Neraskidiva je veza Jugolinije i Uljanika sa slovenskim brodarom Splošna plovba, koji je sjedišta imao u Kopru, Piranu i Portorožu. Brodar je utemeljen, političkom odlukom vezanom uz decentralizaciju, 1955. godine sa šest brodova riječke Jugolinije. Prve novogradnje naručene su u sezoni 1959. i 1960. godine u Puli…

Stari parobrodi Jugolinije, koji su dekretom zajedno s posadama predani Splošnoj plovbi, bili su »Bihać«, »Ljubljana«, »Neretva«, »Kornat«, »Gorica« i »Dubrovnik«.

Polovni Jugolinijaši

»Bihać« je izgrađen 1930. kao »Princ Andrej« (Dubrovačka parobrodarska plovidba) u brodogradilištu Lithgows Ltd. u Port Glasgowu (Kingston SB Yard). Od 1939. do 1946. je u britanskoj službi, kada je nacionaliziran i preimenovan u »Bihać«. Dodijeljen je 1947. Jugoslavenskoj slobodnoj plovidbi, Sušak, a od 1949. je u floti Jugolinije do 1956. kada je dodijeljen Splošnoj plovbi. Prodan je 1967. kada mijenja ime u »Consilia« (Panama), a u rezalište Brodospasa u Split stiže 15. rujna 1968. godine.

»Ljubljana« je izgrađena 1912. godine kao »Karpat« za Hungarian Levant S.S. Co., Budimpešta s ispostavom u Rijeci u brodogradilištu William Dobson & Co. Ltd., u Walker-on-Tyne. Početkom Prvog svjetskog rata parobrod je zaplijenjen u South Shieldsu kao neprijateljski brod te ga Britanci uvrštavaju u svoju flotu pod imenom »Polmont«, a posada je internirana. Tijekom rata parobrod mijenja ime u »Polish Monarch«, dubrovački brodar Navigazione Libera G. Racich & Ci. kupuje ga 1922. i daje ime »Izabran«, tri godine kasnije preuzima ga Dubrovačka plovidba »Ivo Račić« a.d., a 1928. Jugoslavenski Lloyd d.d. iz Dubrovnika. Prodan je 1936. godine Brodarskom a.d. Oceania iz Sušaka i postaje – »Dunav«. Tijekom Drugog svjetskog rata plovi pod upravom MOWT (Ministry of War Transport), nakon rata i nacionalizacije, dat je na upravljanje Jugoliniji i mijenja ime u »Ljubljana«. Od 1955. pa do 19. rujna 1963. plovi u floti Splošne plovbe kada odlazi u rezalište Brodospasa u Split.

»Neretva« je izgrađena kao »Thornhill« u brodogradilištu Short Brothers Ltd., Sunderland (Pallion) 1911. godine, od studenog 1915. do kolovoza 1917. je dio Royal Navy kao Q-ship: devetog veljače 1916. granatiran je i oštećen južno od Krete od njemačke podmornice »U-38« (zapovjednik Max Valentiner), a zanimljivo je da je u tom razdoblju brod koristio razna izmišljena imena: »Werribee«, »Margit«, »Wellholme« i »Wonganella«. Kasnije postaje »Coquetmede« i »Anderton«, 1930. postaje »Perast« (Parobrodarsko a.d. Progres, Split), 1937. kupuje ga Jugoslavenska komercijalna plovidba d.d. U ratu plovi u konvojima, a 1946. je nacionaliziran i postaje »Neretva« (od 1948. u Jugoliniji), a od 1956. je u floti Splošne plovdbe. Nakon što se brod, 15. studenog 1959. kod Yokohame sudario, nalazi se na mrtvom vezu te na kraju je u veljači 1960. predan rezalištu u Kawasakiju.

Rekordna gradnja

»Kornat« je izgrađen 1918. godine kao »War Beetle« (The Shipping Controller) u brodogradilištu Workman Clark & Co. Ltd. u Belfastu. Bilježi se rekord u gradnji: od porinuća do primopredaje nepuna četiri dana! Kasnije »Eglantier«, a od 1939. »Sreća« (Atlantska plovidba d.d.). Tijekom rata plovi u konvojima, nakon rata konfisciran i nacionaliziran, 1947. i 1948. potpuno obnovljen u Rijeci u brodogradilištu »Viktor Lenac«, od 1949. u floti Jugolinije, a 1956. predan je Splošnoj plovbi. Prodan 1957. u Libanon gdje postaje »Cheik Marcel«, a izrezan je 5. lipnja 1963. u Osaki.

