Na prvom mjestu u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj, drugom u Belgiji, Nizozemskoj i Španjolskoj te trećem mjestu na top ljestvicama prodaje novih albuma u Poljskoj, Škotskoj i Engleskoj. To su rezultati uspješnosti novog, desetog studijskog rada gitarističkog laid back virtuoza Marka Knopflera, albuma »One Deep River«.

Istina, na najvećem svjetskom tržištu, onom američkom, »One Deep River« je tek na 36. mjestu liste rock i nezavisnih albuma, ali ni to nije loš rezultat jer potvrđuje kako zanimanje za nekadašnjeg frontmena i u SAD-u omiljene rock grupe Dire Straits traje i dalje.

Prepoznatljivi tonovi

Novi Knopflerov album obojen je, više no njegovi raniji radovi, sjetom, nostalgijom i čežnjom za danima mladosti. Nije to ništa čudno znamo li da su mu već pune 74 godine te da su iza njega zlatne sedamdesete i osamdesete tijekom kojih je sa grupom Dire Straits vladao svjetskim rock pozornicama, a potom od debitantskog solo albuma (»Golden Heart«, 1996.) i kroz solo rad stvorio vjernu vojsku obožavatelja koji uživaju u njegovom gitarističkom umijeću.

Zadnji put prije ovog albuma to je bilo 2018. godine, kad je objavio album »Down the Road Wherever« te održao zapaženu svjetsku turneju (najbliže Hrvatskoj moglo ga se vidjeti i čuti u Ljubljani) nakon koje, najavljivano je, više neće koncertno nastupati.

Ti su se stavovi malo smekšali tijekom same turneje, a hoće li novi album pratiti nova turneja, tek ćemo vidjeti. No, njegovi će fanovi dok čekaju nesumnjivo uživati u novom albumu koji u dvanaest pjesama nudi tipičnog Knopflera.

To pak prije svega znači briljantnu gitarističku svirku okrenutu ponajprije opuštenom i nježnom ugođaju, odnosno kako to lijepo engleski jezik kaže, laid back ozračju. Svih 12 novih pjesama sporog je, te ponekad srednje brzog ritma, a u svakoj od tih pjesama dolazi onaj čarobni trenutak kad Knopflerova Fender Stratocaster ili Gibson Les Paul gitara »zapjeva« i pusti one svoje tako prepoznatljive tonove da jednostavno odmah znate da slušate Marka Knopflera.

Sve to nadograđeno je njegovim blago promuklim glasom, diskretnom pratnjom raznih instrumenata te tekstovima koje Knopfler najčešće gradi tako da ili iznosi neke vlastite stavove, ili izmišlja priče i likove kroz koje prenosi određene poruke.

Foto: FACEBOOK

Teme o prolaznosti

Ovog puta prevladavaju tekstovi o prolaznosti, odnosno o prisjećanju na pomalo davnu mladost i uživanja u glazbi i radostima mladosti. Tome je posvećena uvodna »Two Pairs of Hands«, kao i »Ahead of the Game«, po svim odrednicama odlična »Smart Money« te divna ljubavna »Watch Me Gone« u kojoj prateće glasove sjajno pjevaju Emma i Tamsin Topolski.

Ta nota nostalgije, sjete i čežnje osjeti se i u pjesmama koje imaju refleksivniji pristup temi prolaznosti, točnije u »Black Tie Jobs« te pogotovo u baladičnoj pjesmi o smrti nazvanoj »Before My Train Comes«.

Uz ovu temu Knopfler je »složio« i nekoliko pjesama druge tematike pa u country gitarama prepunoj »Janine« slušamo o ljubavi prema djevojci koja je dio rodeo predstave, »Tunnel 13« je jazzom uokvirena priča o brutalnoj (4 poginula) pljački vlaka u Oregonu, »Sweeter Than the Rain« koristi motive osvete u priči o lovcu nekadašnjeg Divljeg zapada, a prekrasna završna »One Deep River« divan je trenutak pejzažno-refleksivne lirike u kojoj opisujući zalazak sunca Knopfler, ustvari, govori o kraju života i slutnji smrti.

Posebnu emocionalnu notu ovoj pjesmi, uz koju je vezana i naslovnica albuma na kojoj je fotografija jednog mosta preko rijeke Tyne, daje činjenica da je Knopfler posvećuje Newcastleu, gradu svog djetinjstva i mladosti.

Definitivno, tko voli Knopflera, uživat će. Neke od pjesama (»One Deep River«, »Watch Mer Gone«, »Before My Train Comes«, »Janine«) idu u red vrhunskih ostvarenja njegove solo karijere pa nije druge no poželjeti da maestro Knopfler promijeni prije šest godina donesenu odluku te ipak krene na turneju.