikom. Tada, prema administrativno-teritorijalnoj podjeli Narodne Republike Hrvatske, nova gradska cjelina, koju uz Rijeku i Sušak, otad čine i Zamet, Pehlin, Škurinje, Gornja Drenova, Orehovica i Kostrena, i formalno postaje jedinstven grad, pod imenom – Rijeka.

Rijeka obilježava 70. obljetnicu ujedinjenja / Foto Sergej DRECHSLER

Otvorena je izložba fotografija »Rijeka – Sušak 1948. – 2018., obljetnica ujedinjenja«. Izložbu su zajednički pripremili Grad Rijeka, Muzej grada Rijeke, Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeke te Savez antifašističkih boraca i antifašista Primorsko-goranske županije. 

na gradskim panoima na Korzu otvara izložba fotografija »Rijeka – Sušak 1948. – 2018., obljetnica ujedinjenja«

– Danas nam naime, za prelazak mosta preko Rječine ne treba putovnica, ali nas ova izložba može odvesti na putovanje iz kojeg možemo i trebamo puno naučiti, ističe Vojko Obersnel.

Gradonačelnik Rijeke podsjeća da su prije 70 godina obale Rječine prestale biti granica te su Rijeka i Sušak konačno postali jedan grad zahvaljujući pobjedi antifašističkih snaga u Drugom svjetskom ratu i oslobođenju Rijeke.

Na gradskim panoima na Korzu otvara izložba fotografija »Rijeka – Sušak 1948. – 2018., obljetnica ujedinjenja«

– Taj iznimno važan trenutak riječke povijesti nije došao slučajno. Iza njega stoje velike ljudske žrtve, ali i mudri politički potezi koji su doveli do ujedinjenja grada. Upravo zato, Grad Rijeka obilježit će ovu godišnjicu izložbama fotografija na Korzu i u Muzeju grada Rijeke. Izložbe će na povijesno-dokumentaristički način prikazati ovaj izuzetno bitan događaj iz riječke povijesti i njegove posljedice za daljnji razvoj Rijeke. Naime, za kompleksnu i burnu povijest našeg grada i njegov prepoznatljiv multikulturalni identitet, povezivanje umjetno razdvojenih Rijeke i Sušaka istovremeno je značio zaključak i novi početak – izjavio je Vojko Obersnel.

na gradskim panoima na Korzu otvara izložba fotografija »Rijeka – Sušak 1948. – 2018., obljetnica ujedinjenja«

Predsjednik SABA PGŽ Dinko Tamarut skreće pozornost na to da je za ujedinjenje svih hrvatskih krajeva s maticom domovinom bila potrebna i vojna i diplomatska pobjeda.

– Uvijek je netko sa strane želio diktirati kako izgledaju naše granice. Italija je još tajnim Londonskim ugovorom za ulazak u Prvi svjetski rat na strani saveznika tražila hrvatske krajeve kao nagradu. Rijeka je potpala pod Italiju još Rimskim ugovorima između Italije i Jugoslavije, potpisanim 1924. godine. Tada je Sušak ostao u Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca te postao odvojenim gradom. Dva grada, Sušak i Rijeku te dvije države, Italiju i Jugoslaviju, razdvajao je i granični zid izgrađen na desnoj obali Rječine. Bile su potrebne ne samo vojna pobjeda u Narodno-oslobodilačkoj borbi za oslobađanjem Rijeke, Istre i otoka, već i mudri potezi diplomatskih pregovarača Jugoslavije na mirovnoj konferenciji u Parizu kako bi se pariškim mirovnim sporazumom konačno stekli uvjeti da se Rijeka i Hrvatska dovedu na granice koje imamo i danas. Rijeka i Sušak ujedinili su se poslije rata aklamacijom, na obostrano zadovoljstvo građana s obje strane Rječine – objasnio je Dinko Tamarut.