»Gorica« je izgrađena kao »War Citadel« (The Shipping Controller, London) u brodogradilištu Northcumberland SB Co. Ltd. u Howdonu 1918. godine, kasnije »Efstathios« u grčkom vlasništvu, a 1924. kupuje ga splitski brodar Petrinović pa postaje »Marija Petrinović«. Od lipnja 1941. do siječnja 1946. plovi u konvojima, nakon rata nacionaliziran i 1949. dodijeljen Jugoliniji. Šestog veljače 1948. ima sudar u Kielskom kanalu s brodom »Baltic«; od 1956. u floti je Splošne plovbe te je prodan u Grčku gdje postaje »Cheik Boutros«. Odlazi u rezalište Osaka 24. srpnja 1959. godine.

»Dubrovnik« je izgrađen 1937. godine u brodogradilištu Lithgows Ltd., u Glasgowu (East Yard) za Dubrovačku parobrodarsku plovidbu a.d. Od studenog 1941. do studenog 1945. plovio je u konvojima. Nakon rata je nacionaliziran te 1949. dodijeljen Jugoliniji. U flotu Splošne plovbe ulazi tek 1957. godine, a prodan je 1969. i postao je »Sudix«. Korišten je kao skladište žitarica u Chittagongu i iste godine izrezan u Chittagongu.

Novogradnje iz Pule

Prva novogradnja iz pulskog Uljanika bio je brod za prijevoz općeg tereta »Goranka« (12.690 tona nosivosti) izgrađen 1959. godine. Pogonio ju je dizelski motor Uljanik–B&W od 6.250 KS brzinom od 14,5 čvorova. Izrezan je 21. siječnja 1984. godine u indijskom rezalištu Alang.

Sljedeće godine predan je blizanac »Korotan«, koji je porinut pod imenom »Trbovlje«: brod je na svom prvom putovanju bio u najmu riječke Jugolinije za luke istočne obale SAD-a. Iste, 1960. godine, preuzet je i treći brod iz serije imena »Trbovlje«, porinut kao »Korotan«. Kum brodu bio je Miha Marinko, a Novi list je tada objavio: »…radi se o bulk carrieru za prijevoz rudače i drugog vlastitog tereta…« Brod je otišao u rezalište Alang 7. studenog 1983. godine. Prvi brod u toj seriji izgrađen je 1959. godine za indijskog naručitelja i dobio je ime »Vishva Prabha«, svoje plovidbe završio je u rezalištu Brodospasa u Splitu 4. srpnja 1981. godine nakon pretrpljene štete u nasukanju kod luke Tripoli. Zanimljivo je da je 1960. porinut u more još jedan blizanac – nosio je ime »Zrenjanin« (kuma Milka Agbaba Crna, narodni heroj), ali nije završio u floti naručitelja Splošne plovbe: ubrzo nakon svečanog porinuća brod je iz nepoznatih razloga – prodan: dobio je ime »Ratna Usha« (Ratnakar Co., Calcutta) i završio pod indijskom zastavom. Tijekom godina mijenjao je imena: »Jala Ratna Usha«, »Samudra Jyoti« i »Hanmaadmoo« (zastava Maldivi) da bi 14. studenog 1982. doživio požar u indijskoj luci Tuticorin i bio proglašen potpunim konstruktivnim gubitkom. Izrezan je u travnju 1984. godine u Chittagongu.

Godine 1961. izgrađen je bulker »Bela Krajina« (18.400 tona nosivosti), kum je bio Josip Kopinič, a tadašnji Novi list je pisao: »…radi se o bulc carrieru koji može prevoziti tekući i kruti teret, jer ima posebne pumpe. Uz to ima palubne dizalice na tračnicama.« U floti Splošne plovbe ostao je do 1973. kada je prodan (»Agia Fotini«), a kasnije je mijenjao imena (»Corinthian Star« i »Pontos Mariner«) uvijek pod grčkom zastavom. Krajem rujna 1980. na brodu je izbio požar kod Haife te je brod u rujnu 1983. izrezan u grčkom rezalištu u Aspropyrgosu. Blizanci »Idrija«, »Zletovo« i »Ljubija« plovili su u floti zadarskog Jugotankera, a »Ljubija« kasnije u floti Dalmatinske plovidbe iz Vele Luke.

