RIJEKA – JGL je osnovan ‘91. godine, prve godine smo imali ukupni promet od 200 tisuća eura, a prošlu godinu smo završili s više od 200 milijuna eura prihoda. Drugim riječima, narasli smo tisuću puta u ove 33 godine, istaknuo je Mislav Vučić, glavni izvršni direktor JGL-a, otvarajući panel-diskusiju pod nazivom »Kako upravljati u VUCA svijetu«, koja je danas održana u Jadran-galenskom laboratoriju u Rijeci, u organizaciji JGL-a i CROMA-e. Vučić, inače CROMA-in menadžer godine u kategoriji velikih poduzeća, rekao je da sav taj prihod, odnosno uspjeh kompanije, stvaraju ljudi, pri čemu 63 posto zaposlenika JGL-a je završilo fakultet.

Odmah je pojasnio da je VUCA skraćenica od prvih slova četiriju riječi: V od volatility, odnosno volatilnost, promjenjivost, U od uncertainty, odnosno neizvjesnost, C od complexity, odnosno složenost, kompleksnost i A od ambiguity, odnosno dvoznačnost. Dao je primjere što je za JGL VUCA i kako na te izazove odgovaraju. U kontekstu volatilnosti najviše ih muči tečaj euro/rublja, u dijelu neizvjesnosti zimska sezona, za složenost je kao primjer naveo rat u Ukrajini, a za dvoznačnost COVID-19.

Svaka od tih situacija tražila je primjeren odgovor, a bez obzira na sve šokove i činjenicu da im čak 50 posto prodaje otpada na rusko i ukrajinsko tržište, završili su godinu s 213 milijuna eura prihoda, najveća su naša farma-kompanija koja je i u vlasništvu i u menadžmentu u Hrvatskoj, proizveli su 56 milijuna proizvoda, odnosno 20 posto više no godinu ranije te uz sva ulaganja, još i smanjili zaduženost i povećali profitabilnost. Na samom panelu, koji je moderirala Jasminka Horvat Martinović iz CROMA-e, govorili su uspješni gospodarstvenici i predstavnici akademske zajednice, pa je tako Boris Pogačnik, potpredsjednik za poslovni razvoj Infobipa, kazao da je za uspjeh najvažnija kultura tvrtke.

Inspirirati svrhom

– Mi smo bili prisiljeni prvo uzimati kako smo koga uspjeli dobiti i onda ga kroz kulturu zadržavati. Krenuli smo kao startup, i tada plaće nisu mogle biti velike. Tu morate nekog inspirirati svrhom. U tome smo bili relativno uspješni te su se stvari počele odvijati u dobrom smjeru. Zadržati inovativni duh kako kompanija raste je teško, ali važno je znati da se inovacije ne dešavaju samo u laboratoriju, tamo gdje se softver proizvodi, već na svim poljima, rekao je Pogačnik. Zrinka Bokulić, predsjednica Uprave Aminess Hotels&Resortsa, govorila je o sektoru turizma.

– Nažalost, razvoj hrvatskog turizma prepušten je stihiji, organizirani smještaj, odnosno hoteli u hrvatskom turizmu u broju noćenja sudjeluju sa svega desetak posto. To je veliki izazov, kako za nas hotelijere, tako i za upravljanje našim resursima, a tu prije svega mislim na prirodne resurse. Ako se ovaj trend divljeg rasta privatnog smještaja nastavi, uskoro nećemo imati turizam. Jer, tko želi doći na obalu u sedmom ili osmom mjesecu, a da ne može proći rivom? U nekim destinacijama to se nažalost već događa. Izazov je i da jedinice lokalne samouprave i same destinacije ne znaju u kom smjeru bi išle. Sviđa im se dobiti par eura boravišne pristojbe, a s druge strane jako ih smeta gužva na rivi. Dok same ne odluče u kom smjeru žele, teško da će bilo kakva strategija biti provedena, rekla je Bokulić. Što se tiče kompanije kojoj je na čelu, rekla je da je njihova strategija usmjerena na to da se radi na što je moguće kvalitetniji način u danim okolnosti, a trenutno su u brzoj fazi rasta. Prof. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci, govorila je o izazovu za lidere u javnim institucijama.

– Dolazim iz javnog sektora koji je najvećim dijelom financiran iz proračuna. Međutim, i nas pogađa ovaj VUCA svijet kao i tvrtke. Možda to nije ta razina stresa i brzine, ali su izazovi druge vrste zato što smo mi ogromni brodovi, mi smo tankeri koji se u trenucima kada se treba mijenjati jako sporo mijenjaju jer je sustav velik, rezistentan na reforme i u svojoj naravi jako konzervativan. Tako da ako se uistinu želite prilagođavati, morate biti dosta vješti i lomiti stereotipe kojih je puno u našem sveučilišnom, akademskom sektoru. Jedan od njih je i suradnja s poslovnim sektorom, trebamo li mi to ili ne. Trebaju li sveučilišta usvojiti korporacijske modele poslovanja ili ne? Neki to priželjkuju, a neki smatraju da je to smrt sveučilišta. No, i mi osjećamo ovaj efekt kaskada i svjesni smo da se moramo mijenjati. Suradnja s poslovnim sektorom za nas je jako važna zato što učimo od poslovnog sektora, ja se to ne bojim reći, zaključila je Prijić-Samaržija.

Struktura i vrijednosti

Boris Popović, predsjednik Uprave Alarm Automatike kaže da je od strategije važnija struktura.

– Struktura vam omogućava da ste dobro informirani i brzo djelujete. Glavni zadatak čovjeka na vrhu je izgraditi nove vrijednosti i širiti ih. Stil i vještine lidera se mijenjaju, ali i njegovi suradnici. Moramo se okruživati sve boljima. To je kompleksna priča koja se rješava pojednostavljivanjem. Pokušavamo izabrati što je važno i na osnovu toga donositi odluke, ali ne treba očekivati da će stvari biti savršene: moraju biti samo bolje nego jučer, opisao je Popović i rekao da nas je na ovim prostorima još drug Tito naučio, živite kao da će sto godina biti mir, a pripremajte se kao da će sutra biti rat, i to je otprilike recept. Veli da je menadžment spoj znanosti i umjetnosti, jer gdje su ljudi, kompleksnost je velika.

– Recept je: radili smo više, učili brže, mijenjali se jače, surađivali bolje i uživali duže, zaključio je Popović.

Vjerovati ljudima

Sergio Galošić, predsjednik Uprave Klimaopreme, kazao je da je za njih bilo ključno to što su znali postaviti viziju.

– Nije nas bilo strah sanjati velike snove, letvicu smo postavljali dovoljno visoko, ali za to morate imati temelje, a sve počinje i završava na odnosu s ljudima. To je ključna stvar. Pravi lider vjeruje svojim ljudima, ne možete sve sami napraviti, morate vjerovati i dopustiti ljudima da nekad i pogriješe, jer dok griješimo – učimo. Isto tako, treba sanjati velike snove i ne se bojati reći da želiš biti najbolji, kazao je Galošić