Mostovi nas spajaju

Autorica izložbe na Korzu kustosica je Muzeja grada Rijeke Sabrina Žigo, koja priprema i veliku izložbu na temu 70. obljetnice ujedinjenja Rijeke i Sušaka, što će krajem ožujka biti otvorena u ovom riječkom muzeju.

Autorica izložbe na Korzu kustosica je Muzeja grada Rijeke Sabrina Žigo, koja priprema i veliku izložbu na temu 70. obljetnice ujedinjenja Rijeke i Sušaka / Foto Silvano JEŽINA

– Ideja izložbe bila je fotografijama na velikim panoima obilježiti dan kad su Rijeka i Sušak postaji jedan grad, a ova važno događanje staviti u širi povijesni i politički kontekst kraja Drugog svjetskog rata i poslijeratne obnove grada. Na široj izložbi u Muzeju grada Rijeke predstavit ćemo niz povijesnih dokumenata i vrela iz toga razdoblja. U to vrijeme odluke su se morale donositi brzo i ponekad nije ostajalo pisanih tragova. S muzeološke strane gledano nema puno građe koja dokumentira to razdoblje. No, sve što smo našli prikupili smo i obradili u muzeju, a bit će moguće vidjeti na izložbi koju pripremamo – rekla je Sabrina Žigo.

Napominje da su zbog gospodarske i vojnostrateške važnosti, Rijeka i Sušak pretrpjeli u Drugom svjetskom ratu velika ljudska stradanja i materijalna razaranja. Angloamerički zrakoplovi tridesetak su puta bombardirali današnje područje grada, Nijemci su, povlačeći se pred jedinicama Jugoslavenske armije, srušili sve mostove između Rijeke i Sušaka. Minirali su infrastrukturne i gospodarske objekte, sušačku i riječku luku.

– Završetkom ratnih zbivanja nije, međutim, ostvareno sjedinjenje Rijeke s Hrvatskom, odnosno Jugoslavijom. Uslijedila je diplomatska borba u okviru međunarodnog pitanja teritorijalnog razgraničenja između tadašnje Demokratske Federativne Jugoslavije i Republike Italije. Već u lipnju 1945. jugoslavenska je vlada pod pritiskom zapadnih sila potpisala dva sporazuma, Beogradski i Devinski, kojima su uspostavljene saveznička i jugoslavenska okupacijska zona A i B Julijske Krajine. Rijeka je s dijelom Istre sastavni dio zone B pod Vojnom upravom Jugoslavenske armije, dok se na mirovnoj konferenciji ne odluči kome treba pripasti to područje – objašnjava Sabrina Žigo.

Komandantom Zone B postavljen je Večeslav Holjevac, kasnije legendarni gradonačelnik Zagreba. Tijekom Drugog svjetskog rata porušeni su svi mostovi preko Rječine, luka i operativni dio obale bili su razoreni, a grad je pretrpio brojna razaranja. Nakon oslobođenja 3. svibnja 1945. godine odmah se prionulo obnovi grada, brojni građani odazivali su se dobrovoljnim radnim akcijama. Već 20. listopada 1946. godine svečano je otvoren novoizgrađeni most između Rijeke i Sušaka. U prvim poratnim godinama novi je most bio mjesto okupljanja građana Rijeke. Na njemu su se održavali predizborni skupovi, proslave i mitinzi podrške vladi nove države.

Izgradnjom Titovog mosta simbolično su se sjedinili Rijeka i Sušak, kao što su Istra i kvarnerski otoci napokon pripojeni matici zemlji. Na otvorenju mosta bio je i predsjednik Josip Broz Tito održavši govor o brisanju neprirodne granice. I danas se ondje nalazi spomen-ploča s izvatkom iz govora: »Na ovom historijskom mjestu zbrisana je za vjekove granica koja je tu umjetno bila postavljena… Budite jedinstveni, živite u bratstvu, slozi i ljubavi, jer to je zalog našeg prosperiteta, to je garancija da ćemo mi izgraditi porušenu Rijeku, da ćemo podići naše tvornice, naše škole, naše kulturne ustanove, naš bolji i sretniji život«.