Cargo »Ljubljana« izgrađen je 1964. godine (9.005 tona nosivosti) koji je pogonio dizelski motor Uljanik-B&W od 9.125 KS brzinom od 17,5 čvorova. Prodan je 1986. godine (»Beta Nova«), a izrezan je u Pakistanu 1987. godine. Posada broda »Ljubljana« bila je 1985. godine kandidat za Plavu vrpcu Vjesnika za spašavanje posade grčkog broda »Ikarian Reefer« oko 55 milja južno od Freetowna (Sierra Leone) koji se nasukao i zapalio. Zapovjednik »Ljubljane« bio je Marijan Matevljič, upravitelj stroja Josip Cappeletti, prvi palube Đenko Santrič, prvi strojar Srečko Jazbec, drugi palube Dragiša Pantič, treći Boris Bilič, drugi strojar Fabio Angelini, RTG Milan Tinta, vođa palube Đildo Percan… Nisu mogli stupiti u vezu s brodom u nevolji, nisu uputili SOS niti Mayday, niti drugi brodovi s kojima su kontaktirali nisu znali što se događa… Uskoro su saznali za nasukanje na opasnim plićacima, »Ljubljana« je imala gaz od 8,2 metra, nautičke karte nepouzdane… Kad su uspostavili kontakt rekli su im da četiri člana posade ostaju na brodu, a ostali su u čamcima za spašavanje. »Ljubljana« je do na osam milja od grčkog broda plovila punom snagom, uskoro su bacili sidro, upalili sva svjetla i javili da bliže ne mogu, a bili su na tri milje od nasukanog broda. Uskoro su vidjeli buktinju, izbio je požar u strojarnici i više nisu kontaktirali, jer je na grčkom brodu nestala struja… Uskoro su ugledali dva čamca, pripremljeno je jelo i čaj, pripremljene kabine. Iskrcali su 23 brodolomca u luci Lome… U Piran je stigao teleks zahvale kompanije Comninos Bros iz Pireja.

Blizanac »Ljutomer« isporučen je 1965. godine, kum brodu je bio Boris Šnuderl, a plovio je u floti slovenskog brodara do 1988. godine kada je prodan panamskoj kompaniji Annix Shipping Co. S.A. i postao »Adriatic Trust«. Samo godinu dana kasnije prodan je panamskoj kompaniji Luh’s Associates Navigation Inc. i postao »Luh Chang«. Na pijesku indijskog Alanga nasukan je 15. prosinca 1990. godine. Zanimljivo je da su talijanski carinici na brodu (zapovjednik Rudolf Šuler) u Livornu u siječnju 1970. zaplijenili 500 kilograma krijumičarenih cigareta. Plaćena je kaucija 80 milijuna lira da brod može isploviti za Rijeku i Split, a prijetila mu je kazna od čak do 1,6 milijardi lira… Epilog nam nije poznat, ali znamo da je zapovjednik iskrcan dolaskom u Rijeku.

Posada broda »Ljutomer« (zapovjednik Venci Bole) je 1968. godine dobila Plavu vrpcu Vjesnika: četvrtog rujna 1967. »Ljutomer« se vraćao iz južnoameričkih luka kada je oko 700 milja od Dakra asistent stroja Milan Bušljeta javio zapovjedniku o požaru u strojarnici: pukla je visokotlačna cijev goriva. Drugi časnik Drago Kokotec je uspio zaustaviti glavni motor i jedan od pomoćnih, naređeno je zatvaranje svih otvora strojarnice da se spriječi ulazak zraka… Upravitelj stroja Milan Zega s aparatom za disanje spustio se u strojarnicu, uspio je zaustaviti drugi pomoćni motor u mraku… Razvodna ploča je izgorjela, a bio je mišljenja da s par dobrovoljaca s ručnim aparatima na ugljični dioksid može zaustaviti širenje vatre. Javili su se časnici stroja Drago Kokotec, Ljubo Terglec i Viljem Bergant, ali popušta ventil na spremniku zraka za upućivanje gl. motora (25 atmosfera) i požar se rasplamsava… Odlučuju gasiti vodom iz protupožarne sisaljke mora na pramcu. Borba traje preko četiri sata i napokon je požar ugašen… Uskoro su uključili generator u nuždi, ali kako pokrenuti glavni motor i spasiti 120 tona rashlađenog mesa… Uspjeli su 7. rujna navečer pokrenuti glavni motor… Otkazali su tegljače, ali struje nema dovoljno, pa se glavni motor zaustavlja na sedam sati da bi radili rashladni uređaji… 9. rujna navečer stigli su u Dakar gdje je popravak trajao 25 dana.

Automatizacija

Godine 1967. isporučen je brod za prijevoz općeg tereta »Postojna« čiji je prvi zapovjednik bio Boris Vranić. Taj brod pogonio je motor Cockerill–B&W izgrađen u Liege koji je nabavljen u Belgiji, jer je to bio dio uvjeta kod nabave brodova »Koper« i »Krpan«. Bio je to prvi brod na kojem je primijenjena automatizacija u većoj mjeri: automatski uređaji kontrolirali su rad glavnog i pomoćnih motora (one man engine room i data logger). Uz to – podvodni dio broda premazan je specijalnim plastičnim premazom za čiju trajnost je dobiveno petogodišnje jamstvo. Brod je prodan 1989. godine jednoj panamskoj kompaniji i postao – »Ming Yao«. U rezalište Alang stigao je 26. ožujka 1992. godine.

Cargo »Portorož«, blizanac »Postojne«, koga je pokretao isti motor snage 8.200 KS brzinom 17,4 čvora, isporučen je 1968. Brod se 24. srpnja 1984. sudario s brodom »Neptune Coral« pred japanskom lukom Kobe pa je u listopadu završio u rezalištu Kobe. Iste godine pulski brodograditelji isporučili su bulker »Kras« (14.709 tona nosivosti) koji je kasnije preuređen za prijevoz drvenih trupaca iz afričkih luka. Prodan je 1991. godine (»Lucky Greek«), a dvije godine kasnije postaje »Puffin«. U rezalište Calcutta stigao je 19. travnja 1994. godine.

Novi bulker imena »Portorož« (18.375 tona nosivosti) isporučen je 1986. Zanimljivo je da je porinuće broda obavljeno u Splitu, a opremanje u Puli. Kuma pri porinuću bila je Jožica Černič. Prodan je 1992. godine (»Clipper Dream«), četiri godine kasnije je »Union Confidence«, a 2002. postaje »Fareast Star«. Brod plovi sve do 15. siječnja 2013. godine kada je prispio u kinesko rezalište Xinhui.

Posljednji brod izgrađen u Puli za Genshipping Corp., Monrovia/Splošna plovba – bulk/log/container »Piran«, isporučen je 1987. godine. Pogonio ga je motor Uljanik-MAN-B&W od 5.280 KS brzinom od 13,5 čvora. Prodan je 2012. godine kada je postao »C Way«, a svoje plovidbe završio je 16. lipnja 2015. godine u rezalištu Chittagong.

»Ikarian Reefer«

Brod »Ikarian Reefer« izgrađen je 1968. godine kao »Plencia« u Olaveagi; 1972. mijenja ime u »Iberian Reefer«, a 1979. postaje »Ikarian Reefer«: u službenim dokumentima stoji: 12. travnja 1985. nasukanje i požar na poziciji 7 stupnjeva i 38 minuta N/13 stupnjeva 8 minuta W u plovidbi Rostock – Abidjan.

Utrka »Paga« i »Ljubljane«

Autor ovog teksta imao je priliku sudjelovati u »utrci« s brodom »Ljubljana« dok je plovio na brodu »Pag« (Jugolinija) kao vježbenik stroja, koji je izgrađen kao »Logatec« za Splošnu plovbu kod rta Dobre nade… »Pag« je bio nešto »brži«: 18,5 čvorova…